Vladimir Licul: Kršan mi je prodao mačka u vreći!
28.10.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo
- Prije gotovo tri i pol godine kupio sam od Općine Kršan za 2,5 milijuna kuna derutnu farmu muznih krava u Čepiću, vjerujući da sam tim činom učinio dobar posao sebi i dobro djelo svom rodnom kraju. Nakon što sam u međuvremenu uložio više od četiri milijuna eura u njeno uređenje i uvađanje najsuvremenije proizvodne tehnologije koja u svemu prati standarde Europske unije još uvijek sam na početku, bez ikakvih saznanja kada ću započeti tovom oko 600 grla. Osjećam se izigran od lokalne samouprave i prepušten sam sebi, s gorkom spoznajom da su mi prodali mačka u vreći, ne upozorivši me, između ostalog, što će me sve čekati na putu dio pokretanja proizvodnje.
Riječi su to Vladimira Licula, suvlasnika i direktora tvrtke Bio Adria iz Čepića izrečene na današnjoj konferenciji za novinare na kojoj ih je upoznao sa svojim nemalim poslovnim problemima i sporošću državne i lokalne administracije, koja je strana u Venezueli iz koje on dolazi. Pritom je podsjetio da zbog nedorečenosti u prostornom planu i drugim dokumentima ne može obnavljati staje i prateće sadržaje prema zahtjevima proizvodnje, a da ne manje glavobolje ima zbog zemljišta, kako onog oko staja tako i poljoprivrednih površina.
Za hranidbu goveda trebalo bi mu oko 400 hektara, a dosad je od Općine Kršan uz mnogo obećanja dobio tek 62 hektara. Zahtijeva odmah 120 hektara površina, kako od napuštenog zemljišta tako i od onih koji su zemlju uzeli u zakup, ali je ne obrađuju, ali iz općinskih vlasti samo sliježu ramenima. Na upit da li bi dobivanjem svih 400 hektara ugrozio ostale proizvođače na Čepićkom polju odgovorio je da ne bi budući da ''ovdje ima još uvijek mnogo neobrađenog zemljišta, koje je djelomično zaraslo u šikare i šume''.
Spomenuo je da se bezuspješno obraćao istarskom županu Ivanu Jakovčiću, da ga nikad nitko od Županije nije posjetio na gradilištu, uključujući i pročelnika za poljoprivredu Milana Antolovića, koji je, zajedno s Damirom Kajinom, bio angažiran u prethodnom propalom projektu na farmi.
Da bi ilustrirao krajnje neodgovoran odnos kršanske vlasti prema tom projektu Licul je novinarima podijelio najnovije dopisivanje između Bio Adrije i kršanskog načelnik Josipa Kontuša. Umjesto da odgovori na mnoge ranije upite načelnik je od vlasnika farme, nakon tri godine zatražio Program razvoja tog društva, "kako bi se mogli očitovati na prethodno dostavljen zahtjev od vaše strane".
- Čudno je da nakon tri godine u Općini Kršan, koji su prodali propalu farmu Liculu ne znaju s čime se on namjerava baviti, jer su se u to mogli uvjeriti da su malo češće dolazili kod nas i nudili toliko potrebnu podršku. Ne mogavši shvatiti razloge njihova uporna ignoriranja zahtjeva, bez čijeg se ispunjavanja ne može pokrenuti proizvodnja na farmi, Vladimir Licul je Kontušu putem svog odvjetnika poručio da "ako takvo ulaganje u Općini Kršan nije poželjno bilo je dovoljno to reći u vrijeme kada je Općina Kršan te nekretnine prodavala. Time bi bili izbjegnuti mnogi problemi, a kupci bi svoj kapital uložili tamo gdje bi oni i njihovo ulaganje bilo dobrodošlo."
I dok se ne ispune preudvjeti administracije za dovršetak farme, u njoj će i dalje raditi svega šest od planiranih stotinjak radnika, gdje bi se u prvoj fazi uz 600 krava, na čiji se uvoz još uvijek čeka, dobilo oko dva milijuna litara mlijeka godišnje.
Razgledavajući na početku modernu proizvodnu tehnologiju i prazne staje, a slušajući potom odnos države i lokalne samouprave prema proizvodnji hrane, nemoguće je bilo izbjeći komentar, da vlasnik farme svih tih preoblema proteklih godina ne bi imao da se odlučio za gradnju tvornice tipa Rockwool, podignutoj na plodnim poljima jedva koji kilometar od čepićke farme! (MM)
Vladimir Licul Čepić Općina Kršan Farma krave gospodarstvo Bio Adria Jakovčić Josip Kontuš Milan Antolović Damir Kajin