Razgovor: Paula Veličkovski juniorka Ippona, prva žena sa crnim pojasom u povijesti Labinštine

28.2.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Sport

Nije taj najtamniji pojas bez vraga. Ma, ne može bit'. Jer, nakon razgovora s Paulom Veličkovski (17) iz labinskog »Ippona«, prvom ženom s crnim pojasom u povijesti labinskog juda, kužite da to zbilja daju samo zaslužnima. Dođe vam da si, onako svježeg dojma, zapjevate refren »ako boli me za feeling, onda feeling nije ljubav«, one vrckave Natali, i priznate si da vam je ova juniorka, tim nekim proplamsajem zdravog duha koji odašilje, majstorski popravila raspoloženje.

Vlasnica majstorske titule, naime, već će vam u drugoj rečenici pojasniti kako ne zna što bi bez treninga, bez tog društva s tatamija, bez svojih trenera, da skratimo, bez juda… Nju definitivno ne zaboli za ono na što troši svoja poslijepodneva.
Uredno se, kako regula nalaže, pozdravila s kolegom nakon što smo je izvukli sa strunjače, tu u dvorani OŠ Ive Lole Ribara, da nam - uz asistenciju Morena Frankovića, jednog od svojih trenera, ujedno i potpredsjednika kluba - pojasni kako je stigla do, khm, khm… crnog pojasa, eto na nedavno održanom međunarodnom turniru »Labinska republika« u organizaciji njenog kluba.

Baciti dečka

- Kod cura je zapravo najvažnije opstati u judu. S obzirom da mnoge dosta rano odustanu, ovo mi dođe i kao vid nagrade za mojih devet godina u ovom sportu. No, naravno da smo morali obaviti i tehnički dio, kate, 15 bacanja, i to s lijeve i desne strane – pojašnjava Paula, dok trener Franković ovo s »obje strane« uspoređuje s nečijom sposobnošću pisanja lijevom i desnom rukom.
Kate je spremala četiri mjeseca, odradivši ih u paru s klupskim kolegom Tonijem Belušićem. Uz njih, crne su pojaseve zaslužili i »ipponaši« Sedin Nadarević i Esmir Sadiković.

- Teško je dizati dečka, a još sam bila i puna treme pred komisijom. Radili smo u takvoj tišini, a vježbali uglavnom u buci.
Nije ju, dakle, zasmetalo što je valjalo baciti dečka. Ionako ih je puno u »Ipponu« u odnosu na cure: Paula je, naime, jedina natjecateljica uz kadetkinju Valentinu Miletić, inače kadetsku državnu prvakinju.
- Ne pada mi napamet odustati. Ne znam kako bi funkcionirala bez svega ovoga. Toliko sam prijatelja stekla po natjecanjima. Što me vuče? Najviše društvo. Mi smo kao familija. Svaki dan zajedno, to su ti neki odnosi, ne znam, ne bih mogla bez toga. Trudimo se sve – i borbe i trčanja i kondicijsku pripremu - raditi kroz igru, doživljavati prije svega kao zabavu. Judo je za mene kao kad sam naučila hodati.

 

Rukomet je grublji

Prvi koraci, ipak, nisu bili lagani.
- Tri sam godine bila bez medalje, a znate kako to teško pada klincima, tada nam je samo to važno. Puno su me roditelji gurali, posebno očuh Ilario. Stigao je pubertet i te spike, i to je trebalo proći. Zašto cure odustaju? Ne znam, možda nemaju takvu podršku od doma…
Grub sport?
- Ni govora. Zna se, istina, zalomiti kakva ozljeda, ali jako je važno dobro se zagrijati i pravilno izvesti tehniku, na čemu treneri inzistiraju. Puno je više grubosti u drugim sportovima, rukometu, recimo…
Okitila se dosad s dosta kolajni po (međunarodnim) turnirima na kojima »Ippon« redovito sudjeluje; ipak, zlatna medalja s državnog mlađekadetskog prvenstva najveći je doseg. Makar…
- Svaki mi je uspjeh jednako drag. Tih devet godina je tako brzo proteklo da nisam ni svjesna da sam tu, s majstorskom titulom. A opet, znam da nisam ni pola toga naučila u judu, puno je još pojedinosti i tehnika koje moram usvojiti. Što smo stariji, to je teže i medalje osvajati, konkurencija je jača.
Bije ju reputacija odlične tehničarke. Priznaje da joj snaga nije jača strana, no »tehnike jednostavno brzo hvatam«.

- Judo bi zapravo trebao biti kao balet, elastičnost i (p)okretnost. A Paula je po meni definitivno najbolje izvela kate. I inače je disciplinirana, neupadljiva, ustrajna, borbena kad je najteže – pomaže nam Moreno, napominjući da rezultate mlađih nipošto ne guraju u prvi plan, no »kad su već tu...«

 

Četiri asa

Da sve nije samo obredna doza hvalospjeva, potvrđuje i nakana klupskog vodstva da ju pripremi za trenera najmlađih članova, ali i za suca.
- To želim već duže vrijeme, no sudačku licencu možete dobiti tek s 21 godinu. Mogu, da, i mladima prenijeti znanje, a to što mi je i mlađi brat Nino Kleva u klubu, samo me dodatno motivira. Mislim da je svatko od nas uočio što pojedinom našem treneru nedostaje: jedan bolje uhodava tehnike, drugi zna bolje kondicijski nas pripremiti, treći je dobar motivator… A od svakog, naravno, želim uzeti ono najbolje.

Prirodno je da će nakon ovakvog odgovora potraga za najzaslužnijim pregaocem u Paulinom napretku - među ta četiri asa (čitaj: trenera), Frankovićem, Muhamedom Aličajićem, Tomislavom Martinčićem i Danijelom Pizentićem - biti izlišna. Elem, pripremite se za efekt potpunog sourranda.
- Svak' je doprinio na svoj način. Meni su, zapravo, moji treneri jedini sportski uzori. Budem li u njihovim godinama i dalje u judu, to će biti – to. Divim im se, stvarno! Odrade i po tri treninga dnevno s toliko različite djece. Oni nama na neki način dođu kao roditelji, paze nas i maze – ispalila je Paula spontano i samoniklo, a Moreno je, zacrvenjevši se poput malog djeteta uhvaćenog s prstima u pekmezu, samo prisnažio: »Mi i razmišljamo kao roditelji.«

Teško bez dvorane

I bez da smo je poveli na sklizak teren, Paula je sama podvukla problem dvorane. Labinski su si judaši, istina, sami riješili prostor za vježbanje, onako za prvu ruku, u nekadašnjoj streljani na Toncima, ali, reći će Franković, svi judo klubovi iz regije, čak i oni iz manjih gradova, već godinama imaju primjerenu dvoranu za borilački sport.

- Dosta je teško ovako raditi. Treninzi su kratki, jer samo dok složimo strunjače… Iz drugih su klubova kate pripremali između teretane i treninga, a mi smo morali trošiti četiri mjeseca treninga isključivo na to, što je na koncu ostavilo traga na rezultate s nekih natjecanja, gdje nam je nedostajalo kondicije i borbenosti – posvjedočila je Paula, dok je rekreacijska grupa okupirala dvoranu uletjevši u svoj termin.

Igor Radić

 

Paula Veličkovski Ippon Labin crni pojas judo natjecanje borilački sport razgovor

---