WILLIAM VISCOVICH, sudac Vrhovnog suda u New Yorku: Kada odem u mirovinu dolazit ću u Trget svake godine i NAUČITI HRVATSKI JEZIK!

- Živim bolje sada nego dok sam radio. Već 18 godina svake godine dolazim ljeti u rodni Trget, a prije sam dolazio povremeno. Ove godine odlučili smo na inicijativu unuke doći svi i ovdje proslaviti 80. rođendan moje supruge Glorije. Moja djeca i njihova djeca vole ovdje dolaziti. Tu su mi bili i unuci, djeca kćerke Diane, James i Giulia te djeca sina Johna, Isabela i Quinn, a još uvijek je ovdje kćer sina Williama Erika, kaže Bruno.

Njegov sin John je liječnik ortoped, kćerka Diana radi u modnoj industriji, a Linda u ugostiteljstvu. Najstariji sin William Viscovich je sudac Vrhovnog suda države New York. Trenutačno radi u Queensu, dijelu New Yorka.

- Sljedeća stepenica je Washington, ali radije bih zbog obitelji ostao u New Yorku. Uostalom, sada su u Washingtonu republikanci, a ja sam demokrat, kaže William, s kojim smo razgovarali na terasi obiteljske kuće njegova oca Bruna iznad Trgeta, s koje puca prekrasan pogled na Raški zaljev. Željeli smo razgovor započeti o politici, stanju u SAD-a i Trumpu, ali nas je William zamolio da preskočimo tu temu s obzirom na funkciju koju obnaša.

Jedna je Amerika

- Ja imam svoje privatno mišljenje kao građanin i iznosim ga u krugu obitelji i prijatelja, ali kao sudac Vrhovnog suda ne smijem javno govoriti o politici. No nešto ću vam ipak reći, republikanci su više konzervativni, a demokrati više liberalni. Ja mislim da je u Americi uvijek dobro bez obzira tko je na vlasti. Sustav je najveća vrijednost Amerike, a ne pojedinac koji ništa ne može sam jer ga ipak kontroliraju Kongres, Senat, Vrhovni sud. Pozitivna je stvar da ljudi i dalje žele dolaziti u SAD, posebice mladi, tamo se obrazovati i živjeti. To je lijepo i dovoljno govori o Americi. Sistem u SAD-u bolji je nego drugdje u svijetu bez obzira jesu li na vlasti republikanci ili demokrati, a promjene na vlasti su demokratske, bez nasilja kao negdje drugdje, kaže William, koji ističe da ne voli baš publicitet, pa ne koristi javno naziv funkcije koju obnaša, primjerice natpisom na automobilu.

- Najbolje je kad nitko ne zna tko ste ni što ste, kaže William, koji ima svoje mišljenje i o Hrvatskoj. Zanimljivo je kako je on vidi izvana.

- Volim Hrvatsku, pratim je kako napreduje. Prvi put došao sam ovdje 1967. kada sam imao samo šest godina. Sedamdesetih godina nisam vidio neki progres, a sada uočavam velike i pozitivne promjene. Lako je vidjeti ceste, struju, slušati radio, gledati TV, pratiti štampu, to svi mogu vidjeti. Dolazio sam desetak puta i promjene sam počeo uočavati osamdesetih godina. Do tada kao da je vrijeme stajalo, kao da su ljudi bili zabrinuti i prestrašeni. Od 1995. godine, nakon završetka ovog zadnjeg rata, dolazim svake druge godine i vidim progres, napredak, ljudi imaju izbor, slobodu govora, mogućnost za biznis, da se opredijele za političku stranku koja im najviše odgovara i da se bave politikom, turizmom, poduzetništvom. Sjećam se puno stvari kada sam bio mali i kada su Titove slike bile svugdje. Ljudi sada mogu govoriti i pjevati što žele. Ako se ljudi ne boje, to znači da se o ovoj zemlji može govoriti kao o pravoj demokratskoj državi, ističe William, prešavši na jednu anegdotu. (Branko BIOČIĆ)