Otvoreno pismo građana Adriana Kiršića labinskim gradskim vijećnicima - pitanje siromaštva u Gradu

Otvoreno pismo građana Adriana Kiršića labinskim gradskim vijećnicima - pitanje siromaštva u Gradu

26.2.2018. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Društvo

 U nastavku donosimo otvoreno pismi građana Adriana Kiršića labinskim gradskim vijećnicima:


"U dodatku vam šaljem niz fotografija koje niti jedan lokalni režimski (pod kontrolom lokalnih vlastodržaca i plaćen novcem iz gradskog proračuna ili na redovitim platnim listama lokalnih javnih poduzeća) medij neće objaviti. Fotografije su napravljerne proteklih dana tamo gdje živi, zapravo bijedno necivilizacijski životari labinski gradski kauboj – šerif Euro Lauber Keko. To su fotografije iz njegove „rupe“ u kojoj nitko od vas ne bi izdržao 20 minuta a on je u toj „rupi“ već skoro 18 godina. Da je Euro totalni kriminalac - ratni zločinac zatočen negdje u nekom europskom kazarmatu imao bi višekratno bolje uvjete za život, priključak za struju i vodu, potrebno grijanje. Euro nema ništa od toga. Ta njegova „rupa“ prokišnjava na više mjesta, krov je dotrajao, u raspadajućem je stanju, unuta je vlažno i strašno smrdi na trulež, to zapravo trunu sve njegove uniforme – kreacije koje šije i stvara već desetljećima, jer on je labinski znameniti – svima poznati „kauboj – šerif“. To što je Euro to neki drugi zovu „konceptualna umjetnost“ ili jednostavno umjetnost, dapače mnogi su takvi i slični „labinski umjetnici“, oni školovani i oni bez škola, materijalno potpoimognuti i javno „tretirani“ od strane gradskih vlasti kao umjetnici, pa se onda zapravo dešava u javnom prostoru „situacija“ kada gradske vlasti neuspješno prodaju „zgradu apoteke“ pa je naravno neće nitko kupiti (što kupiti, ma ni „pomirisati“) ili vječite gradske službe godinama u kontinuitetu pokušavaju staviti u funkciju, naći najmoprimce za gradske poslovne prostore u starom gradu, kao što je „sipe bar“, pa opet nitko neće „pomirisati“, dok labinski vlastodršci i gradska birokracija pomaže labinske privilegirane – režimske umjetnike niskim cijenama najmova za njihove ateljee i „poslovne prostore“ gdje su te cijene najmova ispod cijena ekonomskog koštanja, istovremeno nema javnog izvjeršča koliko svoje ateljee plaća pr. Tea Bičić, Ivona Verbanac (ta je bila dobra kada je prije 2-3 godine na ono što se zove „Labin Art Republika“ dovela natupati crnce, pa ih je potod stavila spavati u svoj „gradski atelje“. Zamislite koja bi to „umjetnost“ bila da je crnce dala spavati ispod stabla u labinski gradski park, pa bolje bi crncima bilo ispod stabla u parku, nego Euru u njegovoj „rupi“...??), ili javno izvješće koje se traži za galertiju „Alvona“ tj. koliko Vinko Šaina plaća najma gradu za tu „galeriju“ i koliko istovremeno dobiva gradskih potpora za „kulturnu djelatnost“ u proteklih 20 godina....?? Da ne spominjemo ponovno poslovanje onoga što se zove „mediteranski kiparski simpozij“ i vječito pitanje da li je „bijela cesta“ tamo na Dubrovi divlja gradnja...?? Kako gradska vlast i gradska birokracija može biti tolioko pokvarena da cijelo vrijeme uskraćuje odgovore na sva ta javna i druga pitanja – javnu dokumentaciju na javni uvid, zatupljuju produkciju onoga što se zove „lokalni režimski mediji“, kao da istovremeno ne razumiju da su to teme koje interesiraju građane – javnost i pošto javnih