Rockwool - činjenice i argumenti o štetnosti

7.7.2010. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Ekologija

«Rockwool Grupa je vodeća u svijetu u tehnologiji proizvodnje kamene vune te pruža sve suvremenija rješenja za energetski učinkovite i protupožarne zgrade s dobrom akustikom, odnosno proizvodi ekološki povoljan proizvod, tj. kamenu vunu. U ovoj tvornici rade se paneli za krovnu izolaciju», tvrdnje su pronađene na službenim web stranicama Rockwoola ili su dio izjave gospodina Vladimira Jelavića iz Ekonerga, autora više nego sporne Studije utjecaja na okoliš (SUO), dokumenta koji je omogućio dolazak najveće greenfield investicije u pićansku poduzetničku zonu, Pićan jug. Nikada nitko nije dao odgovor o kakvoj je vrsti proizvodnje riječ već se ili se još uvijek govori samo o ekološki prihvatljivom proizvodu. O ekološkoj prihvatljivosti proizvodnje svakodnevno svjedoči pučanstvo koje živi u susjedstvu tvornice, kao i slučajni putnici prolaskom kroz područje koje se nalazi pod utjecajem rada tvornice. Tvornica Rockwool je, barem prema SUO, deklarirani zagađivač vode, zraka i tla odnosno kod ovakvih je objekata opravdano očekivati stalnu ili povremenu emisiju štetnih tvari u atmosferu (Poglavlje B, strana 1/61), u izvanrednim ili iznenadnim situacijama potrebno je ispuštanje procesne vode iz zatvorenog recirkulacijskog kruga (Poglavlje B, strana 3/61), za grubu procjenu taloženja čestica PM10 (koje su opskrbljene teškim otrovima, kadmij, krom i drugim teškim metalima te različitim organskim otrovima) SUO pretpostavlja da će se taložiti unutar područja 5 km udaljenosti od izvora (Poglavlje B, strana 21/61). Područje najvećeg zagađenja prema SUO nalazi se na 2-3 km udaljenosti od izvora na terenu što 80-ak metara nadvisuje najviši ispust (Poglavlje B, strana 13/61).

 

 

Područje bivše Općine Labin, točnije atmosfera, godišnje se dodatno opterećuje s 4.300.000.000 m³ dima, otrovima onečišćenih plinova i prašine tj. 270.000 tona CO₂ (ugljični dioksid), 160 - 170 tona otrovne prašine, 1.800 tona SO₂ (sumporov oksid), 80 tona HCl (koncentrirane solne kiseline), 388 tona NH₃ (amonijaka, otrov, nadražujući), 50 kg kroma (otrov prvog razreda štetnosti), više od 20 kg kadmija (otrov prvog razreda štetnosti), 90 kg arsena (otrov drugog razreda štetnosti), 850 kg olova (otrov drugog razreda štetnosti), nepoznate količine cinka, mangana, fenola (otrov drugog razreda štetnosti), formaldehida (kancerogena, nadražujuća tvar, otrov prvog razreda štetnosti) i ostalih prešućenih dodataka.

 

 

Zaključak dr.sc. Uršić: Ova količina onečišćujućih tvari posve je dovoljna da ispuni svaki dan sloj zraka na visini između 100 i 300 metara u «zdjeli» u velikom dijelu šireg područja, a posebno iznad ugroženog područja (čak i SUO u Poglavlju B, strana 16/61 navodi da će najveće koncentracije onečišćenja biti na visini 149 - 156m visine), zrakom lošijim tristo posto preko granice za drugu kategoriju kakvoće u sretnijem slučaju relativno ravnomjernog širenja u atmosferi. U slučaju lokalnih prekoncentracija  uzrokovanih određenim strujanjima i/ili temperaturnom inverzijom taj se učinak lokalno može jako povećati.

