Uoči Božića obišli smo dvije potrebite obitelj iz Labina i Raše: Nakon što im je izgorio stan, OSMEROČLANA OBITELJ DERVIŠAJ ŽIVI U DVOSOBNOM STANU

Uoči Božića obišli smo dvije potrebite obitelj iz Labina i Raše: Nakon što im je izgorio stan, OSMEROČLANA OBITELJ DERVIŠAJ ŽIVI U DVOSOBNOM STANU

23.12.2018. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Predrag Mihić (56) bivši je labinski policajac koji je prije osam godina zbog chronove bolesti koja je na njemu ostavila vidljivog traga otišao u invalidsku mirovinu koja iznosi samo 2.500 kuna. Živi u Labinu sa suprugom Rasimom, stalnom sezonskom radnicom, pomoćnom kuharicom u Valamarovom hotelu u Rapcu i kćerkicom Elenom, 10-godišnjom učenicom četvrtog razreda OŠ Ivo Lola Ribar. Druga kćerka se udala i živi sa suprugom odvojeno, također u Labinu, te posjećuje i pomaže roditelje koliko može. Donijela im je ovih dana i bor koji krasi kut njihovog stana u labinskim kazarmonima.

Predrag je od 1995. godine, otkako je obolio, imao deset operacija, smršavio je 50 kilograma i ima samo mali dio crijeva. Svojevremeno je pao na samo 48 kilograma, a danas ima oko 55. Nažalost čest je korisnik labinske Hitne pomoći i riječke bolnice.

Pomoć tri anđela

- Teško živimo zbog moje specifične bolesti koja ima svoju progresiju i zahtjeva posebnu ishranu. Bio sam ovih dana ponovno u riječkoj bolnici i isprobao neki novi, biološki lijek. Svako toliko moram na kontrolu u Rijeku, a često kada imam napadaje i povraćam moram na Hitnu. S ovim troškovima života, primanjima i lijekovima to je tipična hrvatska priča. Borimo se svi s mojim tegobama. Srećom nismo gladni, pomaže nam i Udruga Svetog Vinka Paulskog. Kada su saznali za nas i došli nam u posjetu kao da su došla tri anđela. Dolaze cijele godine, kontaktiraju nas, to su nesebični ljudi zbog kojih se osjećamo da nismo sami, da nismo zaboravljeni ni napušteni. Pružaju nam nadu u pozitivan ishod moje zdravstvene priče, govori Predrag, a supruga Rasima dodaje:

- Napišite da ne tražimo nikakvu pomoć, nama je najvažnija topla ljudska riječ. Ne žalimo se jer nismo gladni, a ima puno ljudi u goroj situaciji od nas. Najviše nas pogađa suprugova bolest, veliki su troškovi za režije i lijekove, a tu je i djevojčica. Više od materijalnih stvari i novca nama puno znači kada nam ljudi dođu u posjet, pokažu razumijevanje, daju nam potporu i toplu riječ, kaže Rasima te ističe da na svijetu nema većeg blaga od zdravlja stoga za ove blagdane kada svi nešto žele ona više od svega želi zdravlje u svojoj obitelji.

-Suprug je ovisan o meni, vozim ga stalno kod doktora. Najteže mi je kada moram na posao, a njega moram ostaviti kući s tegobama i bolovima. Kada ima bolove zna se šaliti da mala ne gleda njegove muke, kaže Rasima.

Pitamo ih kako će obitelj Mihić proslaviti Božić i Novu godinu?

- Bit ćemo kod kuće, u krugu obitelji, suprug, kćerka i ja. Nešto ću prigodno skuhati i pripremiti za Božić i Novu godinu, odgovara Rasima.

Pomažu 150 osoba

Nada Lončarević iz Udruge Svetog Vinka Paulskog kaže kako u Labinu ima 150 osoba kojima oni pomažu. Najviše je samaca, njih 27, obitelji s djecom je 24, a još je 17 obitelji bez djece kojima udruga pomaže.

- Sve nam se više javljaju samci koje posebno teško pogađaju ovi božićni i novogodišnji blagdani, jer se sada još više osjećaju usamljeno, zaboravljeno i napušteno. Oni se teško snalaze sami. Žene koje žive same snalažljivije su od muškaraca, jer si nešto mogu same skuhati. Muškarci kad su sami jednostavno potonu, predaju se svojoj osami pa dok traje. Stoga ih mi obilazimo, nešto donesemo i pružimo utjehu i nadu. Za ove blagdane pripremili smo 80-ak paketa, neki su ih došli sami uzeti, a nekima smo odnijeli kući. Već sedam godina traje ta humanitarna akcija prikupljanja hrane uoči Božića, a očekujemo da ćemo do Nove godine obići još dvadesetak ljudi. Moram se ovom prilikom posebno zahvaliti učenicima Osnovne škole Matije Vlačića, podupiratelju akcije već 19 godina Mauru Liculu, Mesnici Moral, Radio Labinu, a ove se godine u humanitarnu akciju uključio i Judo klub Meto, kaže Nada Lončarević, jedna od 13 volonterki iz Udruge Svetog Vinka Paulskog koja nesebično pomaže potrebitima. S nama je posjetila i obitelj Mihić i tom nam je prilikom iznijela svoj prvi dojam za vrijeme prvog susreta s Predragom i njegovim očima. Tada je zapisala: "Izražene oči na njegovom licu govorile su više od riječi. Tople i blage iščekivale su nadu tražeći u njoj smisao života”, pročitala nam je Nada.

Ovaj će Božić za mnoge potrebite stoga biti u znaku nade, mira i tople ljudske riječi koja će im zamijeniti blagostanje u kojem uživaju neki drugi.


Cijeli članak ovdje

božić siromaštvo nada požar