odgovora na te „javne teme“ jednostavno nema samo raste javno NEPOVJERENJE u javnom prostoru tj. Labinu i zbog toga strada gospodarstvo, dohoci lokalnih građana su uglavnom niski, potrošnja u lokalnom prostoru je loša, time strada lokalna uslužna tercijalna djelatnost i onda nije čudno da se lokalni ugostitelji bune protiv viših cijena najma terasa na gradskim javnim površinama, jer oni stvarno ne zarađuju mnogo da bi mogli sve te i druge tekuće troškove platiti, kao što građani uglavnom nemaju novca za platiti više cijene komunalnih usluga i odvoza smeća, gdje opet labinski vlastodršci ne žele to ni javno predložiti – tražiti, jer se plaše pobune naroda tj. da će na kraju tog labinskog uzaludnog procesa i ustroja vlasti narod naspokon potjerati sa vlasti sadašnje nesposobne, nepoštene, u mnogim segmenitma korumpirane vlastodršce i njihovu nagomilanu nesposobnu birokraciju.
Evo pogledajte svi vi gradski vijećnici Labina vrlo pozorno fotografije koje vam šaljem. Vidite da na njima Euro u ruci drži ručnu lampadinu, to je zato jer je u toj njegovoj „rupi“ totalni mrak (osim što je totalni smrda i trulež). Euro u toj svojoj „rupi“ drži na zidu plakat IDS-a tj. Tulia Demetlike, koji je u njegovom djetinjstvu bio i prijatelj i susjed, Euro čuva u toj svojoj „rupi“ i „ključ Grada Labina“ kojeg mu je nedavno dao, za vrijeme maškara, labinski gradonačelnik Glavičić, kada se prigodno s Eurom javno fotografirao. Po svim tim činjenicama Euro je zapravo IDS-ovac kojeg je zabranila i zaboravila vlastita partija tj. 246 onih koji poslušno stoje u redu kako bi svi jednoumno glasali za uvijek istog predsjednika, o čemu su u serijalima izvještavali lokalni režimski plaćeni mediji, koji istovremeno neće objaviti ove fotografije „iz Eurove rupe“. Dakle od mog posljednjeg pisanog obraćanja vama, kada sam vas izvjestio da je Euro „blokiran“ i da je zapravo ostao i bez mirovine, nitko za Eura nije učinio ništa. Tu činjenicu sam objavio na „društvenim mrežama“, mnogi građani su se javili – hoće pomoći i nešto uplatiti za Eura ali nemamo „žiro račun“. Tražio sam od šefice labinskog „crvenog križa“ Morin Hukić da oni otvore- kontroiraju humanitarni žiro račun za Eura, Morin je rekla da neće, jer „crveni križ“ ne radi „pojedinačne humanitarne akcije“ već samo „grupne“...?? Usmjerila me je na udrugu građana „Mendula“ ali na njihov javno oglašeni telefonski broj meni se nitko ne javlja. Dakle izvodimo vrlo jednostavan zaključak da je na Labinštini zapravo sve „totalno sjebano“ od vladajuće politike i političke podobnosti, pa se humanitarne akcije organiziraju samo za one koji su „podbni“ a svi „drugi“ se ne smiju spominjati niti u javnom kontekstu kroz lokalne režimske medije...?? Ovih dana na čitavom ovom području dešavaju se polarne hladnoće ali u Labinu nitko ne sakuplja pomoć i deke za siromašne i one koji nemaju, da ljudi ne smrzavaju, već se lokalni vlastodršci i lokana nagomilana birokracija bavi nekakvim cjelotjednim, cjelomjesečnim komemoracijama Giuseppine Martinuzzi i labinskih rudara iz 1921. Istovrememno, ono što vi labinski vlastodršci očigledno ne shvaćate, neimaština i siromaštvo je u Labinu i na Labinštini percipirano kao totalna sramota od strane onih koji siromašni jesu. Prije cca 5 godina sam ja valjda bio posljednji kojeg je Euro tada pustio u svoju „rupu“ i sada me pustio opet, jer mi je onako ljudski prijateljski