Stranci u domu svom?!

19.2.2009. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Ostalo

Hoćemo li se sve teže na hrvatskom jeziku snalaziti u vlastitoj zemlji, hoće li nam materinji jezik biti sve manje potreban, osobito kada budemo tražili neki zahtjevniji, složeniji i bolje plaćeni posao, kakvih ionako nema napretek? Nema dvojbe da će biti upravo tako, pogotovo kada posao tražimo kod tvrtki čiji su vlasnici stranci, koji se nerijetko ponašaju kao da su u svom domu. Teško bi bilo zamisliti da mi u nekoj stranoj zemlji, Italiji ili Švicarskoj primjerice, kao vlasnici tvrtke sa svojim suradnicima, ali i političarima, novinarima komuniciramo isključivo na hrvatskom jeziku. Ili da su nam nazivi tvrtki na našem jeziku, a u boljoj varijanti dvojezični, ali da je jezik domaćina na drugom mjestu.

Sve se to događa kod nas, kao što se vidi i u nazivu jednog labinskog pogona za šivanje, da se drugi primjeri neprihvatljivog ponašanja stranih poslodavaca prema domaćeg čovjeku, ali i zakonu, i ne spominju. Zbog čega se dio njih tako ponaša? Prije svega jer im to nitko ne brani, što se od njih ne traži poznavanje našeg jezika kao uvjet dobivanja radne dozvole kada je to nužno za normalno obavljanje posla. I, što je ne manje važno, što oni brzo primjećuju da se nepoštivanje zakona u Hrvatskoj najčešće ne sankcionira, pa se u skladu s time i ponašaju u loše uređenoj zemlji čijim su stanovnicima uz to dali kakav takav posao i kruh u ruke.

I na kraju balade, zar i mi nismo često naklonjeniji svemu što je strano nego svome, pa i sami svojim tvrtkama ili djeci dajemo imena i nazive koji ne samo da su daleko od naše tradicije i duha, već ih i ne razumijemo. Bit će da vjerujemo da ćemo na taj način biti uspješniji, bliži razvijenom svijetu ili da time i nesvjesno liječimo komplekse malog naroda koji uvijek kaska za tim istim svijetom. U kojem se sve više drži do vlastitih korijena i identiteta, praveći na njemu i temelje poslovnog uspjeha i prepoznatljivosti. (MM)

pravpis jezik natpis ir.za gospodarstvo talijanski hrvatski

---