 

Teorija zbrinjavanja krutih otpadnih tvari temelji se na:

1. zbrinjavanju u centralnoj zoni za gospodarenje otpadom Kaštijun Pula (nedefinirani rok dovršetka projekta) (Poglavlje B, strana 34/61),
2. odlaganju na odlagališta komunalnog otpada u Pazinu, Buzetu, Rovinju, Labinu, Puli, Umagu, Poreču (Poglavlje B, strana 33/61),
3. odlaganju u napuštene boksitne jame (Poglavlje B, strana 33/61),
4. obradi energetski vrijednog otpada u TC Holcim, Koromačno (Poglavlje B, strana 34/61),
5. nasipavanju internih prometnica (Poglavlje B, strana 34/61).

 

Stvarno stanje vezano uz zbrinjavanje krutog otpada (ukupno 2008. i 2009. godina):

-         16.453,09 tona otpadne kamene vune,

-         11.729,31 tona otpada koji nastaje čišćenjem kupolne peći - šljake,

-         1.202,04 tone letećeg pepela (kategorizirano kao opasan otpad), 

-         974,49 tona koksne prašine,

-         104 tone istrošenog filtarskog materijala.

Otpadna kamena vuna, leteći pepeo (kategorizirano kao opasan otpad) i istrošeni filtarski materijali otpremaju se u «Istarsku ciglanu Cerovlje» na oporabu, odnosno koriste se kao ulazna sirovina u procesu dobivanja brikete, a koji se ponovno vraćaju u proces proizvodnje kamene vune.

 

Šljaka iz kupolne peći zbrinjava se kao neopasni otpad na odlagalištu otpada kojim upravlja ovlaštena pravna osoba «Ceste» Pula (koja ga najvjerojatnije koristi kao građevinski materijal za gradnju prometnica).

 

Koksna prašina španjolskog dobavljača koksa prodaje se cementari «Holcim» u Koromačno gdje služi kao sekundarna sirovina.

 

Koksna prašina talijanskog dobavljača koksa prodaje se dobavljaču tvrtci Italiana Coke srl, Genova. (Dokument MZOPUG-a od 23.10.2009. Klasa: 008-01/09-01/218; Ur. broj: 531-01-09-3)

 

Inspekcijski nalaz MZOPUG od 16.10.2009. godine dokazuje upitan sastav krutog otpada iz tvornice Rockwool, pošto su otpadna kamena vuna, leteći pepeo i sitno od briketa ne zadovoljavaju kriterije za odlaganje otpada.

1.      Otpadna kamena vuna – prekoračene su granične vrijednosti za otopljeni organski ugljik i ukupne rastopljene tvari (DOC izmjereno 2191,23, a granično 500 inertni otpad, 800 neopasan otpad mg/kg.

2.      Leteći pepeo -  otpad ne zadovoljava kriterije za odlagališta otpada.

3.      Sitno od briketa – otpad ne zadovoljava kriterije za odlagalište otpada.

 

 

Zapisnik s inspekcijskog nadzora 0d 16.10.2009.:

http://dl.dropbox.com/u/2945370/Zapisnik_Inspekcija.16.10.2009.pdf

 

U prvoj fazi tvornice predviđa se ispuštanje 1,3 m³ na sat sanitarnih otpadnih voda te 1,5 m³ na sat ostataka iz postupka reverzne osmoze.

Ovaj proces proizvodnje predviđa ispuštanje u izvanrednim ili iznenadnim situacijama ispuštanje procesne vode iz zatvorenog ciklusa. Tvornica se deklarira kao subjekt koji poštuje pravila gospodarenja vodama, poštuje načela prevencije, poštuje garanciju dopuštenih onečišćivača u otpadnim vodama te vodi evidenciju o emisijama (Poglavlje C, strana 3/32).

Praksa pokazuje kako postoje odstupanja stvarnog stanja od deklariranog po Studiji. U prilog tome govori rezultat mjerenja analitičkih parametara ZZJZIŽ od 25.02.2008. (analitičko izvješće br. 130352).

