Novi vlasnik starog turističkog smještaja mora ishodovati novu kategorizaciju

3.2.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Dobro je znati

Kupi li hrvatski državljanin, kuću ili stan u kojoj/kojem je dotadašnji vlasnik iznajmljivao apartman, sobu ili više njih, a sve uredno kategorizirano i prijavljeno, pa želi nastaviti pružati te usluge, mora iznova kategorizirati smještaj. Sve i kad je, teoretski, između izdavanja rješenja prvom vlasniku i zahtjeva novog vlasnika prošao i samo jedan dan u kojem se dakako ništa nije promijenilo u tom apartmanu/sobi za iznajmljivanje.
Slično važi i za »pravi« ugostiteljsko-turistički smještaj: hotele, turistička naselja, kampove... Firma proda drugoj firmi, jednako registriranoj za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, hotel koji je jučer dobio tri zvjezdice, ali danas one više ne važe, mora se ponovno donositi rješenje o kategorizaciji iako bi, da je hotel ostao u vlasništvu prve firme, po sadašnjim propisima one vrijedile tri godine. Gdje je tu logika? Zašto se jednostavno novom vlasniku privatnog smještaja ne izda novo rješenje na njegovo ime ili zašto novom vlasniku hotela nije dovoljan legalni kupoprodajni ugovor kojim je uz nekretninu - logično - »kupio« i pravo na njenu poslovnu legalnost?

 

Nužna provjera stanja

- Jedan moj profesor je znao reći: gdje prestaje logika, tu počinje pravo, u šali je moja pitanja iz prve »komentirao« Vitomir Černjul, pomoćnik predstojnika Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, po struci pravnik, a po dužnosti šef Službe za gospodarstvo koja izdaje, službenim jezikom rečeno, rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Nastavio je za ozbiljno: »Važećim je propisima, prvenstveno Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti, regulirano da se iznajmljivaču izdaje rješenje kojim mu se dozvoljava pružanje tih usluga, a njegov sastavni dio je i kategorizacija apartmana ili soba odnosno da objekt u kojem će pružati usluge odgovara propisanim minimalnim uvjetima. Takvo rješenje, za iznajmljivanje smještaja u najviše osam soba ili 16 kreveta, može dobiti samo fizička osoba koja nije obrtnik ili trgovac pojedinac, a hrvatski je državljanin. I, naravno, vlasnik je objekta, odnosno zemljišta kad je riječ o kampu koji pak može imati najviše sedam smještajnih jedinica i primati 25 odraslih gostiju. Uz još neke uvjete, poput poslovne sposobnosti i propisanih zdravstvenih koji se odnose na iznajmljivača, potreban je i dokaz o upotrebljivosti zgrade čime se konačno onemogućilo da rješenje dobije i građevinski potpuno nelegalni objekt.«

Potonja novina je bez sumnje dobra. Tog uvjeta do prije dvije, tri godine nije bilo pa je, hipotetski, netko mogao podignuti kućicu na pulskom Forumu ili usred Arene, potpuno na divlje bez građevinskih papira, ali i dobiti sasvim legalno rješenje da u njoj može imati pečenjaru ako zadovoljava ostale uvjete.

 

Danas pak Državna uprava ne samo da ne smije izdati rješenje za obavljanje usluga u nelegalnom objektu nego je dužna to saznanje prijaviti građevinskoj inspekciji. No, vratimo se našoj temi. Čemu nova kategorizacija kad je, osim vlasnika, sve staro i isto kao i prije?

- Logike ima jer je vlasnik nositelj prava i obveza. Bez našeg rješenja o odjavi usluge iznajmljivač ostaje obveznik prema Poreznoj upravi s osnova paušala boravišne pristojbe i poreza na dohodak. Ako novi vlasnik želi nastaviti pružati te usluge, normalno je da mora ishodovati novo rješenje.

A budući da je ovdje riječ o upravnom postupku, mora se obaviti očevid odnosno utvrditi činjenice. U praksi taj postupak nije dugačak, naši su članovi povjerenstva iskusni i verzirani pa to za jedan prosječni apartman traje pola sata. Nama je zapravo veći problem što zahtjevi za kategorizacijom, a godišnje ih na razini županije bude oko tri tisuće, uglavnom stižu pred sam početak sezone i svi bi, naravno, odmah htjeli ishodovati odobrenja, veli Černjul. Pojašnjava da očevid moraju obaviti najmanje dva člana povjerenstva Državne uprave, a u nj su imenovani svi djelatnici koji rade na tim poslovima. U Puli ih je tako 12, a nešto manje u ispostavama u Poreču, Umagu, Rovinju, Labinu, Buzetu i Pazinu.
- Izlazimo u susret gdje god se to može napraviti, pa ćemo čim prije nastojati izdati odobrenje ako je do promjene vlasnika/iznajmljivača došlo usred sezone. Međutim, bez obzira na to što postoje stara rješenja, mi moramo provjeriti stanje jer smo za to odgovorni, kaže Černjul.

