Prim. dr. sc. Lucijan MOHOROVIĆ: Ništa ne dokazuje tko previše dokazuje

20.9.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ekologija

Povod mom javljanju je posjet predsjednika Vlade Zorana Milanovića i ministra za gospodarstvo Radimira Čačića Labinšćini.

Iz izvještaja dopisnika Glasa Istre sa sastanka održanog u Labinu s najodgovornijim Predstavnicima županijske i lokalne samouprave možemo kao građani zaista potvrditi ovu mudru latinsku izreku Nihil probat qui nimium probat (Ništa ne dokazuje tko previše dokazuje), koja je potvrđena istaknutim naslovom na naslovnici Vašeg cijenjenog Glasa Istre: "Milanović nudi ugljen i odštetu Labinjanima" da bi odmah i elaborirao "povijesnu" izjavu da je "ugljen povijest ali i budućnost Labinšćine" te potkrijepio obećanjem: uložit ćemo u bolnicu, autoceste i vodoopskrbu u Istri!

 

Održiv razvoj

 

Moja je osobna primjedba na istup premijera što je kao predsjednik zemlje koja upravo ulazi u europsku zajednicu naroda u kojoj su demokracija, ljudska prava i civilno društvo svetinja zaboravio da se na taj razgovor pozove barem jedan predstavnik nevladinih organizacija i da mu domaćini nisu predstavnici civilnog društva. Time bi on sam i ministar gospodarstva, kao i ministar za zaštitu okoliša i prirode, dokazao da uvažava europske pravne stečevine. Od predsjednika SDP-a, stranke koja je u Labinu i Istri imala znakovitu izbornu podršku, nismo očekivali takvu razinu razgovora i uvjeravanja. Sasvim je izvjesno da premijeru i ministrima nije jasna definicija "održivog razvoja", koji se u ključnim dokumentima EU-a, među inim i u Aarhuškoj konvenciji, između ostalih prava ističe i pravo na suodlučivanje u pitanjima zaštite okoliša, prirode i zdravlja u životnom prostoru, kao najviši doseg demokratskih i ljudskih prava kojim se "održivi razvoj" oplođuje jedino konsenzusom između ekonomskih, ekoloških i sociozdravstvenih interesa.

Ipak, ključnom držim izjavu premijera da ispravi stare grijehe (ugovora HEP-a i RWE-a, ulogu TE Plomin d.o.o od kojeg HEP kupuje proizvedenu i neproizvedenu električnu energiju u TE Plomin 1 i 2, te opravdanja Plomin holdinga d.o.o.), koje ministar gospodarstva, ali i premijer stalno "zaboravljaju", kao što nije nikakva novost ni izjava Ivana Jakovčića da očekuje da će Vlada ispoštovati želje i potrebe Labinšćine i na zadovoljstvo većine građana.

 

Ponukan ovim "ohrabrujućim obećanjima" u ime zainteresirane javnosti želim ukazati na veoma ozbiljan zdravstveno-ekološki neriješeni problem radioaktivnosti deponija, kao prioritetni i neodgodivi zadatak u zadovoljavanju zahtjeva građana ne samo Labinštine već i mnogo šireg prostora koji je podložan nepovoljnom utjecaju deponija.

Zbog povećane prirodne radioaktivnosti, ali i kumuliranja zagađenja iz više izvora (Tvornica cementa Koromačno, Tvornica vapna s ogromnim kamenolomom u Mostu Raši, Tvornica kamene vune Rockwool u najplodnijoj Tupljanskoj dolini, kao i TE Plomin 1 i 2 s 340 metara visokim dimnjakom), Labinština, kao i geografski mali prostor unutar radijusa od 10 do 20 kilometara ima izravni utjecaj i na Park prirode Učka, Nacionalni park Brijuni te ne samo na cijeli poluotok nego i znatno širi geografski prostor.

 

Nedopustiv je propust povjerenstva, koje je dalo pozitivnu ocjenu Ekonergovoj studiji utjecaja na okoliš u kojoj nema valjanog komentara o "starom grijehu" zanemarenog odnosa i shvaćanja važnosti javno-zdravstvenog rješenja štetnog utjecaja preko 1.000.000 tona radioaktivnog deponija. Razlozi su evidentni jer je tu studiju naručio HEP koji je istovremeno i "proizvođač" opasnog otpada.

