Razgovor s Ivanom Nežić, POSLIJEDOKTORANTICA ODSJEKA ZA KROATISTIKU FILOZOFSKOG FAKULTETA RIJEKA: Labinska cakavica ne izumire, samo se mijenja

20.2.2014. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

LABIN - Ivana Nežić, poslijedoktorandica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, rodom iz Viškovića kod Koromačna, doktorirala je prije tri mjeseca disertacijom "Fonologija i morfologija čakavskih ekavskih govora Labinštine".

Bilo je to prvo sveobuhvatno istraživanje labinskih govora nakon što je 1912. Godine Aleksandar Belić napravio prve zapise o njima.

- Disertaciju sam napravila u sklopu projekta „Prilozi za istraživanje čakavskih dijalekata na području zapadne Hrvatske" u koji sam se uključila ubrzo nakon što sam diplomirala 2007. godine.

Istraživala sam ono što se u dijalektologiji i čakavologiji naziva labinskom skupinom govora, i to konkretno ekavske govore, jer na Labinštini postoje i ikavskoekavski govori u općinama Kršan i Pićan. Cilj i zadatak disertacije bio je opisati i utvrditi funkcioniraju li labinski govori kao sustav, odnosno postoje li neke značajke koje ih mogu povezati u cjelinu, a s druge strane promotriti može li se unutar njih pronaći manje sustave, tj. podskupine govora. Potvrđena je hipoteza da postoje, i to tri podskupine: južna, sjeverna i sjeveroistočna, objasnila nam je.

 

Širi se jednoakcenatski govor

 

- Zanimljivo je da su se granice među njima pokazale neobično oštre i pravilne!

- Južna podskupina počinje u Koromačnu, a završava linijom između Trgeta i Kapelice, koja je labinsko predgrađe. Sjeverna je središnja, odnosno najveća i s najtipičnijim značajkama za labinske govore kao cjelinu, a sjeveroistočnu bismo mogli nazvati i plominskom. Ona je rubna jer je poprimila neke značajke susjednih brsečkih, lovranskih i opatijskih govora.

 

- Koja je osnovna razlika među tim podskupinama?

- Ono po čemu se najviše razlikuju je akcentuacija. Južni govori su specifični po tome što se kod njih javlja jednoakcenatski sustav, što znači da je bitno samo mjesto naglaska, a nema opreke dugo - kratko, niti uzlazno - silazno. Ostale dvije podskupine čuvaju opreku dugo - kratko. To se osim u labinskim govorima u čakavštini pronalazi i u buzetskim govorima, kao i u kajkavskim govorima u Međimurju. Dijalektolozi primjećuju da se u novije vrijeme šire takvi jednoakcenatski sustavi, osobito u razgovornom jeziku i u mlađega stanovništva, jer jezik sam po sebi ide prema smanjivanju diskriminanti i pojednostavnjivanju.

 

Skloni zatvaranju glasova

 

- Siguran sam da će naše čitateljstvo na Labinštini, a i šire, zanimati i druge razlike!

- Razlike postoje i u tipu cakavizma. Dio govora uopće nema č u svom sustavu, osim u primljenicama tipa "rančata", ali ne u primarno čakavskim riječima. Neki govori imaju "č", kao što je dio južnih govora, npr. Ravni, Crni i Sv. Marina, a među sjevernim govorima, primjerice, Kunja, Sv. Martina, Marića, pa i plominskima, prisutna su kolebanja između "c" i "č". U Marićima su mi rekli: "Kod nas nema "c", mi smo i čakavci", a u govoru je snimljeno kako jednom kažu "ca", drugi put "ča". Kod sjeveroistočne skupine glas "lj" je dosta nestabilan u sustavu. Ono što je kod ostalih Labinjana "ljudi", kod njih će biti "judi", a "zemlja" će biti "zemja".

 

 

- Vlada mišljenje da je labinski govor vrlo arhaičan. Je li to opravdano?

- Labinski govori čuvaju puno starih značajki. Primjerice, u instrumentalu jednine riječi ženskoga roda mi čuvamo najstarije gramatičke morfeme. Kažemo "Gren tamo sa svojo ženo" ili "sa svoju ženu" , a ne "svojon ženon". Sjeveroistočni pak imaju navezak "n", a to se može protumačiti utjecajem njihovih jezičnih „susjeda". Mi ostali imamo na kraju ili "o" ili "u". Kod starijeg stanovništva čuva se ono što je najviše tipično za cakavizam, a to su srednji glasovi između "s" i "š" te "z" i "ž". Obično se to pripisuje tome što su ti ljudi završili talijansku školu, ali ne, to je iznimno stara čakavska značajka!

 

- Osobno me najviše zanima odraz jata u labinskom govoru. Mi npr. kažemo "sviet", što nije ni "i", ni "j", ni "e".

- Labinski je ekavski što znači da se jat na svim svojim pozicijama zamijenio sa "e", međutim to "e" nije uvijek jednako. Naročito je promjenama podložno dugo "e" podrijetlom od jata, kao u primjeru koji ste rekli. Radi se o tome da su dugi glasovi skloni promjenama artikulacije ili tzv. zatvaranju i diftongiranju.

Zato to "e" postaje taj glas između "e" i "i", ali to u labinskim govorima nije na fonemskoj razini, nego samo na razini ostvaraja, odnosno javlja se u izgovoru. Čut ćete da isti govornici ne izgovaraju svaki put jednako i nije svaki put na mjestu na kojemu bi trebao biti taj glas. Dobar je i tipičan labinski primjer toga zatvaranja i promjena svakoga dugoga „a" koji zatvaranjem postaje „o", npr. „grod", ili čak „uo", npr. „joje" ili „juoje".

 

Jezik se stalnomijenja

 

- Koliko u tim istraživanju može poslužiti jezik iseljenika?

- Ono što oni tamo imaju je jezik u trenutku kada su oni otišli i mogli bi poslužiti za neko povijesno-jezično istraživanje, odnosno kako je jezik nekada izgledao. To danas više nije živi jezik jer nisu prihvatili sve one promjene koje se i danas zbivaju jer jezik je nešto živo što se stalno mijenja. Od istraživanja moje mentorice Silvane Vranić proteklo je manje od dvadeset godina, a dobili smo neke rezultate koji nisu bili posve podudarni, što je posve normalno.

 

- Postoji bojazan da će labinski govor izumrijeti. Događa li se to doista?

- Ne bih rekla da izumire, samo se mijenja, kazala je Nežić na kraju našeg razgovora.

Ovo nije kraj njenog istraživanja labinskih govora, preostaje istražiti akcenatsku tipologiju, tvorbu riječi i sintaksu, zatim je tu i temeljita leksikološka i leksikografska obrada, itd. Posla ima za barem još dva doktorata.

 

RAZGOVARAO: Robi SELAN

ivana nežić poslijedoktorant kroatistika narječje govor labinjonska cakavica društvo povijest labinština cakavica čakavica

---