Plominska trojka ruši IDS?

18.9.2012. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Politika

Najnoviji događaji oko izgradnje TE Plomina III na ugljen djelomično podsjećaju na izgradnju TE Plomina II 90-tih godina, a sva je pažnja usmjerena prema IDS-u (vlast u Istri) i SDP-u (vlast u Hrvatskoj). U plesu milijuna koji se vodi oko ekološki osjetljive teme IDS će nastojati politički preživiti na političkoj sceni Istre, naročito Labinštine (potonja će najviše valorizirati temu plominske trojke).

Primjeri gradnje TE Plomina II, a kasnije i Rockwoola pokazali su nam da je IDS mogao bez ozbiljnijih posljedica nastaviti vladati Istrom. Iako je simptomatično da je IDS u Labinu (u vrijeme otvaranja TE Plomina II) u samo četiri godine jednoga mandata (1997.-2001.) izgubio čak 1,207 glasova (ili 34,4% glasova), zbog radikalnog pada izlaznosti birača to nije ni osjetio. U općini izgradnje elektrane (Kršan) u tom razdoblju IDS je izgubio 629 glasova (ili 52,1%) što je IDS-ov postotak glasova srozalo za oko 20 postotnih poena! U budućnosti je to donijelo probleme oko održavanja većine u vijeću, prijevremene izbore, pa na kraju odlazak IDS-a u oporbu. Na dalje, u općini Pićan IDS je izgubio 155 glasova (ili 32%), međutim postotak osvojenih glasova je čak i povećan (sa 34 na 39%). U općini Raša IDS je u tom mandatu izgubio 784 glasova (ili 53,3%), što je, kao i u Kršanu, značilo nekih izgubljenih 20-tak postotnih poena glasova. Na kraju u općini Sveta Nedelja IDS je ostao bez 701 glasova (ili 56%), što je i tu značilo 20-tak postotnih poena manje u ukupnom broju izašlih birača. Ukupno je na Labinštini u samo četiri godine izgubio nevjerojatnih 3,476 glasova i svejedno politički preživio takav udarac. Na razini županije u istom razdoblju IDS se oprostio sa ukupno 9,542 glasova (ili 16,8%). Možemo usporedbom tih podataka izvući neke zaključke. Prvo, u razdoblju otvaranja TE Plomin II najveći pad povjerenja birača IDS je doživio na Labinštini, na koju otpada otprilike trećina izgubljenih IDS-ovih glasova u županiji. Drugo, IDS je bez političke štete opstao u Istri, kao i Labinu (koji je jedini grad na istočnoj obali Istre). Za SDP u tom vremenu nije potrebno trošiti riječi iz više razloga. U to vrijeme bili su minorna stranka na lokalnoj razini Labinštine i Istre, u vrijeme otvaranja TE Plomina II bili su oporba Matešinom HDZ-u, a 2001. su na lokalnim izborima još uvijek mogli ubirati glasove na optimizmu demokratskih promjena 2000. na državnoj razini te se predstaviti kao relativno bliski ideološki supstitut opadajućem IDS-u u Istri.

A sad kratka usporedba okolnosti gradnje dviju elektrana. Tih 90-tih lokalna vlast, tj. IDS, bila je jedno vrijeme čvrsto suprotstavljena gradnji TE Plomina II, bilo je prosvjeda, ozbiljnih poziva na referendum i sličnih poteza, a protiv ''zlobne'' državne vlasti nije bilo teško poentirati pošto je ta vlast bila HDZ koji u Istri nije prolazio nikako među biračima. Tokom vremena stiglo je obećanje HEP-a o ostvarenju nekolicine projekata prijateljskog okruženja (od čega praktički ništa nije realizirano), govorilo se o neodgodivom ''državnom interesu'', pronađen je zajednički jezik i predstavnici IDS-a bili su gosti na otvaranju TE Plomina II. Okolnosti gradnje TE Plomina III još uvijek ne donose prosvjede (nipošto ih neće kao nekad organizirati IDS), referendum je trenutno samo deklarativno spomenut, na državnoj vlasti je omiljeni SDP (koji na parlamentarnim izborima pobjeđuje u Istri i Labinu) u koaliciji sa IDS-om, ali ponovno se spominju projekti prijateljskog okruženja (odnosno obeštećenja). Pritom se za obeštećenje spominju bolnica i sveučilišni kampus u Puli (inače projekti za koje županija i grad Pula lobiraju godinama, i koji nipošto nisu povezani sa pitanjem gradnje elektrane). Naravno, pitanje gradnje nove elektrane ponovno je državni interes pošto bi se time drastično srezao uvoz struje u Hrvatsku. Tu istu struju snažno troše i veliki trgovački centri koji niču kao gljive poslije kiše (pr. nedavno u Rijeci otvoren Zapadni trgovački centar), najčešće su u stranom vlasništvu i uvoze stranu robu koju prodaju svojim turistima, kao i stanovnicima Hrvatske.