 

Moguć i tzv. skraćeni postupak

Inače, jednom izdano rješenje vrijedi bez ograničenja roka trajanja. Naravno, ako nema promjena na objektu ili – vlasnika. Kod potonjeg, uza sva objašnjenja koja smo dobili, ostaje nam upitna suštinska svrsishodnost nove kategorizacije samo zbog novog vlasnika. Iako šef Službe za gospodarstvo ističe da njenih 54 djelatnika na poslovima donošenja raznih rješenja ima posla preko glave, pa spominje da samo upravnih godišnje izdaju 12, 13 tisuća, s laičke strane čini se da je taj posao dijelom izmišljen da bi birokracija imala što raditi, a država dodatno naplatiti.

Potonji utisak posebno je jak kad je riječ o kategorizaciji hotela i kampova, odnosno ugostiteljskih objekata iz tih skupina. Tu je priča malo drugačija.
- Po zakonu vlasnik ugostiteljskog objekta je ugostitelj, a to je trgovačko društvo, obrtnik ili trgovac pojedinac. Ugostitelj dobiva rješenje za obavljanje djelatnosti u objektu, a ono uključuje kategorizaciju odnosno udovoljavanje propisanim minimalnim tehničkim uvjetima. No, naša služba tu nije nadležna, već Ministarstvo turizma, napominje Černjul.
Dakle, novi vlasnik hotela mora ishodovati i novu kategorizaciju koja traži propisani postupak. Doduše, prema odgovoru koji smo dobili iz Ministarstva turizma, moguća je i »diskrecijska ocjena službenog tijela« da nije potrebno provesti cijeli redoviti postupak »jer su činjenice nedavno utvrđene ili nadležno tijelo ima neposredna saznanja da nije došlo do promjene činjeničnog stanja«, pa se može provesti tzv. skraćeni postupak.

Međutim, »može se« u popisima znači i »ne mora se«, pa je doista moguće da za se jučer uredno kategorizirani hotel cijeli postupak ponovi jer je danas vlasništvu drugog ugostitelja. Tu se »mogućnost« može sigurno izbjeći jedino ako vlasnika ne mijenja ugostiteljski objekt nego trgovačko društvo u čijem je vlasništvu jer tada ugostitelj, kako ga zakon poznaje, ostaje isti.

Zakon o ugostiteljstvu nalaže da se rješenje o kategorizaciji i obavljanju djelatnosti u objektu izdaje ugostitelju. Dobiva ga tvrtka, a ne ugostiteljski objekt, primjerice, hotel. Naš utisak o besmislenosti takvoga postupanja posredno potvrđuje jedan sličan zakon, onaj o trgovini. Po tumačenju Ministarstva gospodarstva zakonsko udovoljavanje minimalnim tehničkim uvjetima prostora za obavljanje trgovine vezuje se, logično, uz poslovne prostorije koje njima moraju udovoljavati. Tim slijedom promjena trgovca, pa ni vlasnika trgovine ne utječe na pravovaljanost izdanog rješenja, odnosno nije potrebno ponovno provesti postupak utvrđivanja minimalnih tehničkih uvjeta, tumače iz Ministarstva u dopisu Državnom inspektoratu. Ali, ako nije potrebno za butigu, zar je to doista potrebno za, recimo, kamp s više od sedam smještajnih jedinica?

 

Firma se ne može baviti iznajmljivanjem smještaja u stanu

Za »utjehu« hrvatskim državljanima koji ne mogu s apartmanom kupiti i »kategorizaciju«, stranci su u još većim problemima. Nerijetki, naime, kod nas kupuju kuću ili stan preko tvrtke, zapravo kupe hrvatsku tvrtku u čijem je kapitalu ta nekretnina jer drugačije ne mogu ili je procedura dugačka. Potom bi taj objekt iznajmljivali turistima ili barem »prijateljima«. E ne može, jer tvrtka se ne može baviti iznajmljivanjem privatnog smještaja u stambenom prostoru. Može ga jedino dati u zakup. To nerijetkim kupcima ostaje nepoznato (nitko im ne kaže, a ni ne pitaju jer vjerojatno ni ne žele znati), pa se nađu u ozbiljnim problemima jer su upravo iznajmljivanjem htjeli otplatiti ne baš jeftinu nekretninu.

 

U Županiji više od 10 tisuća odobrenja za iznajmljivanje

Po starom Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, važećem od polovice 90-ih, u Istarskoj je županiji potkraj 2005. bilo registrirano blizu osam i pol tisuća privatnih iznajmljivača, odnosno toliko je bilo izdanih rješenja, a obuhvaćala su ukupno 39.600 postelja, doznajemo od Vitomira Černjula. Podatak za 2008. još nije sistematiziran, a na kraju 2007. imali su evidentiranih 10.247 rješenja za ukupno 35 tisuća postelja. Do smanjenja kategoriziranih kapaciteta privatnog smještaja došlo je s novim zakonom i uvođenjem paušala boravišne pristojbe od 300 kuna po krevetu godišnje i još toliko poreza na dohodak pa je mnogim domaćinstvima u unutrašnjosti, zbog skromnog popunjenja, ta turistička usluga postala neisplativa.

Tako je Služba za gospodarstvo u 2006. godini u Istri brisala dvije i pol tisuće iznajmljivača s otprilike sedam tisuća postelja.

Goran PRODAN

vlasništvo nekretnine iznajmljivanje boravišna pristojba državni inspektorat ugostitejstvo apartmani vitomir černjul

---