ZVONKO MIKIĆ, PROFESIONALNI RONILAC IZ LABINA: Da ljudi vide što ja vidim, ne bi više jeli ribu

ZVONKO MIKIĆ, PROFESIONALNI RONILAC IZ LABINA: Da ljudi vide što ja vidim, ne bi više jeli ribu

8.6.2021. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Zvonko Mikić iz Labina profesionalni je ronilac već 26 godina i vlasnik je ronilačkog centra za rad s gostima MZ Diving u Rapcu. Svaki drugi dan spušta se u podmorje rabačkog akvatorija gdje je nedavno otkrio još jednu živu perisku.

- Još u travnju sam na internetu pronašao tekst o ugroženim periskama koje izumiru zbog nekog virusa. Stoga sam na taj problem počeo obraćati posebnu pozornost i uz tridesetak uginulih oko rive pronašao i jednu živu perisku ispred Rapca, kod takozvane smokvice, ispod restorana La Pentola. Tu živu perisku stalno obilazim i   kontroliram, živa je i reagira na dodir. O tome sam obavijestio mjerodavno Ministarstvo i dao im koordinate gdje se nalazi. Oni su to zabilježili a ja ću je i dalje kontrolirati, a ako pronađem još koju javit ću Ministarstvu zaštite okoliša, govori nam Zvonko, koji o stanju u podmorju, u kojem roni više od tri desetljeća, dodaje i upozorava.

- Stanje je jako loše, svake godine sve gore, more je puno zagađenja. Ima puno najlona, konopa, vrša, boca, guma, odvoda, odnosno ispusta iz bazena i brodova, fekalija. Najgore što sam našao u podmorju oko rive, ispod restorana Miramare, su bila četiri akumulatora. To je smrt za ribu. Riba više nije zdrava kao nekada. Da ljudi vide ono što ja vidim, nikada više ne bi jeli ribu. Riba jede sve, kanalizaciju i smeće, otpade sa broda i najlone koji u moru nikad ne istrunu. Kod svjetionika, lanterne gdje je najveći ispust u more je najviše ribe. Zdrava riba više ne postoji, to je nekada bilo kada sam bio dječak i kada sam počeo roniti i loviti ribu kao klinac. More se u zadnje vrijeme muti, vidljivost je slaba, ima i dosta neke pjene. Cijevi kanalizacije u ispustu kod lanterne koje idu u otvoreno more duge su 260 metara, a ispust je na dubini od 51 metar. Kanalizacija ide u otvoreno more i zavija prema Marini i Crnoj Punti. Kada je jugo, sve završi u Rabačkoj luci koja nije zaštićena lukobranom, i na plažama. Bez lukobrana nema zaštite, ističe Zvonko, koji ističe da su vrijeme pandemije posao podvodnog ronjenja ide slabo.

- Nedavno mi je otkazala i grupa od 50-ak talijanskih ronilaca. Teško je ljude dovući na plažu, ja radim na plaži na Girandelli. Problem je što se ljudi ne žele družiti s drugim ljudima i miješati s drugim kupačima. Bilo bi dobro kada bi hotelske kuće, Grad Labin i Turistička zajednica potaknuli ronjenje na olupini broda, što je vrlo atraktivno i privlačno za ronioce. Trebalo bi dovući jedan brod veličine Monsuna u Rabački akvatorij, očistiti ga i potopiti na dubini od 12 do 15 metara negdje uz obalu. To bi bila atrakcija za sve kategorije ronioca, od početnika do profesionalaca. Tada bi barem jedan hotel mogao raditi cijele zime. Ronioci su dobri potrošači, kao i tenisači. Dok uz obalu oko Pule u podmorju imate 15-ak olupina brodova koje privlače strance, uz obalu Rapca nema niti jedne. Mi ovdje moramo krcati goste na brod i voziti ih do Cresa kako bi ronili na olupini broda Lina koji de nalazi pored Porozine. No problem je velika dubina, brod je na dubini od 25 do 55 metara i to nije za svakoga, samo za više kategorije ronilaca, zaključio je Zvonko Mikić.


Branko Biočić

ronioc zdravko mikić rabac ronjenje