Rabački umjetnik Alen Floričić izlaže Galeriji Waldinger u Osijeku

16.6.2014. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Kultura

Alen Floričić se u osiječkoj Galeriji Waldinger predstavlja višekanalnom video instalacijom bez naziva NO. 01/13, nedavno prikazanoj i na izložbi T-HT nagrada@msu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, te video projekcijom bez naziva No. 02/13, koja je, nakon premijernog postava na samostalnoj izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, bila prikazana, između ostalog, i na izložbi „Apatija" u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori.

Oba su rada ovom prilikom ambijentalno prilagođena sugestivnom galerijskom prostoru u baroknoj osiječkoj Tvrđi, tvoreći tako jedinstvenu i neponovljivu cjelinu s arhitektonskim okvirom koji im, kao što je to i obično slučaj u Floričićevim radovima, daje konačnu materijalnu dimenziju i otvara uvijek nove značenjske aspekte i mogućnosti isčitavanja djela.

Izložba Alena Floričića u Galeriji Waldinger može se pogledati do 05. srpnja.

 

„(...) U svom umjetničkom opusu Alen Floričić pokazuje iznimnu naklonost redukcionizmu te se lišen deskriptivnih elemenata bavi samom biti umjetničkog djela, na tragu teze o umjetnosti kao egzistencijalnoj, a ne estetskoj kategoriji. Postupak multiplikacije karakterističan je za Alenov umjetnički izraz jednako kao i autoreferencijalnost kojom autor kroz svoj lik postavlja problemsku suštinu radnje, polemizira sam sa sobom ali i okolinom kojoj pripada. Permanenta pitanja koliko umjetnost želi ili ne želi biti prisutna u današnjim društvenim i kulturološkim realitetima, da li se ona treba njima prilagoditi i s njima polemizirati ili se iznad njih izdići, referencijalne su točke Alenovog umjetničkog djelovanja.

Video ambijent koji nam Floričić predstavlja ovom izložbom, kao i  raniji njegovi radovi, osim navedenog, prvenstveno problematizira odnos svakodnevnog realiteta i umjetnosti, odnosno stvarnosti i njene metafizičke projekcije.(...)" 

„Ambijent u Osijeku čini višekanalna video instalacija bez naziva No. 01/13, ovog puta sa tri projekcije, (...) , dok se rad bez naziva No. 02/13 projicira u posebnoj prostoriji.

Struktura multikanalnog rada bez naziva No. 01/13 određena je kroz više simultanih video projekcija na kojima se u vremenskoj petlji (loopu) projiciraju prizori ljudske figure koja ulazi u kadar, sjeda na postavljenu stolicu, te emotivno i energično, ali u isti čas i potpuno nerazumljivo „komunicira" s gledateljem, te zatim ponovo odlazi iz kadra. Naravno da je snimljena ljudska figura sam autor koji i u ovom radu ostaje vjeran svom umjetničkom postupku gdje je on ujedno model, kreator i autor radnje koja nema nikakvih naznaka dramaturgije ili narativnosti. Pojedinačne projekcije, iako vrlo slične formalno i sadržajno, nisu sinkronizirane, što doprinosi snažnom učinku apsurdnosti, također jednoj od referentnih točaka autorova stvaralaštva.

Ovdje apsurd proizlazi iz nastale kakofonije, jer u ovom radu Floričić apostrofira govor, a o govoru ovdje faktički nema ni riječi, a kamoli njegova logičnog smisla. Možda bi u kontekstu Floričićeve umjetnosti tu simulaciju govora trebalo prepoznati kao autorov odnos i kritički stav prema mogućnosti govora što će se u ovim radovima manifestirati svođenjem na  temeljno, ali u suštini i apstraktno sredstvo jezika - zvuk. Autor čini izvjesnu diverziju prema jeziku kao sredstvu komuniciranja što postiže afirmacijom zvuka i slike predstavljajući ih kao autonomne čimbenike, dostatne sebi samima, koji bježe od stvarnosti i ulaze u meta- svijet kojem umjetnost, ali u svojoj biti i jezik pripadaju. (...)"

 

 

/ Mladen Lučić, iz teksta predgovora

 

PR

 

 

 

alen floričić umjetnost osijek izložba

---