U Istri se razina dioksina u zraku mjeri samo u Holcimu, ali ne i u TE Plomin i Rockwoolu
17.1.2011. // Glas Istre u pregovorima // Objavljeno u kategoriji Ekologija
Prisutnost dioksina na njemačkim farmama, zbog čega je nedavno eutanazirano osam tisuća kokoši, a prema svemu sudeći ista sudbina čeka i svinje i goveda koji su hranjeni kontaminiranom stočnom hranom, nije usamljeni slučaj. Prije dvije godine ista je afera protresla irske farme, gdje su životinje također hranili stočnom hranom u kojoj je otkriven dioksin.
Iste godine u Italiji je na 20 bivoljih farmi otkriven dioksin u mozzarelli. Velika afera s dioksinom otkrivena je i na farmama u Belgiji 1999. Ta afera i paničan strah od dioksina uznemirili su cijelu europsku javnost pa je Europska komisija zabranila prodaju belgijske govedine, svinjetine i mliječnih proizvoda.
No, dioksin se u Europi nije pojavljivao samo u stočnoj hrani, a time i u mesu domaćih životinja, već i u zraku. Tvornice u kojima se spaljuje otpad potencijalno su najveći zagađivači zraka dioksinom. I ne samo potencijalni.
Svojedobno je u gradskoj spalionici u Trstu zabilježen opasan postotak kancerogenog dioksina. U Italiji postoji popis najvećih zagađivača, a neki od njih nalaze se u našem neposrednom susjedstvu. Zato smo pokušali dobiti odgovor mjeri li se koncentracija dioksina u zraku te kakva je kontrola stočne hrane koja se na naše farme najčešće uvozi iz zemalja EU-a.
Nedostatak novca
Na pitanje o koncentraciji dioksina u zraku bez zadrške smo dobili odgovor - dioksin se ne mjeri u kakvoći zraka u Istri. Otkrila nam je to Ljiljana Dravec, voditeljica županijskog Odsjeka za zaštitu prirode i okoliša. Kaže da je koncentracija dioksina preniska da bi se mjerila u kakvoći zraka.
Neslužbeno smo dobili informaciju da svaka županija samostalno određuje što će se mjeriti u kakvoći zraka, a sigurno je da će se u budućnosti morati mjeriti i koncentracija dioksina. Nije to važno zbog informiranja građana, već i zbog prostornog planiranja. Ovisno o kakvoći zraka, trebalo bi se planirati na kojem će se području što graditi. Zasad očito zbog nedostatka novca nitko o tome ne vodi računa.
Jedino gdje se u Istri mjeri razina dioksina ispuštenog u zrak je na ispustima u tvornici cementa Holcim u Koromačnu i to svega dva puta godišnje, kako je određeno Uredbom o graničnim vrijednostima emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora koju je 2007. usvojila Vlada. Takvog mjerenja su u Istri pošteđeni potencijalni zagađivači kao što je Rockwool, TE Plomin 1 i 2, tvornica cementa u Puli…
"Postrojenja koja spominjete ne suspaljuju otpad. Uredbom je propisana obveza praćenja emisija dioksina i furana u spalionicama otpada te u postrojenjima kod kojih se suspaljuje otpad. Mjerenja ovisno o emisijama mogu biti provođena kontinuirano ili povremeno, najmanje dva puta godišnje", pojašnjavaju nam u Ministarstvu zaštite okoliša.
Navode da se u Holcimu u procesu proizvodnje klinkera uz klasično gorivo, ugljen i petrol koks, koriste i alternativna goriva: rabljene gume, otpadna ulja I i II kategorije, RDF (refuse derived fuel, odnosno gorivo dobiveno iz otpada), drvena prašina, suncokretova sačma i mesno koštano brašno.
Posljednje izvješće o koordiniranom inspekcijskom nadzoru u tvornici cementa Holcim objavljeno je 2008. U njemu se navodi da su emisijske koncentracije dioksina i furana bile manje od 0,0012 ng/m3, odnosno da nisu prelazile propisane vrijednosti. U ministarstvu najavljuju da bi uskoro trebalo biti objavljeno i inspekcijsko izvješće iz Holcima za 2010.
"Od 1982. Zavod za javno zdravstvo Istarske županije prati kakvoću zraka na području pod utjecajem Tvornice cementa Holcim (Hrvatska) d.o.o. Kontinuirano se mjere koncentracije SO2 (sumpor dioksid), dim, ukupna taložna tvar, a svi promatrani parametri svrstavaju područje pod utjecajem tvrtke u I. kategoriju kakvoće zraka", ističu u Ministarstvu.
