Sajmovi ogledalo stanja u Hrvatskoj: na muci kupci i prodavači

Sajmovi ogledalo stanja u Hrvatskoj: na muci kupci i prodavači

16.8.2010. // Novi list // Objavljeno u kategoriji Društvo

Evo mi koji smo za ovim stolom dolazimo iz Zagreba, Pule, Rijeke…

– Koliko dugo se bavite prodajom na sajmovima?

– Pa, desetak godina.

– Šta konkretno prodajete?

– Tekstil.

– Odakle nabavljate?

– Pa od svakud…To je poslovna tajna. Ja sam u penziji pa ovako prodajem po sajmovima. Malo se i družim s ovim dečkima, pa još ako se što proda, dobro je došlo…

Sajmeni dan u Pazinu, svakog prvog utorka u mjesecu, započinje jutarnjom kavom. Prodavače na sajmu može se prepoznati po tome što su najglasniji u kafiću. Osim što su glasni, prodavači su i ljuti:

– Posao je takav kakva je i slika i prilika stanja u Hrvatskoj, znači –

očajna! Imamo skupu zemlju i radimo za druge. Naša zarada je minimalna i beznačajna, i uglavnom, svi prolaze bolje od nas. U ovom slučaju Usluga Pazin u gradu Pazinu, gdje sad razgovaramo, i oni prolaze bolje od nas. Oni uzimaju gotov novac za placarinu, za rezervacije i tako dalje. Placarina dođe 75 kuna po dužnom metru. To je enormno visoka cijena za Hrvatsku i okolnosti u kojima živimo. Računajte da je jedan štand u prosjeku od četiri do šest metara, a ima i većih, pa izračunajte koliko nas dođe placarina po jednome sajmu!

Gospodin Ilić koji nas informira o situaciji u svome poslu dolazi iz Kostajnice. Njegova se firma zove »Una«, po rijeci koja protječe kroz taj grad blizu granice s BiH. Iako je udaljenost od Kostajnice do središnje Istre prilična, naš nas sugovornik uvjerava:

Jadno je to sve

– Ništa nije daleko kada je novac u pitanju, kad je u pitanju preživljavanje. Ljudi u Americi dnevno prelaze te kilometre koje žena i ja napravimo da bismo došli prodavati ovdje. Njegovi kolege za stolom dodaju:

– Snalazimo se kako možemo, ali slabo ide. Devedeset posto ovih ljudi ovdje je u dugovima do grla. Svi oni imaju kredite, ili za kombi, ili za auto, ili za robu… Mi smo ograničeni, nemamo mogućnosti. Nas netko kontrolira i uzima nam dio kolača. To je suština cijele priče, da netko tko ne radi, sjajno živi, njegova djeca mogu studirati gdje hoće. Jadno je to sve.

Gospodin i gospođa Sedlar na pazinski sajam, još uvijek, barem po količini robe koja se ovdje prodaje jedan od najvećih sajmova u Istri, dolaze iz Novoselca, mjesta koje je od Zagreba udaljeno oko 50 kilometara.

– Ove godine možda ima pet vikenda da nismo negdje u Istri ili u blizini. Opatija, Lovran, Rijeka, Pula, Barban, Svetvinčenat, Pazin, gdje god bude ovak nekaj – govore nižući teglice s medom na svoj štand. Supružnici Sedlar su, naime, proizvođači i prodavači meda.

– Baš ovakvih nekakvih sajmova, toga baš i nema toliko tamo gore na kontinentu. Ovdje je to tradicija, a nekako nam se čini da tu ljudi više šeću, više i kupe, a ipak, ima i turista, to se osjeti na prodaji. Posljednje dvije godine smo intenzivno u Istri, idemo po tim sajmovima, tako da često iznajmimo i neki apartman, nađemo nešto povoljno, za prenoćiti. Na primjedbu da je rezervacija prostora i placarina na ovome sajmu dosta skupa, pčelari iz Novoselca, koji su jedni od rijetkih – ima ih svega troje u Hrvatskoj koji proizvode i prodaju svježu matičnu mliječ, kažu:

Nije jeftino

– Kad budu neke druge manifestacije, kao što je Sajam cvijeća ili

Bartulja u Žminju, onda nas kvadrat placarine košta minimalno 250 kuna po metru kvadratnom, moraš četiri metra najmanje rezervirati, plus PDV, to dođe koštati 1.230 kuna za dva dana. Plus cestarina, plus gorivo, a još moraš i spavati i pojesti… Nije, nije jeftino, ali mora se od nečeg živjeti!

