Spas od šinterajske hajke: Ljubav prema Đuri, Neri, Lari...

Spas od šinterajske hajke: Ljubav prema Đuri, Neri, Lari...

8.1.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo

Tanja i Alda iz labinskog Fenixa? Ah, da, to su one frikuše što po cijele bogovetne dane misle kako da te lutajuće pse s ulica otrgnu iz zagrljaja šintera pa ih marno sklanjaju u one napučene boksove pokraj labinske veterinarske stanice! Legitimno je zamisliti da nerijetki kibic tako doživljava junakinje naše priče.

Jer, tko će priseban, molim vas, u ovo ušljivo vrijeme, k tome još i volonterski, život posvetiti udruzi za zaštitu životinja i umjesto mrcvarenja daljinskog, šetnje uz more ili kakve slične razbibrige za normalan narod izabrati hranjenje čopora odbačenih čovjekovih najboljih prijatelja, čišćenje i održavanje boksova te popratnu dezinfekciju.

To i još mnogo više svakodnevno, nekad i po osam sati, čine Tanja Franković i Alda Miletić iz udruge Fenix. Povremeno im pomaže tek jedna djevojka.

Ne može dosaditi

- Mnogi mi govore da smanjim obaveze oko životinja, da nađem vremena i za privatne stvari, ali nije to kao kad se čovjek upiše na tenis pa ga jednostavno ostavi čim mu dosadi treniranje. Građani često misle da je - zato što smo udruga - naša obaveza zbrinjavati životinje, no to radimo iz čiste ljubavi, priča Tanja.

I prije uvodnog fotografiranja jasno vam je da nećete ni trebati postavljati pitanja ovoj 30-godišnjakinji, koju uznemiruje posvemašnja nebriga za te silne nogirane dojučerašnje ljubimce. Priča sama teče jer je Tanja preko ušiju zaljubljena u Đuru, Neru, Laru, Leu, Noru... Svi se oni hrane njenim prijateljstvom, eto tu pred objektivom gladnim efektne slike, koja cilja, je li, omekšati čitatelja te ga ponukati da učini dobru stvar - udomi psa.

- Kada te svoje "savjetnike" pitam da mi pomognu, oni, uz uobičajenu škužu da su zauzeti poslom, kažu i da bi ih srce zaboljelo kad bi sve to vidjeli. Ne shvaćaju da će životinje gladovati ako ih Alda i ja ne nahranimo. Stizala sam do njih i dok sam sezonski radila, nastavlja Tanja.

Udruga Fenix, shvatili ste, nasušno treba volontere, one koji bi dali ruku barem jednom mjesečno.

- Ne žalim, naravno, utrošeno vrijeme budući da sam oduvijek obožavala životinje i htjela im bilo kako pomagati, nego mi je žalosno da pored toliko Labinjana koji se deklariraju kao njihovi ljubitelji nitko neće doprinijeti angažmanom, privremenim smještajem ili pak donacijama, koje ne podrazumijevaju samo novac, već i deke, ogrlice, šljunak, materijal za kućice... Svašta nam treba, no to nikoga ne zanima, veli ona.

Sve više napuštenih životinja

Na udomljavanje čeka 15 pasa iz boksova, a još šest njih ima privremene skrbnike.

- Jednom za svagda treba objasniti da udruga nema azil, nego samo koristi tri stalno puna boksa ovdašnje veterinarske stanice. Mnogi, naime, misle da je tu sklonište pa računaju da će nam samo iskipati ljubimce. Skučeni smo pa duži ostanak psa ovdje znači da će svaki onaj novi odbačeni biti prepušten ulici, ističe ova djevojka.

 Labin, naglašava Tanja, ima ogroman problem sa sve brojnijim napuštenim životinja. Lani je udruga pronašla udomitelje za 28 pasa. Brojka ulici prepuštenih ljubimaca nekima se neće činiti velika, no ona je, ističe naša sugovornica, znatna, zbog činjenice da Labin nema azila ni drugih uvjeta za zbrinjavanje.

Fenix je pronašao vlasnike i za 18 mačaka. Njih udruga rjeđe prima jer nema odgovarajuće boksove, no brine o više od 30 napuštenih mačaka u gradu, koje je i sterilizirala.

Problem je loš odaziv udomitelja, uključujući i one privremene. Potonjih se u šest godina, koliko djeluje Fenix, javilo samo četvero, svi u zadnja dva mjeseca. Među njima je - pohvalno! - i dvoje gradskih vijećnika, Tamara Nestorović i Rasim Halilović.

