SKICA ZA POVIJEST ZALJEVA NA ISTOČNOJ STRANI ISTARSKOG POLUOTOKA: Plava magistrala do Bršice, terminala za drvo i stoku

SKICA ZA POVIJEST ZALJEVA NA ISTOČNOJ STRANI ISTARSKOG POLUOTOKA: Plava magistrala do Bršice, terminala za drvo i stoku

9.7.2018. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Raški kanal je morska široka staza do luke Bršice u koju su nekada trabakuli prevozili kamen i drvo, pa ugljen iskopan u raškim ugljenokopima. Tu se, u Pisku, podno barbanske strane pokušavalo proizvoditi sol, a uvala Kalavojna opjevana kao mjesto dobroga vina


Istarski poluotok ima tri izrazita zaljeva/kanala: Plominski, Limski i Raški. Plominski zaljev, dugačak skoro 13 kilometara, svoju je devastaciju doživio kada je 1932. godine završeno probijanje 4.250 metara dugoga odvodnoga tunela od Čepićkog jezera do zaljeva u kojem je otjecala voda zajedno s muljem. Još je više devastiran izgradnjom termoelektrana. Limski kanal, dužine nešto više od 12 kilometara, nije doživio takvu sudbinu, ali lokalni ribari i žitelji napominju da je morski sustav ipak poremećen uzgojem riba u kavezima.


Trget ime dobilo po Trgetarenju


Raški kanal, koji je na naslovnicama osvanuo zbog onečišćenja, istjecanja nafte s libanonskog broda usidrenog u Bršici, dug je oko 12 kilometara i prosječno širok kilometar, dubine koje postepeno opadaju od 44 metara na ulazu do pet metara kod Bršice. Strane su veoma strme i obrasle oskudnom vegetacijom. Ulazak brodova u luku Bršica, većih od 500 brt, obvezatan je s peljarom. Godine 1980. lučki promet u Bršici iznosio je više od 111.200 tona, ukrcano je 990.000 tona, iskrcano 12.195. Bršica je proširena izgradnjom terminala za drvo i terminala za stoku. Glavna morska lovina u Raškom zaljevu su cipli, trilje, lubini/brancini, špari i sipe. Ispred zaljeva love se srdele i sipe.


Svojedobno je kod Trgeta bilo pokusno uzgajalište kamenica. Trget, ribarsko naselje u dnu Raškog zaljeva, ime je dobilo po trgetarenju (prijevozu osoba i tereta s jedne strane kanala na drugi, latinski: traiectum). Povijesni izvori spominju postojanje srednjovjekovnog kaštela u Trgetu (Castello Di San Giorgio). Naselje je oživjelo krajem 19. st.,kada je u blizini izgrađena luka za utovar ugljena koji se kopao u krapansko-raškom ugljenokopu.


Ne treba dugo razmišljati zašto je Tunarica, još jedno naselje u Raškom kanalu, s istočne strane, dobilo to ime. Žitelji Tunarice u prošlosti su se bavili ribarstvom i pomorstvom, posebno su bili poznati po izlovu tune. Do 1935. godine tu je bila tunolovka, a zapisano je da su pet godina ranije ovdje ulovljeni primjerci tune teški više od 300 kilograma. U rimsko doba u blizini Tunarice nalazilo se jedno od dva mjesta u Raškome zaljevu gdje se prelazio kanal. U 16. i 17. st. Tunaricu posjeduje obitelj Battiala, koji grade ljetnikovac. Ova labinska plemićka obitelj otkupila je mnogo zemljišnih parcela južno od Labina. Od Mletaka su Battiali kupili poluotok Ubas, odatle su nadzirali pomorsku granicu u korist Venecije. Tijekom 17., početkom 18. st.,u Labinu su izgradili najveću palaču u kojoj je sada smješten muzej.


Ubac najjužnija točka Labinštine


Rt Ubas (Ubac), poluotok i istoimeni rt s istočne strane ulaza u Raški zaljev, ujedno je najjužnija točka Labinštine. Tu je 1887. godine izgrađen svjetionik koji je osiguravao ulaz i plovidbu u tada vrlo važan Raški zaljev. U Drugom svjetskom ratu na poluotoku se nalazila glavna partizanska bolnica za područje Labinštine. Pred kraj rata, godine 1944., na Ubasu je preseljen glavni operativni štab svih partizanskih jedinica u Istri. Nijemci su minirali svjetionik misleći da se u njemu nalazi partizanska bolnica. Zbog sačuvane mediteranske vegetacije i velikog broja divljih životinja,poluotok Ubas ima status zaštićenog područja. U vrijeme austrougarske vladavine na čitavoj istočnoj obali Istre, od Voloska do rta Kamenjak kod Premanture, izgrađene su male luke/pristaništa pa tako i u Tunarici, Trgetu i Bršici. Tada je izgrađen i svetionici na Ubasu, ulazu u Raški kanal. Kada je u zaljevu pomorski promet postao intenzivan, postavljena su lučka svijetla na svim mjestima (rtima),nužna za noćnu plovidbu na cijeloj dužini sve do Trgeta i Bršice. Kada opet oživljavaju rakljanski kamenolomi uz samo more u Raškom kanalu, kamen se morem, Raškim kanalom, prevozi do Trsta. Na Trgetu je i to vrijeme podignuta nova zgrada lučke kapetanije koja je i danas u funkciji.


Cijeli tekst (Robert Buršić) ovdje





trget zatvorena cesta obavijest bršica ekološka katastrofa onečišćenje raški zaljev