Studenti na Učki naučili graditi suhozid

Studenti na Učki naučili graditi suhozid

6.8.2010. // Slobodna Dalmacija // Objavljeno u kategoriji Obrazovanje

Tri su dana praskali gromovi i sijevale munje u Parku prirode Učka kada je sedamdesetak studenata arhitekture, etnologije i agronomije dovršilo 25 metara dug suhozid u obliku zmije izazvavši tako strahovit bijes boga Peruna koji obitava na obližnjem brdu nazvanom njegovim imenom.

Praslavenski gromovnik surovi je vladar kojeg može izazvati samo bog Veles utjelovljen u liku zmije. Oživotvorenje mita zamislio je kipar Ljubo de Karina, a zmija je postavljena na poučnoj stazi koja prolazi tim krajem. To je samo početak velikog parka skulptura koji bi u idućim godinama trebao niknuti na tom dijelu Učke.

 

 „Na rukama i kariolama prenijeli smo oko 25 tona kamena s udaljenosti i do 300 metara i naučili graditi suhozid”, pojašnjava etnolog Grga Frangeš dodatni smisao gradnje u Petrebišću, lokalitetu smještenom na oko 700 metara nadmorske visine i prilično teško dostupnom.

Tjedan dana prakse pod vodstvom tima, koji osim Frangeša čine i arhitekti Filip Šrajer i Miše Renić, članovi udruge Dragodid, studenti nisu iskoristili samo da bi izazivali Peruna, već su vrlo teškim radom uspjeli obnoviti jednu od kućica u selištu u kojemu su obitelji težaka i ovčara iz Mošćeničke Drage provodile nekoliko mjeseci godišnje oduvijek pa do Drugoga svjetskog rata.

U obližnjim plodnim dolcima s crnicom sadili su u rano proljeće, čim bi stigli s obale na planinu, povrće i žitarice, napasali ovce, sušili meso i radili sir. S prvim danima jeseni vraćali su se u Dragu i zimu preživljavali s plodovima ljetnog rada.

„Krumpiri su bili veliki kao postole”, prepričava Frangeš svjedočenje jednoga od ljudi koji su sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća povremeno dolazili u naselje izgrađeno od kamena i drvenih greda. Veliki dvor, kako se nazivala štala, bio je prekriven slamom, a do njega se nalazi mala prostorija u kojoj se proizvodio sir. Nedaleko je gumno gdje se vršilo žito.

„Nekoliko dana smo skidali nanos od pola metra zemlje da bismo dospjeli do kamenih ploča kojima je bilo prekriveno. Da nismo imali svjedoka koji je baš tamo, u ranoj mladosti prvi put poljubio djevojku, ne bismo ga nikada ni našli”, kaže Frangeš. Kućice nisu imale dimnjak pa se dim širio prostorom istodobno sušeći meso i impregnirajući drvene grede.

Čim su ljudi prestali redovito dolaziti, naselje je počelo propadati, ali mu se sada smiješi sasvim zanimljiva budućnost. Općina Mošćenička Draga otkupila je do sada samo jednu od kućica i ona je obnovljena, ali se posao na tome neće zaustaviti.

Puno je vlasnika i raščišćavanje odnosa traje dugo, ali ako pokažu razumijevanje i nađu interes u prodaji svojih malih arhitektonskih dragulja, Petrebišće bi moglo opet zaživjeti nekim novim životom.

ivančica celevska
snimio: davor žunić / cropix

 

 

suhozid studenti učka park prirode učka