Tekstilci gube tlo pod nogama i na Labinšćini

24.6.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo

Zatvaranje pogona za preradu i doradu tekstila EC-COMM, koja se nalazila uz halu nekadašnje Tvornice termičkih uređaja unutar kruga Istarskih ugljenokopa u Labinu, danas poznat kao Pjacal, samo je nastavak procesa zatvaranja sličnih pogona na Labinšćini, kojih je od početka devedesetih proteklog stoljeća ovdje bilo kao gljiva poslije kiše. Bilo je to vrijeme propadanja i zatvaranja mnogih tvornica u ovom dijelu Istre, kada je svako radno mjesto bilo dragocjeno, mogućnosti izbora vrlo ograničene. Otvaranje mnogih malih tekstilnih pogona, uglavnom talijanskog porijekla, postalo je ne samo sinonim za vrlo niska primanja i teške uvjete rada, već i slika ovdašnjih društvenih i gospodarskih neprilika.

Uz domaći Majstil, slijednika nekadašnje tekstilne industrije 5.maj iz Raše, čiji posljednji direktor danas vozi taksi, tko se još sjeća United Clothinga iz Potpićna, SE-DE-a, Albuma ili drugih gotovo anonimnih pogona, iza kojih su nerijetko ostali dugovi radnicama, ali i nepodmireni računi za vodu, struju, najam poslovnog prostora ili druge obveze uz sudske sporove i burnog reagiranja sindikata. Najlakše je za sve optužiti vlasnike, od koji se dio zaista nije ponašao fer, ali teško je ne uvažiti i njihove probleme izazvane nezadrživim prodorom kineskih tekstilnih proizvoda, zbog čega su ionako niske nadnice za naše žene, za male prerađivače tekstila postale zapreka njihovom daljnjem opstanku na ovim prostorima.

Slično je stanje i u tekstilnoj industriji u najvećem dijelu Hrvatske, koji uzaludno upozoravaju na svoj težak položaj, bezuspješno tražeći podršku od države, u vrijeme kada se istodobno nemilice pokrivaju ogromni gubici brodogradnje. Slične primjedbe dolaze i od EC-COMMA iz Labaina, gdje prekidanje proizvodnje i odlazak 70-ak radnica za Zavod za zapošljavanje objašnjavaju jedinim mogućim ishodom u takvom okruženju, istodobno optužujući i lokalnu zajednicu da im nikada nije izašla u susret i tako pripomogla u očuvanju spomenutih radnih mjesta i širenja proizvodnje. Istovremeno je mnogo više sluha bilo za strane ulagače, pa je dolazak Benettona u Vinež stimuliran prodajom opremljenog zemljišta za svega sedam eura po četvornom metru.

Zbog takvih nelojalnih poticaja strancima mi ne možemo prodati ni halu koju smo svojevremeno kupili od Prvomajske u stečaju – čuli smo također u toj tvrtki. Bez obzira koliko su sve te tvrdnje utemeljene neprijeporno je da je u Labinu ženama sve teže doći do slabo plaćenog radnog mjesta, budući da ni novootvorena tvornica Benettona, a ni marketi, koji se stalno otvaraju, ne mogu nadomjestiti sve manje radnih mjesta u nekadašnjim tekstilnim pogonima. Možda bi oni sa smislom za crni humor mogli zaključiti da je utješno što je svake godine iz srednjih škola na Labinšćini sve manje maturanata, a time i manje kandidata za traženje posla. (MM)

ec-comm Labin radnici prava Damir Bjelobradić poslovanje sindikat Marina Cvitić zbrinjavanje radnika rado mjesto rad otkaz tekstil

---