 

Naziv parametra	Rezultat	MDK
BPK 5	58 mg O2/l	25
Amonij	30,0 mg N/L	10,0
Nitrit	2,12 mg N/L	0,5
Nitrat	30,24 mg N/L	10,0
O - fosfati	2,7 mg P/L	1,0
Fosfor – ukupni	5,3 mg P/L	1,0
Dušik – ukupni	70,9 mg N/L	21,0

 

Na temelju podataka iz tablice može se zaključiti kako Rockwool ne poštuje zadane parametre te da je upitna kvaliteta voda koje nastaju u tvornici.

 

-         Tvornica je sagrađena na vodonosnom području, od prioritetnog značaja, u slivu rijeka Raša-Boljunčica na čijem je području zabranjena gradnja novih vodozahvata kako za javne vodoopskrbne sustave tako i za tehnološke potrebe gospodarskih objekata jer je to područje utvrđeno kao državna rezerva podzemnih voda (Poglavlje A, Strana 8/190);

-         Tvornica je locirana u neposrednoj blizini bivših ugljenokopa Tupljak i Potpićan na području na kojem se nalaze brojni izvori pitke vode koji ubiti predstavljaju preljevne podzemne vode u pravcu doline rijeke Raše. U neposrednoj blizini bivšeg rudnika u Potpićnu nalaze se izvori Jaškovica, Bolobani, Sušnica, Sv. Antun, Grdak, Rakonek, Česuni 1, Česuni 2, te izvor Blaž daleko u Raškom zaljevu. Dokazana je povezanost ovih izvora kao i izvora koji se nalaze na lijevoj (istočnoj) obali rijeke Raše (izvor Mutvica, Šumber, Vapnara, Krečana) te s izvorima u krapanjskoj dolini (Fontegajo 1, Fontegajo 2, Kokoti) i izvorima na području Labina, Plomina i Čepić polja (izvor Kožljak, Plomin, Bubić jama, Beka). Izvore koji se nalaze u slivu rijeke Raše koristi «Vodovod» Labin za vodoopskrbu pučanstva bivše Općine Labin, kao i cjelokupne južne i jugoistočne Istre uključujući i grad Pulu. (Poglavlje A, strana 92, 93, 94, 95/190).

-         Tvornica kamene vune kao dio vodoopskrbe koristi bunar za crpljenje vode iz podzemnih hodnika rudnika Potpićan (10 l/s) bez lokacijske dozvole, koncesije i praćenja razine, i kakvoće podzemnih voda (Zapisnik sa sjednice Odbora za zaštitu okoliša Pićan – 26.11.2007.) 

 

 

Zaključak: postavlja se pitanje tko je zadužen za praćenje kakvoće podzemnih voda koje su dio vodoopskrbnog sustava Istarske županije i koje su to institucije zadužene javnosti omogućiti pravovremeni pristup informacijama vezano za odstupanja u kvaliteti otpadnih i pitkih voda koje se koriste u istarskim domaćinstvima. Koliko možemo vjerovati mjerodavnim institucijama budući da je rezultat ovog ispitivanja u javnost došao pukom slučajnošću a ne poštivanjem zakona o prvu na pristup informacija svakog građana RH.

 

 

 

Sva su ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Imamo ista ljudska prava kao i svi ljudi u svijetu. Ova nam prava nitko ne može i ne smije oduzeti. Svatko ima pravo na vlasništvo. Nitko nam nema pravo oduzeti ili povrijediti vlasništvo bez valjanog razloga. Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere. Svatko ima pravo i slobodu, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno iskazivati svoju vjeru ili uvjerenja. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja. Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. Svatko ima pravo na zdravi život. Država mora osigurati uvjete za zdravi okoliš. Svatko je dužan u sklopu svojih djelatnosti osobitu skrb posvetiti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i okoliša. Ova se prava ne mogu kupiti, zaraditi ili naslijediti, ona su neotuđiva i nitko nema prava druge lišiti ovih prava iz bilo kojih drugih razloga. Ovo je samo isječak iz «Opće deklaracije o ljudskim pravima» koju su Ujedinjeni narodi proglasili davne 1948.,  te Ustava RH, a dužnost predsjednika RH, Vlade RH, župana, predsjednika Skupštine te brojnih predstavnika u županiji kao i lokalnoj samoupravi je da ih štite.