priznao „ja ne moren više ni napred, ni nazad“. Imate između fotografija koje vam šaljem i fotografiju gdje je on ispred te svoje kuće – „rupe“ gdje je rezervoar za vodu (kupili su mu ga labinski prijatelji za 70-ti rođendan) ali on tamo meni nije pokazivao taj rezervoar za vodu već štrik koji tamo visi, dok mi je to pokazivao objašnjavao mi je kako se on već neko vrijeme tamo planira objesiti, kako bi tako skončao svoj život, jer ga labinska okolina ne prihvaća i podržava u onome što bi on htio biti i što on je - zapravo labinski gradski kauboj - šerif tj. zašto labinski vlastodršci i birokracija njega u tome ne podržavaju ako on time zapravo nikoga ne ugrožava i nikome ne pravi štetu...?? Eura labinski vlastodršci neće moći strpati u „starasčki dom“ čak i kada bi to htjeli, kako su strpali čovjeka koji je životario u gradskom stanu u onoj kući na Vinežu u starom rudarsakom naselju, koja je ne tako davno izgorjela i potom obnovljena...?? Euro je kauboj - šerif u starom gradu, on je principjelan čovjek, kada je netko vidio da kauboj – šerif završi u „staračkom domu“, on će svoje posljednje dane skončati na labinskim ulicama ili u svojoj „rupi“ ili će sam sebe stvarno „objesiti na štrik“, sve to nepotrebno jer je svaki častan i pošten gradski viječnik, kao i drugi građani Labinštine i šire mogao već do sada napraviti selfie s Eurom, time javno pokazati da cijeni Eura- njegov lik i djelo, tražiti da se realizira eurov „kaubojski muzej“ u Labinu, da mu se napravi bista- time Euro postaje „besmrtan u Labinu zauvijek“, da Labin ima svoje zaštitno piće „Labin Keko Pašareta /limited edition/“- to je promocija lokalnog proizvoda – lokalnog brenda, od čega je samo korist za svih, kao i činjenica da se Euro u svojim „svjetskim uniformama“ svaki dan fotografira s turistima, gdje je to totalna besplatna promocija za Labin, kao i da svi konobari u Labinu nose majice s Eurovom slikom i da se takve majice prodaju turistima kao originalni lokalni proizvo – kreacija. Zar nije bolje da se u Labinu turistima prodaju majice na kojima su tiskane Eurove fotografije, nego da se ne prodaju nikakve majice, kao što se ne prodaju sada – svih proteklih godina....?? To što Euro tako nije bio tretiran i promoviran proteklih 18 godina, već mu je isaključena voda i struja, samo govori koliko su labinski vlastodršci i njihova nagomilana birokracija glupi i nesposobni, što ne znači da se ta labinska ciilizacijska greška ne može napokon popraviti. Dakle vas nesposobne gradske vijećnike još jednom javno konkretno pozivam da prestanete glumiti nojeve, da napokon izvučete glavu iz pjeska i nešto konkretno učinite tj. doslovno spasite labinskog gradskog kaubija – šerifa Eura Laubea Keka.  Za početak tj. učinite ono što ste trebali učiniti prije čitavog niza godina, umjesto što stojite poslušno u redu i svi jednoumno glasate za jednog predsjednika. Maknite lokalne medije od vlasti, prestanite tretirati lokalne medije kao svoje pse čuvare i onda ću ja, u sljedeća 2 mjeseca, fotografirati i publicirati još najmanje 30 i više lokalnih „rupa“ u kojima ljudi na Labinptini životare – trunu, dok ste vi opijeni svojom promašenom vlašću. Ta vaša labinska gradska vlast, u svim svojim segmentima, je teška sramota za svakog poštenog građana na Labinptini i šire."


Adriano Kiršić


adriano kiršić otvoreno pismo građani društvo euro euro laube

Remax Labin