Predsjednik Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske premiješten u Labin na nepostojeće radno mjesto?

Predsjednik Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske premiješten u Labin na nepostojeće radno mjesto?

4.5.2008. // Regional Express // Objavljeno u kategoriji Društvo

Carinska uprava leglo rodbinskih i političkih veza?
Danas je u redakciju RegionalExpress-a pristiglo pismo u kojemu se Željko Popović predsjednik Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske i sindikalni povjerenik zbog kršenja ljudskih prava obratio Helsinškom Odboru i pučkom pravobranitelju Jurici Malčiću teško optuživši Dragu Brhana, Antona Uljara, Šimu Vidulina i još neke bivše i sadašnje djelatnike Carine.

 

„Nakon višegodišnjeg šikaniranja raznim metodama i postupcima, od organizirane ekipe, te nakon zadnjeg, dosad nikad viđenog obračuna sa političkim ili drugim neistomišljenicima ili članovima nerodbinskog klana odlučio sam pomoć zatražiti od HHO i Ombudsmana i drugih međunarodnih ustanova i organizacija“ stoji u e-mailu uz materijale slučaja Popović.

 

On je zbog povrede profesionalnih prava iz carinske službe, povreda prava sindikata i povreda ljudskih i građanskih prava uputio zahtjev za razmatranje slučaja i pomoć HHO-u i pučkom pravobranitelju Jurici Malčiću jer je u ožujku ove godine iz Pule premješten na radno mjesto u Labinu, po njegovim riječima nepostojeće. Sama je odluka, tvrdi Popović protivna zakonu te predstavlja kulminaciju šikaniranja koje je započelo još 1986. godine kada je raskrinkao veliki šverc kave na graničnom prijelazu Požane i zamjerio se moćnoj vladajućoj strukturi u Carinskoj upravi. Dopis vezan za slučaj Popović donosimo u cijelosti.

 

predmet: Povreda profesionalnih prava iz carinske službe, povreda prava sindikalnih predstavnika i Sindikata i povreda ljudskih i građanskih prava



- zahtjev za razmatranje slučaja i pomoć



Poštovani,

Nakon višegodišnjeg šikaniranja u carinskoj službi različitim metodama i postupcima, kojeg su generirali različiti rukovoditelji, povezani političkim ili rodbinskim predznakom, odlučio sam zatražiti Vašu pomoć.

Najprije ću opisati zadnji događaj, nezakoniti premještaj, a kasnije i neka događanja, kako bi ste lakše razumjeli cijelokupna događanja.

Naime, rješenjem Carinarnice Pula, premješten sam sa radnog mjesta u Puli na novo radno mjesto u CI Labin, iako sam predsjednik Nezavisnog sindikata carinika Hrvatke i sindikalni povjerenik, a gdje je to čl. 78. Kolektivniog ugovora za državne službenike (NN 92/04), zabranjeno činiti, citiram;

„Članak 78.

Za vrijeme obnaša¬nja dužnosti sindikalnog povjerenika, i šest mjeseci po isteku te dužnosti, sindikalnom povjereniku u državnom tijelu bez suglasnosti Sindikata ne može prestati služba odnosno rad, osim po sili zakona, niti se on može bez ¬nje¬gove suglasnosti premjestiti na drugo radno mjesto u okviru istog ili drugog državnog tijela, odnosno premjestiti na rad izvan mjesta ¬nje¬gova stanova¬nja, pokrenuti protiv ¬nje¬ga postupak zbog povrede službene dužnosti, kao ni uda¬ljiti iz službe odnosno s rada zbog pokreta¬nja kaznenog postupka.“

Isto tako u ovom slučaju prekšen i čl. 76. Zakona o državnim službenicima (NN 92/05), citiram;



„Članak 76.

(1) Državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto unutar iste kategorije, iste ili približne složenosti poslova.



(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, službenika se uz njegov pristanak može premjestiti na radno mjesto niže složenosti poslova, za koje ispunjava propisane uvjete.