Pučanstvo istarske županije svakodnevno je suočeno s negiranjem vlastitog prava na mišljenje od strane moći krupnog kapitala iz Rockwool Adriatic d.o.o. (u daljnjem tekstu Rockwool) koji se pred cjelokupnim hrvatskim pučanstvom, cjelokupnom svjetskom javnošću, kao i u očima političkih moćnika koji su im pomogli da sjednu u naš zavičaj, želi prezentirati kao preporoditelj Pićanske zabiti. Ovakav odnos krupnog kapitala kao i institucija države u kojoj isti djeluje natjerao je Istrane da počnu cijeniti ono što su im ostavili roditelji te da počnu razmišljati što će oni ostaviti svojoj djeci i onima nakon njih.

Cilj ovog pisma je istina i samo istina vezana uz dolazak i rad tvornice te brojne ekološke incidente koji su vezani uz nju. Na ove probleme već godinama upozoravaju udruge civilnog društva narušavajući idealnu sliku multinacionalne kompanije koja pod svaku cijenu želi postati dobar susjed lokalnom stanovništvu. Istina je da je javnost redovito servisirana hvalospjevima o urednim analizama zraka od strane Rockwool-a, međutim istina je kako nitko više ne vjeruje u njih. Rockwool nije nikada javnosti dao podatke vezano uz kompletnu analizu zraka za brojne incidentne situacije kada je u «dolini smrti» u kojoj se nalazi tvornica smrdjelo toliko da je čak i istančani nos više inspektorice zaštite okoliša Marijane Božičević koja na teren izlazi bez vlastitih mjernih instrumenata uspio «nešto» registrirati bez da su joj to šapnuli mjerodavni stručnjaci iz nekih viših državnih institucija Istarske županije i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG). U ovoj su kotlini tijekom rada tvornice često vladali nemogući životni uvjeti, a nikad u javnost nisu stigli rezultati koji bi pružili vjerodostojno objašnjenje stanja na terenu vjerojatno zato što nikada nitko nije našao svrsishodno ispitati o čemu je riječ. Podaci koje se pokazuju na web stranicama Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije (ZZJZIŽ), mjerna postaja Zajci[1] i Čambarelići[2], preuzeti su s mjernih stanica u vlasništvu Rockwool-a, podatke ažurira «Ekonerg», tvrtka koja je izradila Rockwool-ovu više nego spornu Studiju utjecaja na okoliš (SUO), bila nadzorni organ prilikom gradnje tvornice te uz pomoć Vlade RH progurala sve preinake koje je tvornica radila mimo izdane pravomoćne građevinske dozvole. Mjerne stanice u Zajcima i Čambarelićima prate samo neke parametre (SO₂, H₂S, CO, PM10, formaldehid, fenol, amonijak) koje si je Rockwool unaprijed predvidio za mjerenje, znajući da isti neće prelaziti granične vrijednosti propisane pozitivnim zakonima RH. Vrijednosti maksimalno dozvoljenih emisija fenola i formaldehida povećali su međusobnim dogovorom s MZOPUG pozivajući se na EU upute za primjenu BAT tehnologije u sklopu Direktive za integriranu prevenciju i kontrolu onečišćenja. Zanimljivo je i to da Rockwool-ov kooperant svakodnevno uzima uzorke iz mjernih postaja te ih prosljeđuje mjerodavnim i objektivnim institucijama  tako da te rezultate treba uzeti s rezervom?!

 

Evo nekoliko istina koje su obični građani, Rockwool-ovi susjedi, pronašli čitajući tajni ugovor i predugovor, te intelektualno djelo zvano Studija utjecaja na okoliš:

