Skitnja po Skitači

16.3.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo

Više od dvije stotine planinara i izletnika iz Pule, Labina, Pazina, Rijeke i Zagreba skitalo je protekle nedjelje po Skitači i njenoj osebujnoj okolici. Krivci za to su Istarski planinarski savez i Labinjani, točnije Planinarsko društvo Skitaci, koji su pozvali kolege na prvi pohod po Istarskom planinarskom putu. Odazvali su se Glas Istre i Elektroistra iz Pule, Pazinka, Erikson iz Zagreba i Učka iz Rijeke, dok su se umaški Planik i rovinjski Montraker opravdali jer su bili proteklog vikenda na skijanju, doznajemo od Vladimira Rojnića, predsjednika Istarskog planinarskog saveza.

S obzirom na to da se Istarski planinarski put proteže na 170 kilometara od Crne punte na vrhu labinskog poluotoka preko Sisola, Učke, Ćićarije, Buzeštine i Bujštine sve do drugog kraja Istre, do Juricani, imat će se što i hodati nastavi li se po planu. Naime, svake se godine u sklopu susreta istarskih planinarskih društava prohoda po jedna dionica.

Veli kol - jacuzzi za prasce

Počelo je protekle nedjelje u Brovinju, mjestu iznad Koromačna. Uspavano selo okupirala su četiri autobusa planinara i još niz onih koji su stigli svojim autima. Vrijeme je bilo super jer bura nije puhala jako, što je za odlazak na Skitaču presudno za prohodnost. Put od Brovinja vodi uskom, ali uređenom kamenom stazom između suhozida posutom brabonjcima. Ovce putem nismo vidjeli, nedjeljom očito ne šeću. A i bolje im je s obzirom na to koliko nas je bilo.

Brojni planinari raštrkali su se u grupama na strmini prema velikoj lokvi, odnosno prema Velom kolu, kako je službeni naziv najveće lokve na ovom području. Markacije su dijelom nestale, što je problem ako se ne ide čoporativno. No u ovom slučaju ne bismo se izgubili ni da smo krenuli bez vodiča, naših domaćina Labinjana. Blago je, naime, "markiralo" put do lokve. Nakon sat vremena popeli smo se sa 103 (Brovinje) na 378 metara nadmorske visine, na kojoj je Veli kol. Sudeći prema postavljenim kolcima, suša je zaslužna što je lokva u svom najmanjem izdanju, ali još uvijek poprilično velika za istarske krajeve. Nekada presudna za uzgoj stoke, sada na njoj žeđ više utažuje divljač i divlje svinje, koje se, vjerojatno, prema tragovima, kaljužaju u plićaku - jacuzziju za prasce. Sudeći po perju svud naokolo, mnoge su ptice žeđ platile glavom.

Oštro kamenje na oštrom vrhu

Nakon predaha uputili smo se prema vrhu Oštri na 531 metar nadmorske visine, dakle šetnja. Nakon lokve put se križa, udesno vodi na Skitaču, a lijevo prema vrhu Oštri. Na putu kroz šumu zaštićenu od bure nezaobilazno je zaustavljanje kod crkvice svetog Mateja kraj Prodola. Gotička jednobrodna kapela na posebnom je mjestu, na osami. Mnogi su je zapamtili po stablu koje je raslo s krova, ali nakon obnove više je ne krasi taj epitet. Krov je obnovljen, nedostaje još dovršetak preslice i zvono.

- Bit će i to kada bude još novca, veli Vedran Kos iz Labinskog muzeja. U mraku zatvorene crkvice naziru se freske. Kažu, vrijedne, iz 14. i 15. stoljeća. Ispred kapelice nedavno su postavljeni stol i klupe za izletnike.

Već oko podneva stižemo na Oštri, najvišu kotu u okolini s koje se pruža prekrasan pogled na Rabac, južni greben Učke, Sisol s jedne strane i kvarnerske otoke s druge. Gomila oštrog kamenja opravdava naziv vrha. Vraćamo se zatim prema Skitači, ali većim dijelom drugim širokim kolnim putem. Kamenjar uz rijetke vrtače kao oaze obilježja su ovog škrtog kraja. Dodatno nas motivira najavljena maneštra u planinarskom domu. Stižemo do Skitače, jedinstvenog sela bez stalnih stanovnika. Ima obnovljenih lijepih kuća, ali mahom za turizam. Jedna u vlasništvu Amerikanca, druga Austrijanca, treća se gradi od cigle i oblaže kamenom, a ostale su veće ili manje ruševine. Život u selu na 425
metara nadmorske visine donose planinari za vikend ili turisti u vrijeme sezone.

Nakon ručka preostala je još jedna dionica, spuštanje do Crne punte i odlazak do Koromačna, gdje čekaju autobusi. Još oko dva sata hoda, ali uglavnom nizbrdo i uz sigurno vodstvo domaćina iz Skitaci. Kraj je to kroz koji se rijetko prolazi. Svjetionik Crna punta izgrađen je 1873. na najistaknutijem dijelu istočne obale Istre. Svjetlo je u izdvojenoj kuli. U zgradi nema električne energije, niti vode, već samo cisterna. Svjetionik je automatiziran i uključen u sustav daljinskog nadzora, svjetioničarska posada je povučena.

Nakon predaha na Crnoj punti upućujemo se prema Koromačnu. Ukupno smo prohodali 18 kilometara u nešto više od pet sati. Dosta za jedan dan. (pisala, snimala i hodala Jasna ORLIĆ)

skitaca planinari crna punta