 

Studija zagadivača

 

U studiji je izostavljena i uloga Agencije za posebni otpad -firme kćerke HEP-a

- kao i zdravstvenog sektora, koji su na temelju zaključaka studija Instituta za medicinska istraživanja i Instituta Ruđer Bošković bili obavezni permanentno pratiti stupanj oštećenja zdravlja, inicirati i provoditi mjere sanacije i prevencije da bi se rizik pojave zloćudnih oboljenja sveo na najmanju moguću razinu - kako kod radnika u TE Plomin, tako i kod stanovništva. Posebno ističem odgovornost Agencije za posebni otpad koja je nakon što je Hrvatska primljena 1993. god. u IAEA (International Atomic Energy Agency) te uključena u Technical Co-operation Preoject on Environmental Restoration in Central and Eastern Europe, kada je IAEA u potpunosti prihvatila prioritetni Projekt RH, koji je Agencija za posebni otpad trebala realizirati u tri faze:

1. Identifikacija i karakterizacija radioaktivnosti prostora 2. Priprema za restauraciju i 3. Saniranje u prvotno stanje prostora koje je obuhvaćeno lokacijom radioaktivnog deponija oko TE Plomin.

 

Agencija za posebni otpad (APO) u projektu predstavljena kao "Hazardous Waste" za koji je (vjerojatno) dobila i financijski support za realizaciju. U srpnju 2000. zamjenik direktora te Agencije u razgovoru za APO Novosti izjavljuje: "Projekt sanacije izradila je tvrtka B.E.S.T. Projekt iz Zagreba.

Projekt je već predan ovlaštenom Ministarstvu da bi Management Agency from Zagreb, koordinator projekta za Hrvatsku, mogao pridobiti dozvole za gradnju i zahvat. Bude li sve u redu, još ovoga ljeta sanacija će se provoditi a problem plominskog odlagališta ide prema konačnom rješenju".

 

Aarhuška konvencija

 

Upravo je neshvatljivo da dan-danas u dokumentima ministarstava deponij plominskih termoelektrana nije evidentiran kao opasan, radioaktivan otpad. Vremenske neprilike protekle zime su najsvježiji vizualni dokaz na koji su građani oštro reagirali tražeći krivce za postojeće stanje, koje bestidno tolerira burom nošene oblake prašine i PM radioaktivne čestice, koje se disanjem unose u pluća i uzrokom su porasta pojave zloćudnih bolesti. Kliničko-epidemiološka pilot-istraživanja utvrdila su statističku značajnost pojave plućnih oboljenja i hospitalizacije odraslih, kao i malignoma dječjeg uzrasta u Labinštini.

Smatramo da s obzirom na nedostatak prezentirane studije utjecaja na okoliš o izgradnji bloka 3 TE Plomin najavljeni strateški partneri neće imati temeljni dokument koji zadovoljava zakone i direktive EU-a, kao ni mogućnost uvida nezaobilaznih uvjeta Aarhuške konvencije. U RH je zakonom obvezna Studija o procjeni utjecaja na okoliš, međutim, temeljem ustavnih prava kao i postojećih Zakona o zaštiti okoliša i prirode kao i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, stanovništvo Labinštine i Istre traži izradu znanstveno-stručne studije o procjeni utjecaja na zdravlje, koja će verificirati aktualni stupanj oštećenja zdravlja, kao i procjenu budućeg utjecaja rada termoelektrane koja kao energent koristi uvozni ugljen.

 

Prim. dr. sc.

Lucijan MOHOROVIĆ

(Autor teksta je član Upravnog odbora Hrvatskog društva za zdravstvenu ekologiju (HDZE) pri Hrvatskom liječničkom zboru Zagreb, član Izvršnog odbora Ogranka HDZE-a za Istarsku županiju i znanstveni suradnik Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.)

 

lucijan mohorović ekologija te plomin te plomin 3 termoelektrana rwe rockwool zdravlje šljaka

---