• Tvornica je sagrađena na prvoklasnom poljoprivrednom zemljištu iako je gospodin Bartosz Stentoft, bivši generalni direktor Rockwool Adriatic-a prodavao priču kako je riječ o jalovoj zemlji (SUO, Pog. A, Strana 84/190);
• Zemljište je prodano bez raspisivanja javnog natječaja, Rockwool je dobio status povlaštenog kupca;
• Uvažavajući zakon o poticanju ulaganja (2005.), članak 1. stavak 3. dobili su povlastice, poticajne mjere u vrijednosti od 17.011.200 eura, sva potrebna infrastruktura obećana im je na teret poreznih obveznika RH, te su oslobođeni plaćanja poreza na dobit u idućih deset godina iako su ovakve olakšice prema zakonu namijenjene isključivo ekološki sigurnoj proizvodnji u koju čak ni prema zakonu ne pripadaju;
• Studija utjecaja na okoliš sadrži lažne podatke o udaljenosti prvih naselja od tvornice, tako da su najbliža naselja prema studiji Tupljak 3200m, Zajci 3000m i Potpićan 1000m, iako se zna da su njihove stvarne udaljenosti 500m, 1000m i 500m (SUO, Pog. A, Strana 40/190).
• U pićanskom lugu Rockwool je sagradio tvornicu koja spada u tešku industriju, top zagađivače iako u strategiji razvoja prostornog uređenja RH jasno piše kako RH mora prestati biti težište razvijanja industrija koje ugrožavaju okoliš, a ista nam je dovedena u dvorište (SUO, Pog. A, Strana 5/190);
• Tvornica je sagrađena na vodonosnom području, od prioritetnog značaja, u slivu rijeka Raša-Boljunčica na čijem je području zabranjena gradnja novih vodozahvata kako za javne vodoopskrbne sustave tako i za tehnološke potrebe gospodarskih objekata jer je to područje utvrđeno kao državna rezerva podzemnih voda (SUO, Pog. A, Strana 8/190);
• Za izradu Studije utjecaja na okoliš korištena je studija meteoroloških prilika iz davne 1980. godine rađena za potrebu izgradnje termoelektrane Plomin II. Studija je rađena za 10 km udaljenu lokaciju Štrmac gdje vladaju sasvim drukčije meteorološke prilike od onih na lokaciji tvornice Rockwool (SUO, Pog. B, Strana 11/61);
• Rockwool je dokazao jedinstven fenomen proizvodnje zraka I. kategorije koji je popratna pojava rada tvornice budući da je zrak prije njenog dolaska zbog povišenog ozona (O3) nosio naslov zraka II. kategorije kakvoće (SUO, Pog. A, Strana 122/190);
• Studija utjecaja na okoliš pokazala je kako tvornica, odnosno njezin rad smanjuje buku u prostoru (SUO, Pog. A,  Strana 126/190 i SUO, Pog. B, Strana 26/61);
• Tvornica je priznala utjecaj tvornice na objekte na udaljenosti od 1 km, ali nije priznala postojanje takvih objekata na toj udaljenosti (SUO, Pog. A, Strana 139/190);
• Tvornica si je propisala što će mjeriti te učestalost mjerenja, ali ne i uvjete u kojima će mjerenja provesti u djelo (SUO, Pog. C, Strana 17/32, 18/32, 19/32);
• Tvornica se je deklarirala kao zagađivač opisujući tvornicu kao objekt kod kojeg je opravdano očekivati stalnu ili povremenu emisiju štetnih tvari u atmosferu (SUO, Pog. B, Strana 1/61);
• Studija utjecaja na okoliš je predvidjela mogućnost pojave neugodnog mirisa fenola, amonijaka (NH₃), sumporovodika (H₂S) (SUO, Pog. B, Strana 20/61);
• Studija utjecaja na okoliš je predvidjela povećanje ukupne emisije CO2 u RH za 0,4%, ali nigdje ne piše koliko tih 0,4% znači za mikrolokaciju u kojoj se tvornica nalazi (SUO, Pog. B, Strana 56/61);
• Studija utjecaja na okoliš je predvidjela povećanje ukupne emisije SO2 u RH za 1%, ali nigdje ne piše koliko tih 1% znači za mikrolokaciju u kojoj se tvornica nalazi (SUO, Pog. B, Strana 57/61);