E sad, što onda očekivati na političkoj sceni Istre na lokalnim izborima iduće godine, u ili van konteksta TE Plomina III? Izvjesno je da se očekuje sraz IDS-a i SDP-a u globalu. Osim Istre, SDP želi napasti i Zagreb i Split te time ''okupirati područje od oko 1,2 milijuna stanovnika kojim sada ne vlada). Ivan ''Korent-ino'' Jakovčić se povlači sasvim sigurno (ako ni zbog čega drugoga onda zbog toga što je jasno da više ne bi mogao pobijediti), a Damir Kajin neće dobiti podršku IDS-a. Izvjesno je da sigurnu pobjedu IDS-u mogu donijeti jedino Boris Miletić i Giovanni Sponza, bilo koje drugo rješenje je rizik poraza za tu stranku (u slučaju brzinskog profiliranja oporbe). SDP može uputiti Peđu Grbina u borbu za Pulu, no na istarskoj razini nemaju s kime konkurirati (iako svoj dio kolača mogu ugrabiti). Čeka se rasplet situacije sa (ne)aktivnošću Ladonje, dok druge opcije nezainteresirano vegetiraju. Upravo pasivna oporba najsnažnije je oružje IDS-a. Na Labinštini generalno je IDS favorit u Raši u slučaju nominacije Glorije Paliske-Bolterstein, mada su se mnogi uzburkali i na spomen kandidature Ranka Švrake (HNS), bivšeg načelnika. U općini Sveta Nedelja nijedna opcija više ne slovi kao prihvatljiva, pa će birači nevoljko birati između nasljednika Srećka Mohorovića sa njegove liste ili kandidata koalicijom vezanih IDS-a i SDP-a (a tu će kandidat morat biti neko novo lice). Neka treća opcija teško se može pojaviti, iako bi uz ponešto truda to mogla predstavljati mladim ljudima ojačana nezavisna lista simpatičnog Miljenka Vidića (a koji za početak treba listu proširiti kroz cijelu općinu, dok su mu sadašnji poklonici ponajviše stacionirani u Eržišću i Nedešćini). U Pićnu se može očekivati novi ''kažin'', ondje definitivno nema jasno definiranih snaga, na izborima će se pojaviti veći broj opcija, a izgleda da se oporavlja stari lisac Branko Ružić (kojega nije politički pokopala ni afera Rockwool, baš kao ni IDS). U Kršanu definitivno ponestaje prostora za pobjedu IDS-a (bez obzira na neprincipjelni prelazak kršanskog HSS-a u redove IDS-a), a očekuje se povlačenje Valdija Runka. Upravo je praznina koja bi nastala odlaskom Runkom jedina šansa za IDS. Na kraju - Labin. Tulio Demetlika će sasvim sigurno podnijeti najteži teret ''dealiranja'' IDS-a sa prljavom industrijom/HEP-om/vladom, a IDS će za labinsku pobjedu morati doslovno rovariti, potezati birače za rukave, eksperimentirati sa nestranačkim ljudima na listi (još i više nego do sada morati će biti mjesta za manjine, borce, poduzetnike, prosvjetare, sportaše dok će stari i novi stranački borci biti bez mjesta na listi i uz to nije nemoguća ni kakva koalicija, i to prvenstveno sa BDSH-om) te podmetati klipove oporbi. Labinski SDP biti će taoc SDP-ovog (ne)vještog upravljanja državom i dosadašnje pasivnosti u Labinu, a po svemu sudeći rejting im se u Labinu neće značajnije mjenjati u odnosu na protekle izbore. Najpametnije bi im bilo kada bi sklopili nekakvu frontu (primjerice sa HNS-om i HSU-om), a generalno gledajući najjača postava koju mogu ponuditi jest dvojac Željko Ernečić i Elvino Kršulja. Kad sam već kod HNS-a i HSU-a, tim dvijema strankama je jedina nada koalicijsko utapanje na nečiju listu ili međusobno koaliranje. HNS sam ne može izvesti uspješan comeback na labinsku scenu prvi puta od vremena pokojnog