Putujuća izložba „Rudnici kulture – od industrijske do umjetničke revolucije“ u Trbovlju

5.11.2014. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Kultura

„Rudnicikulture" projekt je multilateralne, međunarodne, interdisciplinarnesuradnje,kog je iniciraoLabin Art Express XXI, Labin (Hrvatska),ikoji se od 01.01.2013.- 31.12.2014.provodi u suradnji s partnerima: Manifest, Prijedor (BiH), JP "TurizamBanovići", Banovići (BiH), Terra Nostra, Mojkovac (Crna Gora), FondacijaBalkankultintereg, Irig (Srbija), JU „Centerzaidrijskodediščino" - CID, Idrija (Slovenija)te Polygon, Zagreb (Hvatska) - uzpotporu European Cultural Foundation (ECF) idrugihdonatora.

Osnovniciljprojekta jest uspostavairazvojregionalnesuradničkeplatformezarevalorizaciju, zaštituirevitalizacijuvrijednerudarskebaštineu državamanastalimnapodručjubivšeJugoslavije, ukojoj je rudarstvobilonesamojedanodgeneratoragospodarskogisveopćegdruštvenograzvoja, negoijednoodrijetkihpodručja u komesutradicionalnapovezanostisolidarnostnjegovihnajvažnihaktera-rudaranadišlikasnijenacionalnei(novo)državnepodjeleisukobe.

Prva fazaprojektazavršavaizložbenomturnejom„Rudnici kulture - od industrijske do umjetničke revolucije",od 03.11.-13.12.2014., u sedam bivših rudarskih mjestaod Slovenije do Crne Gore,teizdavanjemmonografijeiDVD-a o projektu do krajaovegodine. 

U idućojfazi(2015.-2017.) platformaće se proširitine samo s novimpartnerimanegoinadrugapodručjabivšeJugoslavije (Makedonija, Kosovo,..), a potominajugoistočnuEuropu (Albanija, Grčka, Bugarska,..), s ciljemosnivanjaudrugei/iliklasterakojićeomogućitiponovnuuspostavuvezaizmeđubivšihrudarskihmjestatenjihovukulturnuidrugeoblikesuradnje, u svrhuiniciranjaiprovedbezajedničkihprojekatavezanihzaeksploatacijurudarske, aliiindustrijskebaštinegeneralnokaonovekulturneikreativneindustrijenaovimprostorima.

 

SRETNO!

www.rudnicikulture.com

Učesnici:

1.     Autopsia (RS), „Čelična knjiga"  - metalni objekt

2.     Želimir Žilnik (RS), „Stara škola kapitalizma" - dokumentarni film

3.     Metal Guru (HR), „Spomenik Heroju 21. stoljeća" - doku-video performansa

4.     Damir Šolman (HR), „Starcity" - video & crteži

5.     Laibach (SI), „Instrumentalnost  državne mašine"- slika/triptih

6.     Vladimir Knežević (BA), „Kralj i Kraljica"- metalna skulptura

7.     Mladen Miljanović (BA), „Cosa nostra"/"Naša stvar" - doku-video performansa

8.     Irena Lagator Pejović (ME), „Equation Function"/"Funkcija jednažbe" - instalacija

 

Raspored:

1.     Trbovlje (SI), Nova galerija DDT, 03.11 .-08.11., suorganizator: Zavod za kulturo Delavski dom Trbovlje

2.     Idrija (SI), Stavba opuščene rudniške strojnice "INZAGHI", 09.11.-13.11., suorganizator: CID, Idrija / lokalni gost-umjetnik: Sanja Rejc i Jani Peternelj

3.     Boljevac (RS), Kulturno-obrazovnicentarBoljevac, 15.11. -19.11., suorganizator: Balkankultintereg, Irig

4.     Aleksinac (RS), Dom kulture, 20.11. - 24.11., suorganizator: Balkankultintereg, Irig

5.     Mojkovac (ME), Centarzakulturu"NenadRakočević",26.11. -30.11., suorganizator: Terra Nostra, Mojkovac / lokalnigost-umjetnik: MladenBlažević

6.     Banovići (BA), "Radničkidom" RudnikamrkogugljaBanovići, 02.-07.12., suorganizator: JU " Javnabiblioteka" Banovići

7.     Prijedor (BH), MuzejKozare, 09.- 13.12., suorganizator: Manifest, Prijedor / lokalnidomaćin-umjetnik: Vladimir Knežević

Riječ selektora:

 