(3) Službenika se ne može premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada bez njegove suglasnosti ako ima više od 20 godina radnog staža ili ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.“

 

Što znači da je rješenjem Ministarstva financija kl.: UP/I-112-02/08-01/62 i ur. Broj: 513-02-4499/2-08-1 od 27. ožujkla 2008. godine (doc. 0), bitno povrijeđeno moje pravo u više segmenata;

 kao sindikalnog povjerenika, dokaz – dostavljen u privitku, (doc. 1.)

 kao osobe koja radi u službi preko 20 godina, dokaz – uvid u rješenje

 premješten sam na nepostojeće radno mjesto, s obziroma na izreku u rješenju, citiram; „… te se privremeno upućuje u Carinsku ispostavu II Labin (granično-robna ispostava) na istovjetno radno mjesto,….“ važeća sistematizacija radnih mjesta carinarnice Pula, CI Labin. (doc.0)

 nisu mi plaćeni niti troškovi porijevoza, sukladno odredbama KU, već sam zakinut za troškove prijevoza čak u idealnim uvjetima, gdje bi ebentualno pšostojala mogućnosti korištenja javnog prijevoza (što ovdje nije slučaj). Zbog nemogućnosti korištenja javnog prijevaza od autobusnog kolodvora u Labinu, do radnog mjesta koje se nalazi izvan Labina, prema Rijeci a udaljeno je 4 km, prisiljen sam, zbog nerazumnog i nesavjesnog postupanja čelnika tijela, koji je donio rješenje, koristiti privatnu imovinu, os. vozilo za službene potrebe - bez odgovarajuće i pravične nadoknade.

Ovakvo nezakonito i nesavjesno ponašanje i postupanje rukovoditelja, pročelnika Carinarnice Pula, Deana Ivandića, nije ništa novoga, jer je isti u suradnji s rodinski i politički podobnim osobama; Drago Branom, bivšim pročelnikom Carinarnice Pula, Antonom Uljarom, bivšim predsjednikom HDZ za Rijeku, bivšim pročelnikom Carinarnice Rijeka i ravnateljem Carinske uprave, sadašnjim ravnateljem Carinske uprave, Malednom Barišićem, takve nezakonite stvari radio i prije. U istu „igru“, upleteni su i Mladen Banković bivši direktor Istre d.d. import-export, ujedno i savjetnik Ministra financija i Šime Vidulin, predsjednik Gospodarske komore Istre, ujedno članovi HDZ-a, radi nezakonitog stjecanja dobiti bez osnove na tzv. carinskom treminalu, koji je određen rješenjem Carinarnice, bez uporabne dozvole.

Iako sam ga u više navrata bio prijavio razlčitim tijelima i DO, za mnoge nezakonite radnje, nikad se protiv istog nije vodio nikakav postupak, osim što je u promjeni vlasti 2001. godine bio smjenjen sa rukovodećeg mjesta, predstojnika CI Luka Pula, zbog utvrđenih većih nepravilnosti u radu, zajedno sa još dva rukovoditelja u Carinarnici Pula, nakon provedene kontrole, koje je naredila bivša ravnateljica CURH, gđa. Katarina Bakija, a po prijavi ne samo sindikata, već i drugih poslovnih subjekata i građana. Iste osobe, koje su bile smijenjene, ponovo su vraćene na rukovodeća mjesta, kad se za ravnatelja CURH, postavio Anton Uljar 2002. godine, te je isti obrisao dokaze o smijenjivanju i neispravnom radu. Da bi HHO i Ombudsman, razumio zbog čega se sve to tako događalo, na brutalni i neprimjereni način, moram opisati događaje i povezati sve osobe koje su učestvovale u tome i sada učestvuju:

 