• Tvornica u atmosferu godišnje emitira 4,3 milijarde m³ dima (Revizija SUO, prof.dr.sc. Stanko Uršić);
• Tvornica svake godine u atmosferu emitira 388 t amonijaka, 50 kg kroma, 20 kg kadmija, 90 kg arsena, 850 kg olova… (Revizija SUO, prof.dr.sc. Stanko Uršić);
• Studija utjecaja na okoliš predvidjela je rasprostiranje mikro čestica (PM10) na udaljenosti od 5 km, kao i njihovo dugotrajno zadržavanje u zraku (SUO, Pog. B, Strana 20/61)
• O «ljekovitom» djelovanju procesa proizvodnje na ljudsko zdravlje svoje stručno mišljenje dali su dr.sc. Edoardo Giudicci, prim.dr.sc. Lucijan Mohorović, prof.dr.sc. Stanko Uršić;
• Studija utjecaja na okoliš predviđa da kod temperaturnih inverzija koje često spominje glasnogovornica Rockwoola gospođa Toto-Ormuž visina dimnjaka mora biti 260-440 m, a sada već bivši, generalni direktor Bartosz Stentoft, na sjednici Općinskog vijeća Općine Pićan održanoj 29.02.2008. jasno je priznao kako ne postoji mogućnost poštivanja studije utjecaja na okoliš glede promašene visine dimnjaka (SUO, Pog. B, Strana 12/61);
• Studija utjecaja na okoliš predviđa kako je kod nepovoljnih meteoroloških uvjeta moguća pojava visokih satnih, a nekad i dnevnih koncentracija onečišćujućih tvari u atmosferi (SUO, Pog. B, Strana 21/61);
• Javnosti još uvijek nije poznato gdje je zbrinuto oko 2000 t krutog otpada koji je nastao tijekom probnog rada tvornice budući da je tvornica otpad planirala odlagati u centralnoj zoni za gospodarenje otpadom Kaštijun (Pula) koji još dan danas nije izgrađen, a niti se zna kada će biti (SUO, Pog. B, Strana 30/61);
• Izrađivač Studije utjecaja na okoliš, «Ekonerg», kao ni njezin naručitelj,  «Rockwool Adriatic d.o.o.», javnost nisu upoznali sa činjenicom kako se otpad planira odložiti na postojeća odlagališta komunalnog otpada u Pazinu, Buzetu, Rovinju, Labinu, Puli, Umagu i Poreču, zatrpati napuštene boksitne jame u Istarskoj županiji ili ga jednostavno rasipati po inertnim prometnicama (SUO, Pog. B, Strana 33/61);
• Cost-benefit šteta ili očekivana šteta po ljudsko zdravlje, usjeve, materijalna dobra, ekosustave, samo za četiri spoja (NO_x, SO₂, CO₂, i čestice) iznosi 5.074.602 eura godišnje (SUO, Pog. B, Strana 51/61);
• Ako se iz konačne bilance izuzme deklarirana komunalna naknada od 3.600.000 eura godišnje, koja u stvarnosti iznosi 250.000,00 kn mjesečno ispada da Istarska županija, ali i hrvatsko društvo u cjelini trpi izravnu štetu od minimalno 1.000.000 eura godišnje, a ako su u obzir uzmu sve znane i ne znane polutane kao i lažiranu udaljenost od najbližih naselja za očekivati je da je šteta čak i veća (SUO, Pog. B, Strana 52/61);
• U izradi Studije utjecaja na okoliš nije sudjelovao niti jedan liječnik, biolog, kao ni stručnjak s područja poljoprivrede koji bi dali svoje stručno mišljenje vezano uz zdravstveni učinak proizvodnje kamene vune na sav živi svijet (Naslovna stranica SUO, Zagreb, lipanj 2005.);
• Autor Studije utjecaja na okoliš, dr.sc. Vladimir Jelavić, prije početka rada tvornice javno je priznao kako će se štete na okolnim poljoprivrednim površinama vidjeti tek nakon nekog vremena (javna tribina Gong-a, Pazin 14.03.2007.);
• Državnom cestom D64 koja prolazi kroz naseljena područja u kojima se nalazi više osnovnih škola kao i dječji vrtić samo za potrebe Rockwool-a dnevno će dolaziti i odlaziti 140 kamiona, odnosno 252 kamiona za drugu fazu tvornice (SUO, Pog. B, Strana 45/61 i 47/61);