Na sajmovima poput ovog prodaje se gotovo sve – od ručno izrađenih starih alata, domaćeg i uvoznog voća, plastičnog cvijeća, kineskih cipela koje se prodaju kao talijanska roba, kineske odjeće, ali i one domaće »proizvodnje«, plastike, i još puno, puno toga. Gospodin Đuro i gospođa Ankica iz Karlovca dolaze na sajmove u Istru prodavati stolnjake, posteljinu, ručnike…

– Na sajmove u Labinu, Pazinu i Žminju obavezno dolazimo!

Pitamo koliko su dugo ovi prodavači u tom poslu, koliko putuju po sajmovima?

– Od kad smo u ovome poslu? Od kad su me istjerali iz firme, ''90., ''91.! No, danas sam u krizi u kakvoj nikada nisam bio. Sramota me je reći, ali sam dužan… Zato što sam radio sve na papir, eto zašto! Ne kontroliraju ove druge, nego nas male. Mi stvarno nabavljamo našu robu, hrvatsku. Tekstilpromet iz Zagreba nam je glavna firma, Krapina i naši ovi proizvođači. Imamo domaće medicinske jastuke, cjelokupan program.

Čarape po narudžbi

– Koliko dođe ovaj medicinski jastuk?

– Trideset dvije kunice, milo!

– Jeftinije kod vas nego u dućanu?

– Obavezno. Plac je plac, svako tko dođe na plac, znate da on traži

jeftinije. Ovdje mora biti jeftinije.

– Vama se isplati iz Karlovca dolaziti ovamo?

– Milo, ne isplati nam se ništa, ali mora se živjeti. Gospođo, to vam je posebna čarapa, to je skupa čarapa, samo danas je popust… Tako uvjerava prodavač i proizvođač čarapa iz Svete Nedjelje kraj Samobora potencijalne kupce.

– Mi sami proizvodimo čarape. Sastav je kvalitetan, 80, 90 posto pamuka. Po deset kuna jedan par, ima i po 12, 15 kuna, ovisno o materijalu. Prodaja ide dosta dobro. I dućani kupuju od nas. Na ovaj sajam dolazim, sad je 14. godina. Navikli su ljudi, dosta kupuju tu kod nas. Navikli su na kvalitetu. Dolaze ovamo iz Poreča, iz Pule, od svakud… Neki baš dođu samo po naše čarape. Mi radimo i čarape po narudžbi, kakve ljudi žele, veličinu, ove lastike gore kakve žele… Ljudi znaju naručiti pa im pošaljem poštom… Ima jedan gospodin na Učki koji naruči telefonom pa mu uvijek dovezem kada idem na ovaj sajam…

Nakon velikog pazinskog sajma, svakog prvog utorka u mjesecu, dolazi prva subota u mjesecu, i veliki sajam u Vodnjanu. Prvog petka u mjesecu je sajam u Buzetu, druge srijede u Žminju, treće u Labinu, posljednjeg četvrtka u mjesecu u Višnjanu, druge subote u Barbanu, treće u Savinčenti, trećeg petka u Kašteliru i posljednje subote u mjesecu u Raši.

Sajmovi po istarskim gradićima ljeti privuku i puno turista, a velikom su dijelu stanovništva, ne samo onom iz ruralnih područja, prilika da se povoljno odjenu i obuju, da kupe neku sitnicu ili da prošetaju, sretnu nekog poznatog, pojedu kobasice s kupusom, ili već nešto treće.

Tatjana GROMAČA VADANJEL

labinski sajam sajam gospodarstvo harlem prvi maj komunalno štand