U carinskoj službi radim 21. godinu, na svim službeničkim i rukovodećem mjestu. Zaposlio sam se u Carinarnici Pula 1986. godine, na radnom mjestu carinika sa SSS, iako sam imao već tada završen VI/1 stupanj obrazovanja, inženjera za pomorski promet – nautičkog smjera, s Fakulteta za pomorstvo i saobraćaj u Rijeci (I stupanj, diplomirao 1985. godine). Početak rata me je zatekao, kao apsolventa (četvrtoj godini studija na II stupnju), Pomorskog fakulteta u Rijeci (Odjela za pomorstvo – Sveučilišta u Rijeci). Po potrebi carinske službe angažiran sam pod radnom obvezom, za rad na svim graničnim prijelazima u Istri, još davne 1991. godine. 1992. godine sam raspoređen za voditelja CI Požane, na graničnom prijelazu u blizini Buzeta.

 

Foto: carinska ispostava Labin



Ključni događaj, koji je promijenio moju cijelu karijeru u službi, jest događaj pronalaska velikog šverca kave na graničnom prijelazu Požane, kraj Buzeta, gdje sam u suradnji s Policijom i Carinom RS, otkrio neprijavljenih 5 kamionskih pošiljki ukupne težine 40 tona. Tada je praktički epilog tog pronalaska šverca završio ovako; carinski službenik Denis Grabar je dobio otkaz, vozač kamiona švercane kave se objesio (ili su ga objesili), a ja sam „premještajem“ na drugo radno mjesto, „radi toga da se meni ne bi dogodilo – radi zaštite“, te trajno smijenjen s rukovodećeg mjesta u carinskoj službi. Cijeli događaj je javno opisan u TV emisiji, „Latinica“.

U toj igri je sudjelovao i „kumovao“ tadašnji namješteni pročelnik, Drago Brhan, koji je bio rodbinski povezan putem supruge s Antonom Uljarom, (žena od Drage Brhana je Uljarova sestrična) tadašnjim predsjednikom HDZ-a, u Rijeci, a koji je kasnije bio i pročelnik Carinarnice Rijeka i ravnatelj Carinske uprave od 2002. -2004. godine. Tada kad se događaj sa švercom kave dogodio, ja sam zatražio razgovor i prijem kod tadašnjeg ravnatelja Carinske uprave, Josipa Knezića (pokojnog), zbog svih nezakonitosti u Carinarnici Pula, koje je generirao Drago Brhan ili je isti izvršavao političke i druge nezakonite obveze.

Knezić mi je „poslao“ u Pulu, da ne putujem do Zagreba, osobu za kontakt, nikog drugog nego samog Antona Uljara, njegovog već tada, pomoćnika ravnatelja.

Ja tada nisam imao saznanja, 1994. godine, da su Brhan i Uljar rodbinski i politički povezani, pa se taj kontakt pretvorio i okrenuo u trajno višegodišnje šikaniranje, sprječavanje u ostvarivanju profesionalnih i drugih prava iz službe, povrede dostupnosti do radnog ili položajnog mjesta i dr.

Zbog šikaniranja, koje se prevodilo „u potrebe službe“, od 1991. godine pa do sredine 1998. godine, ukupno sam proveo radeći i putujući svakodnevno na posao, iz Pule do;

GP Kaštel (100 km u jednom smjeru), GP Plovanija (100 km u jednom smjeru), GP Požane (100 km u jednom smjeru), GP Lupoglav (80 km), CI Rovinj (42 km), CI Pazin (50km), ukupno sedam godina s kraćim prekidima u razdoblju od 1991. – 1998. godine. Za zadnji raspored, premještaj po „potrebi službe“, podnio sam tužbu (1998. godine), radi nadoknade stvarnih troškova prijevoza, za koju sam tek 2007. godine dobio presudu u svoju korist i razliku putnih troškova, koje mi nisu namjerno plaćali.

Taj zadnji premještaj u Pazin je povezan s osnivanjem prve podružnice sindikata u Carinarnici Pula, kojeg je Brhan pod svaku cijenu htio spriječiti, pa čak i tako što je sazvao kolegij u Carinarnici Pula i naredio svim rukovoditeljima, da moraju od svih službenika u Carinarnici Pula skupiti potpise na unaprijed pripremljenim spiskovima, svih službenika Carinarnice, bez obzira bili oni članovi tadašnjeg sindikata i podružnice ili ne.