 

Kratak osvrt na poštivanje pozitivnih zakona RH od strane Rockwool Adriatic d.o.o. iz Potpićna:

 

S obzirom na to da tvornica Rockwool Adriatic d.o.o. radi u skladu s pozitivnim zakonima RH pravo je čudo što su prekršili jedan pravomoćni dokument – građevinsku dozvolu i zbog toga bili zatvoreni od 22. studenog 2007. do 20. kolovoza 2008. godine. Isti inspekcijski nadzor utvrdio je da tvornica koristi vodu iz podzemnih bušotina bez pravovaljanog dokumenta tj. koncesije te im je zabranjeno njezino daljnje korištenje. Postoje indicije kako tvornica ni dan danas nema koncesiju za korištenje podzemnih voda ali iste koristi bez ikakvih prepreka. Tvornica još uvijek nema legalni vodovodni priključak, legalni prilazni put, riješeno pitanje zbrinjavanja otpada. Iako je tvornica odavno odradila probnu proizvodnju koja maksimalno može trajati 6 mjeseci i još uvijek nisu zadovoljili uvjete koji im propisuje tehnički pregled ali «mirne» duše očekuju važan dokument – uporabnu dozvolu. Čelni ljudi tvornice u javnost plasiraju informacije kako tvornica radi s 100%-tnom iskorištenošću proizvodnog kapaciteta, a podaci dobiveni iz Studije utjecaja na okoliš o maksimalnoj količini vode koju se obvezao isporučiti labinski Vodovod navodi na zaključak kako odgovorni ili lažu o proizvodnim kapacitetima ili tvornica ilegalno crpi vodu iz podzemnih bušotina!?

 

Hrvatsko pravosuđe bilježi i druge prekršaje tvornice Rockwool vezane uz nelegalno zbrinjavanje 26 m³ procesne vode bez izviješća o njezinim fizikalnim i kemijskim svojstvima kao i ispuštanje dimnih plinova na krovu kupone peći. Također, nedavno je medijski prostor zabilježio i skandal vezan za pokušaj ilegalnog zbrinjavanja krutog otpada iz tvornice uz državnu cestu D64 u mjestu Marcani (Općina Gračišće).

 

Ovo je samo kratki isječak iz trakavice zvane Rockwool, rak rane RH kao i građana koji su osuđeni živjeti s njom. Krajnje je neumjesno od strane čelnih ljudi tvornice kao i lokalnih političara da se u javnosti stvara negativna slika vezana uz gubitak 400 radnih mjesta, kada se zna da u tvornici radi 130-140 osoba. Činjenica je da do dana današnjeg tvornica još uvijek nije ispunila uvjete propisane zakonom o građenju, lokalno stanovništvo često legalno prosvjeduje vezano uz rad tvornice kamene vune, kao i nemoguće životne uvjete uz nju.

 

            Svjedoci smo čestih upotreba sigurnosnog dimnjaka čija upotreba višestruko premašuje zakonom dopušteno vremensko trajanje korištenja istog. Najtragičniji primjer je 05.02.2009. kada je tvornica sigurnosni dimnjak koristila neprekidno više od 2,5 sati što mogu potvrditi brojni okupljeni nezadovoljnici ispred tvornice kao i pripadnici medija. Sve ovo daje nam za pravo tvrditi kako će biti zanimljivo pratiti dosljednost bivšeg potpredsjednika Vlade RH, bivšeg ministra gospodarstva gospodina Damira Polančeca, koji se javno izjasnio kako je jeftinije «humano» iseliti lokalno stanovništvo nego obeštetiti tvornicu Rockwool, u dodjeli licence za legalni etnocid.

 

formaldehid kancerogenost otrov Rockwool ekologija okoliš kamena vuna amonijak arsen sumpor ugljični dioksid plin pepel štetnost koksna prašina olovo

---