[Osvrt] Termoelektrane na ugljen - apsolutno zlo

30.1.2015. // Index.hr // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo

NE POSTOJI u industriji većeg zla, ne postoji većeg zagađenja i ne postoji veće štetočine nego što je termoelektrana na ugljen. Termoelektrane na ugljen se mogu definirati samo kroz tri slova – zlo. Potpuno, smrdljivo i radioaktivno zlo.

Postojala su naravno povijesna razdoblja kada su takve elektrane bile neophodne – hidroenergije nema svugdje i nije uvijek dostupna, a prije recimo 70 godina jednostavno nije bilo nekog drugog tako jakog i tako lako dostupnog izvora kao što je termoelektrana na ugljen.

Kako rade – učili smo u srednjoj školi. Izgaranjem se zagrijava voda, vruća para pokreće generatore, generatori proizvode struju, para se hladi, ide ponovno u ciklus… Možemo termoelektranu naravno napajati raznim gorivima: mazutom, plinom (ove na plin su definitivno najčistije) i naravno – ugljenom.

Ugljen - najgore gorivo

Kako nas lijepo uči Wikipedia (a naći ćete isto i u knjigama iz energetike), kod termoelektrana dva su osnovna učinka koji utječu na onečišćenje okoliša. Prvi i osnovni je učinak koji nastaje zbog izgaranja fosilnih goriva. Drugi i manje bitni jest toplinsko onečišćenje rijeka ili jezera.

Kod izgaranja u atmosferu se ispuštaju plinovi, voda, različiti ugljikovodici... Elementi koji čine većinu fosilnih goriva su ugljik, vodik i sumpor. Ugljik može izgarati potpuno i djelomično. U potpunom izgaranju imamo CO2 kao produkt dok kod djelomičnog izgaranja kao produkt imamo CO. Upravo zbog toga veći udio CO imamo u termoelektranama na ugljen jer je teže osigurati kvalitetno miješanje goriva i zraka.

Ugljik dioksid CO2 izravno nije štetan, međutim kako dovodi do učinka staklenika, ulazi u kvote koliko određena država smije emitirati CO2 u atmosferu – i onda osim što zagađujete Planet, još i to uredno plaćate, što struju čini skupljom – treba uračunati i trgovanje kvotama.

Jednostavno je – ako zagađujete iznad određene razine to plaćate, a koga zanimaju detalji preporučam za početak čitanja ovo.

No, novci su novci, nekako se i nađu, no postoji nešto još važnije – zdravlje.

 

Sumpor i uran oko vas

Ugljen sadržava sumpor. Što kvalitetniji ugljen, to manje sumpora, međutim, tko će vam jamčiti da će uprava elektrane stalno nabavljati kvalitetan ugljen? On je skup – loš ugljen s puno sumpora je bitno jeftiniji. A izgaranjem sumpora dobivamo SO2. Odlazi u zrak, zajedno s još nekim plinovima tipa NOx i kao posljedicu imamo kisele kiše i još puno drugih ružnih pojava.

Još gori je pepeo koji dolazi iz takve elektrane – ako ode u zrak (a često barem nešto ode, jer je jako sitan) – imamo radioaktivnu prašinu oko elektrane i to u dozama značajno većim nego što zrače nuklearke. Ugljen sam ima malo radioaktivnih elemenata, no ako se izgori onda je preostali dio teških radioaktivnih elemenata „kompresiran“ u pepelu – kojega negdje treba skladištiti i to mjesto zaboraviti na puno desetaka godina. A ako pepeo ode u zrak – onda kilometrima okolo imamo povećanu radijaciju, povećan broj tumora, štoviše i takve oblike tumora na kojima će neki liječnici na nekim nesretnicima pisati zdravstvene radove.

Spaljeni ugljen u ogromnim količinama je zlo, doslovno radioaktivno zlo s kojim nemate pojma što ćete, osim zakopati i čekati par stotina godina da radioaktivnost padne. I nadati se da to neće doći u neki doticaj s izvorima pitke vode. Ili da biljke koje jedemo neće tu pustiti korijen. Tko želi više i o ovome, ozbiljan i relevantan Scientific American-

 

Cijelu kolumnu Gorana Vojkovića pročitajte na Index.hr-u

 

Foto: ilustracija

 

 

 

 

te plomin te plomin 3 tep c referendum ugljen osvrt

---