Smilović Blog: Nedostižnih 21% kisika u pićanskoj dolini
7.11.2008. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Ekologija
Sinoć sam u ruke dobio dvije knjige, (skripta od oko 40 stranica) pod zvučnim imenom „Pican IMG“ i „Pican oxigen“. To su knjige koje je kontroverzni Berić prodao ili pokušao prodat (nije mi poznato) Općini kao ''''krunske dokaze'''' dokaze protiv Rockwoola.
U “ Pican IMG“, je pored serije slika koksa, rude (kamena) i prašine koje su napravljene elektronskim mikroskopom u razlučivost nekoliko nanometara (10-9), dat je i njihov kemijski sastav dobiven spektralnom analizom. Sve je to dobro, iako nepotrebno, zapakovano u višak papira i englesku terminologiju. Problem je u tome što se sastav i koksa i rude zna, potencijalna opasnost vreba od aditiva koji se stavljaju u brikete u Borutu. Tim aditivima se nitko nije bavio, a eventualne opasne produkte koji nastaju njihovom izgaranjem, a i onih koji se dodaju u proizvod prije pečenja, trebalo je ''''uhvatit'''' u analizi dimnih plinova. Knjigu osobno doživio kao dobar trgovački pokušaj.
U „Pićan oxigen“, je trebalo prezentirat mjerenja koje su aktivisti udruge radili na terenu sa njegovim instrumentom i po njegovim uputama. Prezentacija je uništila trud tih ljudi, jer je izvedena jako loše. Stiče se dojam da je bilo važnije proizvesti efekt nego pokazat stvarni podatak, iako se imalo što pokazat. Knjiga vrvi sa doslovce nečitljivim grafikonima, nespretno ili nikako grupiranim podacima koji ne pokazuju bit, a uz sve to doslovce bez i jednog slova komentara – cilj je bio popunit papir. Da je podatke ( o2, co, co2, ch4) zasebno ukucao u excel tablicu i iz svake izlistao grafikon sve bi pokazao, ali to su samo 4 lista i ne proizvode dojam.
Da izbjegnem subjektivnost, moram reći i to. Privi (telefonski) susret sa Berićem, sam imao davno prije nego je ovdašnja javnost čula za njega. Sa njim sam izmijenio nekoliko razgovora i nekoliko e-mailova iz čega sam zaključio da čovjek samo hoće zaraditi na našoj muci. O tome i svom viđenju sam izvijestio i udrugu. Nakon toga je tražio drugu ''''žrtvu'''', kažem žrtvu jer i danas o njemu mislim isto, a ove knjige to i dokazuju.
Negdje u tekstu sam rekao da je uništio trud onih koji su vršili mjerenja. Iz ''''oxigen'''' grafikona je teško iščitat problem koji je ovdje jako prisutan – a to je pomanjkanje kisika. Ako se potrudite vidjet ćete da je razina kisika u zraku obično od 18 – 19 % od normalnih 21, dakle negdje oko 85% . Šokantno je da je izmjeren podatak od 13 % kisika u zraku, pa sad ti živi ako imaš malo slabija pluća.
Nije mi poznato u kakvim uvjetima su mjerenja vršena, ali znam da taj problem postoji, jer sam ga osobno iskusio. U prethodnom članku sam spomenuo 18.10.2008 kada nisam mogao disat, istina ne u mirovanju, ali kada sam se samo malo pokrenuo vidjelo se da nešto ne valja. Gadan je to osjećaj, kao kada zaroniš, treba ti zraka, a još si tri metra ispod vode. Ovdje je još gore jer ne možeš izronit. Dok dođe Božičevićka mogu šest puta krepat, a i kad dođe doći će sa rukama u džepu, a izvještaj će već biti u Glasu Istre, sa urednim nalazom – pa tako je gazda rekao.
I onda će dr.Sopta reći „ nitko se nije javio zbog respiratornih smetnji“. A zašto bi joj se javljao, da me šopa lijekovima zato sto mi je Rockwool stavio najlon preko glave. Mediji se drže institucija, jer je to najsigurnije, i onda se pojavi naslov ''''euforija na mom poluotoku''''. Očito postoje dvije istine jedna od institucija koje bi trebale pratit stanje, a jedna kod lokalnog stanovništva.
Na žalost, nas ta naša istina ugrožava i boli, a institucije boli ona stvar…
ekologija Rockwool Smilović Berić mjerenja istraživanja zagaenje kisik ekološke udruge