Prvi futuristički manifest Filippa Tommasa Marinettija, objavljen najprije 5.veljače 1909. u bolonjskim novinama Gazzetta dell''Emilia, te potom  20.veljače 1909. u pariškom časopisu Le Figaro, za ključne estetske odrednice umjetničke prakse moderne epohe proklamirao je njenu usklađenost s dominantnim proizvodnim modelom i pledirao za poetiku koja će opjevati brzinu i stroj. Etička dimenzija takve umjetnosti uključivala je izazov, aktivizam i odvažnost, te nadasve izlazak umjetnosti iz sfere proizvodnje čiste estetske forme u svakodnevni život i njenu realizaciju u sferi političke i društvene odgovornosti. Duhovna klima prevrata koja će kulminirati u Prvom svjetskom ratu kao pravom početku 20. stoljeća, iznjedrila je cijeli niz avangardnih pokreta koji su društvenu poziciju umjetnika i umjetničku praksu smatrali platformom za promicanje programa i strategija sa ciljem potkopavanja zatečene razine i oblika vladajućih autoriteta, uključujući pozicije političke moći, građanskog morala te hijerarhijsku strukturu unutar koje se odvija umjetničko stvaralaštvo. Njihov se aktivizam u području umjetničkog izraza paralelno manifestirao kao radikalno odstupanje i suprotstavljanje tradicionalnim umjetničkim disciplinama i, umjetničkom radu čiji je cilj umjetnički objekt, a regulator tržište umjetnina. Umjetnička im je praksa stoga pretpostavljala eksperiment u području tradicionalnih umjetničkih disciplina i njihovu međusobnu kontaminaciju, uključivanje elemenata i imaginarija popularne kulture i masovnih medija u područje visoke, na akademskim programima i kanonima zasnovane građanske kulture, različite oblike performativnih umjetničkih praksi s krajnjim ishodom poistovjećivanja umjetnosti i života, odnosno, umjetnika i umjetničkog djela, radikalno prihvaćanje novih medija i tehnologija posredovanja slike, nove umjetničke pokrete i discipline, te preferiranje javnog prostora i izravnog kontakta s publikom u odnosu na institucije i njihovo posredovanje umjetnosti. Ove umjetničke prakse suštinski su revolucionirale i izmijenile ne samo umjetnost, već i cjelokupni način življenja našeg doba, a u najvećoj su mjeri odredile suvremenu vizualnu kulturu i metode vizualne komunikacije uopće.

 

Čitavo stoljeće kasnije, postavke futurista i povijesnih avangardi još uvijek su referentne, a budući su naposljetku i kanonizirane, te uključene u kulturni mainstream, kritičko promišljanje stvarnosti postalo je podrazumijevajućim temeljem umjetničkog stvaralaštva. Za razliku od poslovičnog optimizma njihovih povijesnih prethodnika, praksa suvremenih umjetnika utemeljena je na razočaranju u dosadašnje modele napretka zasnovanog na tehnološkom razvoju. Njihova britka kritika društvenih odnosa, posebice proizvodnih, kao i globalne političke hegemonije zasnovane na dominaciji neoliberalnog kapitala, ističe njihovo destruktivno djelovanje u širokom spektru od otuđenja preko rodne, spolne i rasne diskriminacije, do totalnog uništavanja autohtonih kultura i ekonomija, te prirodnih resursa. I vizionarska umjetnost čija je estetika produkcijski zasnovana na digitalnim tehnologijama i prati informatičku revoluciju, u suštini kritički anticipira složenu društvenu strukturu koja će se razviti u njihovoj konstelaciji. Kritička interpretacija suvremenog i novog tako je zamijenila kritiku starog i tradicionalnog.

 

No, ideja povijesnih avangardi o poistovjećivanju umjetnosti i života koja se u sferi umjetničkog stvaralaštva optimalno realizirala u pojedinim performerskim opusima, nenadano ispunjenje doživjela je u teoriji, strategijama i konačno uspješnoj praksi kulturne industrije. Pojam kulturne industrije kao kritički pojam uveli su Theodore Adorno i Max Horkheimer 1944. godine u svom djelu Dijalektika prosvjetljenja. Pod tim su terminom produkciju kulturnih sadržaja u kapitalističkom društvu definirali su kao standardiziranu, namijenjenu masama, manipulaciji i stvaranju profita. Fenomen stvaralaštva koje proizvodi ekonomsku vrijednost postao je osobito znakovit za post-industrijska društva u kojima su uslužne djelatnosti počele ostvarivati veću zaradu od proizvodnje.

  

Odnos industrijske proizvodnje i kulture, uključujući i umjetničko stvaralaštvo, nikad nije bio složeniji, a na mudroj eksploataciji ove dinamike temelji se i projekt „Rudnici kulture".

  

SRETNO!

  

Branko Franceschi, 2014.

rudnici kulture kultura izložba dean zahtila

---