Ivana Stanića, a HSU je izgubio prepoznatljivost. Ladonja najavljuje dolazak u Labin, ali trenutačno to djeluje kao ćorak propadajuće političke opcije, mada im ne bi trebao biti problem skupiti oko 250-300 glasova i ući u vijeće (kao što su na proteklim izborima uspjele dvije nezavisne liste i BDSH), a za taj zadatak dovoljno je mrvicu ozbiljnije shvatiti kampanju i ponuditi 2-3 pozitivnija projekta. HDZ okuplja standardnu mašineriju, većinom Hrvate doseljene iz Slavonije i Hercegovine, opterećene vjersko-nacionalno-ratnim pitanjima, iako ne nužno. Ipak, sreća je da labinski HDZ vode ljudi koji su puno umjereniji od vlastitih birača, a to su Silvano Vlačić i Nenad Boršić (koji bi na političkom planu zasigurno profitirali kada bi se odmaknuli od HDZ-a). U svakom slučaju HDZ može uobičajeno računati na jedno čvrsto vijećničko mjesto, a više od toga nikako. Nejasne su ambicije Williama Negrija (blizak gradskim vlastima, bivši kratkotrajni član IDS-a, no ipak pripadnik oporbe), a izgleda da gašenje prijeti platformi Novi Labin koju je predvodila Tamara Nestorović (osim ako se tu ne aktivira ambiciozna Jelena Batelić, inače predsjednica Savjeta mladih Grada Labina, ma makar nekom drugom nezavisnom listom koja bi bila supstitut Novom Labinu). BDSH će teško podnijeti klijentelizam Rasima Halilovića, a preživiti mogu koaliranjem sa IDS-om ili ako ih povede Rasimov sin Alen. Simpatični gradski vijećnik Klaudio Korva formalno je nezavisan, pa je pitanje hoće li i kako se kandidirati. Uvijek aktivan, uvijek oštar, Korva ne može više računati na HSU, ali smatram da bi se za njega moralo naći mjesta na nekoj nezavisnoj listi (primjerice Negrijevoj, ako se pojavi). Teško je procjeniti hoće li se pojaviti još kakva nezavisna lista, ali se svakako očekuje nastup Laburista predvođenih saborskom zastupnicom Nansi Tireli. S jedne strane laburistički uteg je taj što je Tireli dobila vrlo malo glasova na Labinštini na parlamentarim izborima kada je predvodila njihovu listu u VIII. izbornoj jedinici, a s druge strane njihova prednost je rasklimanost IDS-a. Sve u svemu, rascjepkanost labinske oporbe najviše koristi IDS-u, pa bi i poljuljani Demetlika na proljeće mogao iskoristiti njihove slabosti, ali i dotadašnje hlađenje trenutno vrućih krumpira kao što je pitanje TE Plomina III.

Povod ovom tekstu je svakako bilo to što mi je nekoliko članova IDS-a, naročito mlađih, sugeriralo da nikada više neće glasati za IDS nakon što je ta stranka pristala na izgradnju nove TE na ugljen. Kako reče Korentino Jakovčić da on nije noj koji drži glavu u pijesku, već ju drži visoko uspravnom, izgleda će taj fenomen sve više zahvaćati i dojučerašnje birače IDS-a. Šteta što IDS ide prema kraju, posebice kada se zna da je osnovan radi uzvišenih ciljeva poput rješavanja statusa Istre, kao i njene zaštite. Na kraju konstantiram da peripetije oko TE Plomina III neće biti presudne za rezultat IDS-a na idućim izborima, ali će sigurno otežati njegovu poziciju, odnosno izbiti mu izvjestan broj dosad sigurnih glasova koje će morati nadoknađivati koketiranjem sa drugim profilom birača - dakle, politički pragmatizam iznad ideologija. Korištenje takvog pragmatizma vrlo brzo je ''sredilo'' Ladonju i ISDF, ali izgleda da u IDS-u to ne primjećuju.

izbori ids ugljen plomin te sdp demetlika jakovčić ernečić vlačić tireli