Sve savršeno?
Svojevremeno se opasnost od dioksina spominjala u kontekstu realizacije županijskog centra za gospodarenje otpadom na Kaštijunu. "Odabir tehnologije koja će 30 posto istarskog otpada slati na spaljivanje u tvornicu cementa u Koromačnu novi je rizik za zdravlje zbog mogućnosti zagađenja zraka dioksinima", upozoravala je Milena Radošević iz Zelene Istre.
Odmah je stizao i odgovor. "Zbog strogog režima kontrole, sve one priče da će se u zrak u spalionici ispuštati furani i dioksini ne stoje. Furani i dioksini su spojevi koji nastaju od organskog materijala koji ima klor, a mi plastiku s klorom ne ostavljamo u RDF-u", isticala je Vesna Dukić, direktorica tvrtke Kaštijun.
Drugim riječima, sve je kod nas gotovo savršeno. U zraku nema dioksina, a ispod granica dozvoljenog je na mjestima gdje se spaljuje otpad. Tako barem proizlazi iz službenih podataka. To što ne znamo razinu dioksina u zraku, te na ispustima drugih postrojenja u Istri, trenutno očito malo koga brine. Doduše, mnoga istraživanja potvrđuju da opasnost od dioksina ne dolazi iz zraka, već iz hrane.
"Ljudi najčešće primaju dioksin kroz hranu. 95 do 98 posto izlaganja dioksinu je kroz hranu", navodi se u istraživanju 1999. tvrtke AEA Technology, koje je provedeno za Europsku komisiju i britansko ministarstvo zaštite okoliša. U studiji se navodi da prehrana u kojoj dominira masna hrana, osobito masna riba, meso i mliječni proizvodi, povećava izloženost dioksinu.
No, nadležni i tu tvrde da u Hrvatskoj nema nikakve opasnosti. U Ministarstvu poljoprivrede navode da se uvoz stočne hrane životinjskog podrijetla kontrolira na graničnim veterinarskim postajama redovnim pregledima uvoznih pošiljaka.
Kontrola na granici
"Pregledi obuhvaćaju, dokumentacijski, identifikacijski i fizički pregled pošiljaka u koji spada i uzimanje uzoraka za laboratorijske pretrage. Stočna hrana se u okviru godišnjeg plana uzorkovanja pošiljaka iz uvoza kontrolira na prisutnost PCB-a (polikloriranih bifenila) i dioksina, a osim toga i na prisutnost kadmija, žive, olova, mikotoksina, Salmonella spp. i ostatke lijekova (kloramfenikol, nitrofurani), ovisno o vrsti hrane za životinje.
Postoji mogućnost da se utvrdi dioksin u stočnoj hrani i te pretrage kod nas radi Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar", ističu u Ministarstvu poljoprivrede.
Navode da se u Hrvatskoj kontrolira prisutnost PCB-a u mesu, odnosno masnom tkivu goveda, svinja, peradi, kunića, ovaca, koza, divljači, jajima, medu.
"Ako bi se pokazao pozitivan rezultat na prisutnost PCB-a, onda bi to značilo i mogućnost da je pozitivno na dioksin, a tada bi se radile druge pretrage da se isključi ta mogućnost ili utvrdi količina dioksina. Tijekom provođenja monitoring plana za 2010. niti u stočnoj hrani, niti u hrani životinjskog podrijetla nije bilo pozitivnih nalaza na PCB ili dioksine", zaključuju. (Bojan ŽIŽOVIĆ)
Opasno po zdravlje
Koliko je dioksin opasan za čovjeka, govori zaključak Međunarodne agencije za istraživanje raka da dioksin uzrokuje maligne bolesti. Kad dioksin uđe u okoliš ili tijelo, u njemu se zadržava vrlo dugo zbog sposobnosti otapanja u masti i vrlo visoke kemijske stabilnosti. Dugotrajna izloženost dioksinu povezana je s poremećajima imunološkog sustava, oštećenjima u razvoju živčanog sustava, endokrinog sustava i reproduktivne funkcije, dok se kod kratkotrajnog izlaganja pojavljuju klorne akne i tamne mrlje na koži te opasno utječe na funkciju jetre.
gospodarstvo dioksin otrov zagađenje ekologija holcim koromačno te plomin te plomin 3 rockwool ljiljana dravec