Otvoreno pismo eko-udrugama
22.4.2008. // Regional Express // Objavljeno u kategoriji Ekologija
18. travnja ekološke udruge "Naša zemlja", "Ekop Istra", "Pineta" i Odbor za zaštitu okoliša Općine Pićan poslale su otvoreno pismo upravi Rockwool Adriatica. Umjesto da na uobičajeni način komentiram ovo pismo, odlučio sam to učiniti putem posebnog članka.
Krenimo od sasvim općeg prema pojedinačnom, primijenjujući slijed misli Slavoja Žižeka. Humanitarno-ekološki diskurs o nasilju prema čovjeku, kao i prema nasilju, prožet je lažnim osjećajem hitnosti. U tom smislu, prilikom prezentacije posljedica devastacija okoliša, zajedno egzistiraju apstraktnost i slikovita pseudokonkretnost (citiram: "svakodnevna "magla", smrad, peckanje očiju, nosa, grla i metalni okus u ustima uvjerili su nas da s tvornicom (...) nešto nije u redu"). U ovakvom pristupu važno je naglasiti postojanje antiteorijskog procjepa. Nema vremena za razmišljanje! Treba djelovati odmah!
Ovakav pristup dovodi do onoga na što od samog početka "problema Rockwool" upozoravam. Građani su se (što je vrlo pohvalno) okupili kako bi upozorili javnost na čitav niz problema vezanih uz podizanje i rad Rockwoolovog pogona. Odista, ne treba čovjek biti znanstvenik da vidi kako "nešto nije u redu". Međutim, stručnjaci služe kako bi precizno utvrdili što to točno "nije u redu", što se događa, kakve su socijalne/zdravstvene/psihološke.. konzekvence procesa koji se odvija.
Upravo ti građani i sami u ovom pismu priznaju (citiram): "Većina nas do dolaska Rockwool-a nije ni bila svjesna značenja riječi
ekologija, ali smo silom prilike bili prisiljeni na ubrzanu edukaciju.
Među nama nema stručnjaka, ali u nedostatku istih koji su javno spremni
poduprijeti naše tvrdnje, osjećamo potrebu cjelokupnu javnost i
nadležna ministarstva upozoriti na gorući problem u našem dvorištu." (kraj citata).
Problem je upravo u toj "ubrzanoj edukaciji". Problemi se ne rješavaju na prečac. Naime, (sad ćete se zgroziti, ali pročitajte odlomak do kraja i to nekoliko puta, ako treba), postoje situacije (među takvima je i ova) u kojima jedina istinski dobra stvar koju ljudi mogu učiniti jest odoljeti iskušenju da istog trena reagiraju. Bolje je malo "pričekati i vidjeti", što ne znači skrštenih ruku čekati i mirno udisati polutante, nego treba strpljivo kritički analizirati situaciju. Treba, kako je Lenjin onomad rekao, učiti, učiti i samo učiti. Kad se akumulira dovoljna količina znanja, moći ćemo udariti u samu srž problema.
Ovo "učiti, učiti i samo učiti" ne znači da sad od građana, što su se okupili protiv Rockwoola, očekujem da se zatvore u kuće, sjednu uz knjigu i mjesecima pa i godinama proučavaju prirodne znanosti. Postoje stručnjaci, ljudi koji su educirani i koji se mogu nositi s danom problematikom. Timovi stručnjaka su potrebni kako bi borba građana za opće dobro (jer borba protiv Rockwoola jest borba za opće dobro). Naravno, ovdje mislim na stručnjake spremne na društveni angažman za opće dobro. Jer, da se razumijemo, iako svako dijete može vidjeti da "nešto nije u redu", znanstvenici su pozvani da utvrde "što nije u redu".
Samo pismo, čini mi se, nije adresirano na pravu adresu. Pogledajmo malo tko igra koju ulogu.
Koja je uloga udruga u ovoj priči? Zaštita javnog interesa i općeg dobra.
Koja je uloga uprave Rockwoola u ovoj priči? Zaštita privatnih interesa.
Imamo tu i trećeg aktera, vrlo važnog iako ponešto zapostavljenog u ovom pismu. To je lokalna uprava i nadležne državne službe. Ovdje udruge pišu upravi Rockwoola. Međutim, Rockwool će, kao i svaka druga firma, dati sve od sebe kako bi zaštitila svoj privatni interes, bez obzira na želje građana. I to tako ide, ne možemo, zapravo, njih kriviti što su "takvi". Oni su beskrupulozni uzurpatori prostora javnog interesa, ali u tome nisu ništa drukčiji od svih ostalih privatnih firmi.
U ovoj priči očito je da je, kao i u nizu drugih slučajeva, najviše zatajio treći akter, dakle lokalna uprava i nadležne državne službe. Zato ovo pismo nije poslano pravom primatelju. Neki službenik Rockwoola će to pročitati, izvjestiti upravu, oni će odgovoriti nešto i tako se možemo natezati unedogled, bez ikakvih rezultata, jer za to vrijeme Rockwool može neometano raditi (što hoće).
Čitav je niz evidencija sprege uprave Rockwoola i lokalnih/državnih službi naveden u ovom pismu. I opet, kao i svaki put prije ovog pisma, nepotkrijepljeno dokazima. Žalosno je to. Tvrdnje bez dobrih temelja su često puno opasnije od samih laži.
Zbog svega navedenog bio sam i ostat ću kritičar ove i ovakvih akcija. Iskreno želim da se ovaj problem riješi na dobrobit svih.
Sretan vam dan planeta Zemlje!
(Nikola Biliškov)