Spiskovi su bili napisani bez glavnog teksta u zaglavlju, koji je nakon sakupljanja potpisa naknadno dodan, a napisano je; da su službenici sa svojim potpisom suglasni, da se Željku Popoviću, tadašnjem povjereniku Sindikata državnih i lokalnih službenika i njegovom zamjeniku, g. Benjaminu Polaku, zabranjuje istupanje u ime Carinarnice Pula, jer Popović je orijentiran pro - Jugoslavenski, a Polak anti – Hrvatski!

Tada je sve to završilo na Općinskom sudu u Puli s kaznenom prijavom i postupkom, protiv Drage Brhana. Tada se u cijelu priču i događanje umiješao Ivica Ihas, tadašnji predsjednik SDLSN, koji je došao pomoći, zamislite, Dragi Brhanu, a ne sindikalnim predstavnicima!!

Nakon višegodišnjeg sindikalnog rada i djelovanja, a ujedno otkrili smo povezanost i razlog zašto je to tada tako bilo;

Bivša Ihasova Tajnica SDLSN, Vesna Vid, je ustvari bila zaposlena u Carinskoj upravi kao načelnica pravnih poslova, a jedan od „osnivača“ (kvazi) sindikata u državnoj upravi, kad je Hrvatska trebala postati članom Vijeća Europe 1995. godine, je bio Anton Uljar i sadašnji ravnatelj, Mladen Barišić kao predsjednik. Osnivači nikad osnovanog sindikata, pod nazivom „Sindikat pravosuđa i uprave“, između kojih su bili spomenuti glavni navedeni akteri; Barišić i Uljar su prepustili tada osnivanje jednog jedinog sindikata u državnoj upravi, Ivici Ihasu. Vijeće Europe je postavilo uvjet prijema, između ostalog i pravo na sindikalno organiziranje i djelovanje u državnoj upravi.

1996. godine, kada smo pokušali sindikalno se organizirati i tražiti naša prava i moguće se zaštititi od višegodšnjeg šikaniranja, Drago Brhan prvo skida sa oglasne ploče u Carinarnici Pula poziv inicijalnog odbora, na osnivačku skuštinu SDLSN, podružnice Pula. Ubrzo zatim, nakon osnivanja podružnice, tadašnji pročelnik Drago Brhan saziva kolegij u Carinarnici Pula, pozivajući sve šefove organizacijskih jedinica sa zadatkom; da na spiskovima koji su bili unaprijed priprenmljeni, sa svim uposlenicima Carinarnice Pula, bez obzira jesu li bili tada članovi sindikata ili ne, bez teksta u zaglavlju, koji je kasnije dodan, naređuje da se skupe potpisi službenika(doc. 16. i 17. i 19.). Tada je bio pokrenut kazneni postupak radi klevete protiv Brhana, a došao ga je „spasiti“ nitko drugi nego Ivica Ihas, umjesto da pruži podršku sindikalnim predstavnicima, ali to je rezultat upravo političke korupcije i povezanosti te cijele ekipe, što šmo otkrili puno kasnije.

Ovo je sve bitno navesti, radi daljnjeg razumijevanja složene situacije. Tada je Ihas, vrlo vjerojatno pod nalogom „prijateljske ekipe“, početkom 2000.te godine organizirao ilegalnu skupštinu u podružnici Pula, radi smjene mojeg kolege Polaka i mene, opet uz podršku pročelnika Brhana i tada Župnijske povjerenice SDLS, Ines Bonace, koja je inače između ostalog i sama glumula povjerenicu, bez ikakvih izbora (nikad birana i izabrana), godinama. Opet im se plan izjalovio, jer sam ja tužbom srušio održavanje Skupštine, odnosno Sud je proglasio ilegalnom, na temelju izvještaja novinara dopisnika Glasa Istre, iz Pazine, g. Davora Šišovića.

