Razgovor: Marko Hrvatin, predsjednik i trener odbojkaškog kluba "Albona"

21.2.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Sport

Jeste li znali da se u Labinu igra odbojka, ono, klupska? Nije to odbojka, kažete. Dobro, bit će, bude li pravde. Jeste li znali da u Labinu radi - pravimo se načas stručnjacima - prava mala sportska škola, i to u okviru Odbojkaškog kluba »Albona«?
Nemojte sad pitati čemu pored redovne nastave tjelesnog, jer je to neka druga tema, neki drugi fond sati. U potrazi za onim žuto-plavim loptama, naišli smo, tu poli markata, na smash Marka Hrvatina, mladog profesora tjelesne i zdravstvene kulture: lopta je, tamo negdje u svlačionicu, pospremila utabana mjerila (ne)rada s mladima u veseloj nam sredini. Pa popratimo zanimljivu putanju… Stoje li u bloku oni kojima ovo već smrdi na čistu retoriku nekog momka za katedrom, na ideje prazne poput balona, e baš su ti naš magnet.

 

Početničke marčapije

Odbojku je u Labin prije koju godinicu, priča nam Hrvatin, zapravo donijela bivša igračica Zehra Razanica Milošević, okupivši u »Alboni«, kao osnivačica kluba i trenerica, do 60 cura, od kojih je formirana ekipa za županijsku ligu. Odlaskom u inozemstvo, tražila je nasljednika, što je naš sugovornik, prethodno razočaran razmišljanjima vodstva labinskog ženskog rukometnog kluba - gdje ga je, kao friškog trenera, maknulo s kormila taman pred državno kadetsko prvenstvo - objeručke prihvatio, postavši predsjednik i trener. Izazov nisu sputale ni početničke marčapije.
- Nekolicini cura, koje su igrale tu ligu, odnosno njihovim roditeljima, očito je zasmetao moj trenerski pristup. No, nisam želio nastaviti raditi isključivo odbojkaške elemente s djecom koju, primijetio sam, najprije treba naučiti pravilno trčati i skakati. Hoću im popuniti te praznine, što je osnova za nekog 'ko se želi baviti sportom, na koncu i zdravlja radi. Sve ostalo je kao da kuću krenete graditi od prvog kata - kaže nekadašnje desno krilo Rukometnog kluba »Rudar«.

Od 20 cura s koliko je krenuo, a među kojima je bilo i srednjoškolki, nakon spomenutih razmimoilaženja, ostalo je svega pet početnica. Pomogli nisu ni apeli u vidu sazivanja roditeljskih sastanaka, s obzirom da se ovi nisu odazvali. Problem je bio i loš termin u dvorani OŠ Matije Vlačića, pa se ekipa, odustavši i od natjecanja, prirodno, preselila u onu Ive Lole Ribara, gdje je vježbao predškolski uzrast.

 

Zonska obrana za treći razred

Trenutno »Albona« broji 30 članova, među kojima su i dječaci. Treniraju dvaput tjedno: s predškolskim, na bazičnim motoričkim sposobnostima, radi Ana Blečić, također mlada profesorica tjelesnog; osnovna sportska škola kroz igre usvaja elemente atletike, gimnastike, plivanja i borilačkih vještina; skupina od šestog do sedmog razreda susreće se s rukometom, košarkom, nogometom te odbojkom, koju usmjerenije rade tek učenici od sedmog razreda. Pomažu i, također još svježi, profesori tjelesnog Loriza Golja i Bruno Hrvatin te Silvija Oreški, apsolventica na KIF-u.
- Tu imamo jako dobru situaciju, s pet mladih pedagoga može se pohvaliti rijedak klub i u državnim okvirima. Spremni smo pokriti sve selekcije.
Simptomatično je, primjećuje, da u Labinu djeca najveće uspjehe bilježe s 12-13 godina, kasnije ih »kače« ozljede, a odustaju već na pragu punoljetnosti, kad bi, ustvari, tek trebali počet' graditi karijeru.

 

Prečicom je lakše

- Nije mi jasno zašto se ustraje na krivom pristupu. Zašto već u trećem razredu uče, recimo, zonsku obranu, a ne znaju ni kolut naprijed…? Zašto preuranjena specijalizacija? Pa ta iscijeđenost mladih koji igraju u nekoliko selekcija… Ovdje je nepojmljivo ako nemaju kadetske prvake već u šestom razredu!?
Lakše je, očito, prečicom…
- Ona možda i donese nekakav status klubu, treneru, ali se sve lomi na leđima djece. Kasnije ih nema, nestanu, pa dođe nova »sirovina« koju treba iscijediti… Provjerio sam, u gradskoj knjižnici ima knjiga, znaju tete, Tudora Bompa »Cjelokupan trening za mlade pobjednike«. Nisam nekakav »freak«, to postoji već 30 godina. Svaki mjesec primimo dva-tri nova člana, možda i to nešto govori – pojašnjava svoj pristup, napominjući kako one progresivnije ideje i ne pomišlja spominjati.

 

Jesen nudi odgovore

Nakon što se opekao u rukometu, odlučio je raditi samo tamo gdje će moći »tjerati po svom«, odnosno naići na podršku uprave: probao je, kaže, i s objašnjavanjem, shvativši ipak da »nema efekta«.
- Pojavila se, eto, odbojka kao prilika. Djeca će, razumije se, vježbati ono što ih privlači, ići ondje gdje uče zabavljajući se… Zašto baš u odbojku? Pa, recimo, da je to lijep sport, praktički bez kontakta, jer dosta je toga, pogotovo u ovim slabijim ligama, počelo vuć' na ragbi. I, naravno da ćemo, budemo li imali seniorsku ekipu, dovesti pravog stručnjaka u tom području, najbolje nekog 'ko je igrao na pravom nivou.
Put će umnogome odrediti već jesen, kada dio članova mora preseliti u dvoranu primjerenu za odbojku.
- Ne želim sad ulaziti u problematiku dobivanja dvorane u drugoj osnovnoj školi i u onoj srednjoškolskoj, no bez tri dobra termina moći ćemo spakirati torbe. Pomoći je najavio i Siniša Verbanac, tajnik gradskog Saveza sportova, pa i u dijelu financiranja, pogotovo prijevoza na natjecanja: navodno bi se to trebalo izravno rješavati. Jer da roditelji voze djecu, to ne postoji, to neću dozvoliti. Ekipa obavezno putuje zajedno – zaključuje Hrvatin.

 

Potopljena škola plivanja

Hrvatinovu priču zaokružuje pokušaj - na čemu je, nažalost, i ostalo - da organizira obuku za neplivače i školu za plivače, preko njegovog obrta za rekreacijske usluge »MOT«, koja bi bila izradila planove i ponudila instruktore.

- Projekt sam predstavio ravnateljima osnovnih škola s Labinštine, koji su ga podržali, pa je ustvari trebao biti zajednički, te nadležnima u Gradu. Po zakonu su škole djecu dužne naučiti plivati: shodno tome, bilo je za očekivati, i to u većoj mjeri, financijsku pomoć Grada, odnosno Županije, pod čijom su nadležnošću. Upućeni su i dopisi privatnim tvrtkama. Ispostavilo se da sam dva mjeseca doslovce potrošio, budući da je sakupljeno tek pet posto potrebnog novca. Računao sa koristiti sportski bazen u Dugoj Uvali, što u Gradu nisu mogli prožvakati, iako je u Rapcu nemoguće dobiti termin i na Girandelli.

 

Igor RADIĆ

Marko Hrvatin Ana Blečić OK Albona Labin sportovi mladih trener predsjednik

---