[Osvrt] Izbijači malo jači
23.1.2014. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Sport
Labinski sportaši mogu odahnuti. Prvi čovjek grada Tulio Demetlika najavio je da će cjelovita obnova tri i pol desetljeća stare dvorane SŠ Mate Blažine započeti dogodine u proljeće. Dotrajala, potpuno zapuštena i po mnogim igračima najružnija dvorana u državi pretvorit će se u primjeren objekt, a zatvorit će se i tamošnje vanjsko igralište.
- Gradonačelnik je novinski članak s tom njegovom izjavom zalijepio na svoj facebook zid. Znači, to je to, ne farba nas. Hvala svevišnjemu više, dobacio mi je u prolazu poznanik, sportski zanesenjak, ne skrivajući veselje.
Jad i bijeda labinske sportske infrastrukture već je naširoko poznata. O tome su nadležni bez ustezanja počeli progovarati, naravno, kad je sve otišlo k vragu, kad se konačno glavom tresnulo o krutu stvarnost. Rukometaše i malonogometaše u dvorani je sve donedavno, dok Grad i Županija nisu sanirali krov, škropila kiša; nogometaši Rudara sa 150 bubamarosa u pomlatku, ako im je teren blatnjav, treniraju po livadama jer nemaju pomoćno igralište...
A boćari? E, tu stvari postaju ozbiljno ćaknute. Ova tužna priča poprimi obrise karikature kad u nju ubacite bulin. Spopadne čovjeka blaga mučnina kada čuje da se boćarska dvorana u Rapcu koristi kao - skladište. Objekt je u vlasništvu turističke tvrtke Maslinica, koja ga treba kao magazin za inventar iz hotela Mimosa koji se temeljito preuređuje. Nema Zimske lige što se, zahvaljujući susretljivosti hotelijera koji je objekt ustupao na korištenje, igrala proteklih pet godina uz sudjelovanje stotinjak đogadora. Vlasnik raspolaže svojom imovinom, tu nema spora, no nije li se ipak moglo pronaći rješenje; nije li Grad mogao posredovati, kako je to učinio 2008. (pa je Demetlika simbolično otvarao ligu bacajući prve boće)?
- U Gradu jako dobro znaju o lošim odnosima između klubova u Labinu i sad bi netko svojim autoritetom trebao pomoći i omogućiti igranje zimi. Nitko se za boćare neće trsiti i zato jer se ne radi dovoljno s mladima. Pojedinci pokušavaju, ali ne mogu sami. Da imamo boćarsku školu s 20-ak djece, dvorana bi se, vjerujte, oslobodila u roku odmah, kaže mi jedan bivši koštador i izbijač.
Veli da je ovdašnje boćanje krivo nasađeno, zatrovani su odnosi vazda istih ljudi kočnica mnogočemu, pa nije ni čudo da prevladava mišljenje da "tamo neka ekipica babuljiva u dvorani pa se napije pokle partide". "Znam da tome nije tako, ali boćanje moramo okrenuti naglavčake po uzoru na Pazin i Poreč. Zbog nesloge među klubovima stopirala se izgradnja boćarske dvorane prije 30 godina, kada je bio gotov i glavni projekt i određena lokacija kraj kolodvora u Labinu i osiguran veći dio novca. Otad smo samo nazadovali", zaključio je moj subesjednik.
Igor Radić
boće boćanje demetlika osvrt