Tada smo g. Polak, g. Savić i ja već pripremili osnivanje novog strukovnog sindikata, Carinskog sindikata Hrvatske, kojeg su podržali većina službenika iz svih primorskih carinarnica (doc. 19).

Kad sam poslije zadnjeg premješataja, od jednih u nizu, ranije opisanih konačno uspio diplomirati na Sveučilištu u Rijeci – Odjelu zapomorstvo, 2000.te godine, javio sam se pismenim putem i zatražio raspored na slobodno radno mjesto u Carinarnici Pula, Višeg inspektora, dobio sam od tadašnjeg pročelnika, Lučana Geržinića odgovor; citiram: „ da me ima u vidu“. (Doc. 20)

Kako se tada ukidala Financijska policija, početkom 2001. godine u Carinarnicu Pula su dovedene iz raspuštene Financijske policije četiti osobe; Olga Glavan, Alen Benazić, Mauro Mihovilović i Marija Uljar Crnković, koji su raspoređeni na slobodna radna mjesta, na koje sam se i ja između ostalog javio prije najmanje šest ili više mjeseci.

Marija Uljar Crnković, je sestra od Antona Uljara, tadašnjeg ravnatelja CURH, koja je raspoređena na mjesto višeg inspektora, bez položenog carinskog ispita i bez uvjeta, Olga Glavan isto na mjesto višeg inspektora, a slijedeći dvojac; Mihovilović i Benazić, uz hitnu promjenu sistematizacije i prilagođavanju njihovim uvjetima, raspoređuju se na mjesta stručnih suradnika. Ta radna mjesta prije nihovog rasporeda i namještanja, bila su namjenjena za raspored na radna mjesta carinskih inspektora. Anton Uljar im je tada „sredio“ da ne polažu obvezni stručni dio državnog stručnog ispita, carinski stručni ispit, kojeg svi moraju polagati koji rade u carinskoj službi. To se izbjeglo na lukav način, tumačenjem Carinske uprave, da je ispit koji su polagali u Financijskoj policiji, dovoljan, što nije istina, jer onaj dio koji su u financijskoj policiji polagali, tek je na razini za službenike sa Srednjom stručnom spremom, jer i carinici kad završe školovanje za vrijeme rada u službi i steknu VSS ili VŠS, taj carinski stručni dio moraju ponovo polagati za rad na poslovima sa VSS ili VŠS, jer su programi potpuno različiti. Tu je bio određeni sukob interesa ili pogodovanje svojoj sestri, Mariji Crnković Uljar, te falsificiranje podataka.

Mene, nakon prijema Uljarove sestre i druge rodbinske ekipe, ne samo da me nisu rasporedili slijedeće tri godine, jer je tada postao ravnateljem gore opisani, Anton Uljar, već su nas rasporedili na mjesta carinika vježbenika sa VSS i umanjenjem plaće za 10%, slijedećih 14 mjeseci, što je predviđeno za početnike, a ne osobe koje rade u službi na istim poslovima cca 20-tak godina. Uljar tada ne samo da je učinio opisane pristrane radnje, već je zaposlio gomilu bliže ili dalje rodbine; Mladen Glavić – predstojnik CI Pazin, Orijana Glavić, Damir Glavić, Alen Benazić, pomoćnik pročelnika Carinarnice Pula, Dean Ivandić pročelnik Carinarnice Pula, Sanja Rojnić načelnik UP, rođaka Deana Ivandića, Ivana (Gianna) Petrović Lukež, voditeljica CO Bršica …., ukupno 40-tak osoba iz Carinarnice Pula su bliža ili dalja rodbina Uljara – Brhana - Ivandića (sada i Marina Rocea), županijskog predstavnika HDZ u Istri), već je ista ekipa potpuno blokirala meni dostupnost do radnog ili položajnog mjesta, popunivši sva radna mjesta zapošljavanjem novih uposlenika.