- Kada pse ili mačku oglasim na Facebooku, svi lajkaju, komentiraju da su divni, ali to brižnoj životinji ne pomaže. Većina misli da će se kao udomitelj javiti netko drugi, što je zapravo srž problema jer na koncu nitko ne reagira. Ne znam otkud ljudima ideja da će se životinje same snaći?! Neće! Drugi ih ne vide onako bolesne, izgladnjele, iscrpljene, doslovce na rubu života, kakve ih mi nalazimo.

Bez udomitelja - eutanazija

Pomoglo bi da se jave barem privremeni skrbnici, kojima udruga osigurava hranu, cijepljenje i ostalo te cijelo vrijeme traži stalnog udomitelja. U protivnom će psi, jer udruga nema gdje s njima, završiti u šinteraju, budući da ih je Grad preko te službe, za koju godišnje izdvaja oko 75 tisuća kuna, dužan zbrinjavati. To, međutim, nije zbrinjavanje, već uklanjanje pasa s horizonta, da ih više ne vidimo. Pas u šinteraju dva mjeseca čeka udomitelja, a ako se nitko ne javi, slijedi eutanazija, upozorava Tanja.

Kao svijetli primjer spominje praksu iz razvijenih zemalja, u kojima vlasnici primjereno brinu o kućnim ljubimcima.

- Ne puštaju pse ili mačke da lutaju ili da se nekontrolirano kote (sterilizacija ili čuvanje) jer su kazne velike. I kod nas su propisane sankcije, no nema primjene budući da nitko ne želi, izbjegavajući sukobe, prijaviti nemar prema životinjama. Najlakše je štence ostaviti negdje u kutiji ili ih izbaciti na cestu, no prije toga se štošta može napraviti, na koncu i od nas tražiti pomoć u pronalasku udomitelja. Mnogi, međutim, misle da će sve to s lutalicama već nekako riješiti one dvije glupače, Alda i Tanja, zaključuje naša sugovornica. (Napisao i snimio Igor RADIĆ)

Azil planiran na deponiju Cere

Glavobolje po lutalicama umanjio bi azil, čija je izgradnja zakonska obaveza jedinica lokalne samouprave pa je udruga Fenix pri Gradu pokrenula odgovarajuću inicijativu. Volonterka Tanja Franković veli da zna samo za jedno realizirano sklonište za napuštene životinje, zagrebački Dumovec.
- U dogovoru s udrugom, labinsko komunalno poduzeće 1. maj uputilo je zahtjev za izmjenama i dopunama Prostornog plana Općine Sv. Nedelja (nedavno je održana javna rasprava, op. a.), ne bi li se uvrstila mogućnost gradnje azila za životinje na lokaciji deponija Cere, odgovorili su nam iz Grada na upit kada i gdje se planira sklonište.
Lani je Veterinarska stanica Poreč, s kojom Grad ima godišnji ugovor, zbrinula 13 pasa i 26 mačaka lutalica, navode iz lokalne samouprave.


Dobrotvori iz Marčane umjesto Labinjana

Udrugu Fenix Grad godišnje dotira s 13 tisuća kuna, što ni približno ne pokriva njene potrebe pa do novca dolaze i prodajom tematskog kalendara po 50 kuna. Izradili su ga supružnici Tamara i Emanuel iz Marčane.
- Pomogli su nam, kad već neće Labinjani, i s popravkom kućica, postavljanjem šljunka u boksove, kaže Tanja Franković i napominje da udruga nema stalnih donatora, već s prilozima katkad ulijeću prijatelji i poznanici.
- Samo za cijepljenje i čipiranje pasa iz boksova treba nam devet tisuća kuna, a gdje su još hrana, sterilizacija, liječenje..., zaključuje ona.
Prilozi udruzi mogu se uplatiti na njen žiro račun, otvoren pri Erste banci: 2402006-1100456243.

 Đuro traži udomitelja
Vlasnika ili pak (privremenog) udomitelja, među ostalim psima, hitno traži Đuro, pitomi crni mješanac nalik koker-španijelu. Dobrotvori mu mogu pomoći ako nazovu Tanjin broj mobitela: 091/783-7138. Udruga ga ne može preuzeti zbog popunjenih boksova, a privremenom skrbniku, dok se ne pronađe onaj stalni, spremna je osigurati i hranu.
(Napisao i snimio Igor RADIĆ)

 

tanja frankovic udruga feniks životinje domace životinje entuzijazam alda miletic šinteraj