Na kraju sadašnji pročelnik Carinarnice Pula, premješta me nezakonito u CI Labin uz potporu Mladena Barišića, člana predsjedništva HDZ i ravnatelja CURH, koji svojim položajem, postupcima i metodama direktno potiče službenike na političko organiziranje, što je Zakonom zabranjeno.

Osim toga bitno je spomenuti, da Carinska uprava od 2002. godine, a posebno od 2004. godine, kad je ravnateljem postao Mladen Barišić, zapošljava nove uposlenike u službu, bez obvezanog mišljenja sindikata i bez sagledavanja utjecaja zapošljavanja novih uposlenika na položaj postojećih, što je obveza poslodavca iz Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike. Tada kad sam bio predsjednik Carinskog sindikata Hrvatske, točnije 2004. godine, pokreće se tužba pri Općinkom sudu u Zagrebu za poništenje svih donesenih odluka, koje su uslijedile, nakon zapošljavanja novih uposlenika ui službu, a bez da se rasporede postojeći službenici sa svim potrebnim uvjetima, koji imaju i prednost.

Tada Ministar financija, Ivan Šuker i ravnatelj CURH, Mladen Barišić rade na razbijanju sindikata, vrbuju članove predsjedništva i druge, kako bi izazvali moje smjenivanje u CSH. To se i dogodilo, kad su uspjeli nagovoriti i vrbovati, mojeg tadašnjeg zamjenika, Gorana Vlahova iz Šibenika, obećavši mu „brda i doline“, članstvo u HDZ-u, bolje radno mjesto, ako uspije smijeniti mene.

Izazvana je skupština CSH, u Krapinskim toplicama, početkom 2006. godine, gdje sam ja smijenjen, a gdje Goran Vlahov nije očekivano postao novim predsjednikom CSH, već Darko Cvrković, iz Vinkovaca, koji je samo u roku od 9 dana nakon izbora, po nagovoru i dogovoru sa Mladenom Barišićem, nezakonito povukao sindikalnu tužbu sa Suda, bez znanja i bez odluke predsjedništva CSH. (Doc. 6. -15.)

Tada sam ja i temeljni osnivači CSH, napustili taj sindikat poslodavca, i osnovali novi Nezavisni sindikat carinika Hrvatske. (Doc. 5.)

Iako i dalje traje pritisak na članove NSCH, da napuste sindikat i članstvo i da pređu u onaj „poslodavcu pogodniji“ CSH, uspijeli smo opstati, što je velika stvar.

Dean Ivandić u suradnji s Radovanom Butorcem i Darkom Bagarićem, instaliranim povjerenicima, koje je odredio Mladen Barišić i koji su izabrani u njegovoj kancelariji, stalno vrši pritisak na članstvo; razgovorima u četiri oka, prijetnjama, premještajima, i pokretanjem i vođenjem nezakonitih disciplinskih postupaka, te neispravnim ocjenjivanjem službenika, članova NSCH, na čije se mi postupke konstantno žalimo svim nadležnim tijelima, ali je sprega tih tijela i rodbinska i politička povezanost toliko velika da se nikad nije ništa pokrenulo. (doc. 4)

Moram napomenuti da rodbinske veze, koje moguće utječu i na druge ishode, isprepletene su i u Općinskom DO u Puli, gdje je brat od Deana Ivandića, zamjenik Općinskog DO i gdje su i druge osobe, političkom korupcijom ili nepotizmom, direktno ili indirektno vezane za ishode istraga ili sudskih postupaka, što bitno umanjuje efikasnost i pravičnost. Molim da mi pomognete, jer mislim da se sam ne mogu više nositi legalnim pravnim sredstvima u RH, zbog svih opisanih okolnosti, upletenih tijela, sporosti suđenja, brutalne političke povezanosti i angažiranosti protiv djelovanja nezavisnih sindikata, a sve zbog dugogodišnjeg šikaniranja i povreda mojih profesionalnih, ljudskih i građanskih prava.

S poštovanjem, Željko Popović v.r.

carinska uprava carinska ispostava Željko Popović GP Požane korupcija sumnja HHO Carina

Remax Labin