Osvrt: Agencija za ekologiju Labinštine

1.3.2012. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ekologija

Batice Labinštine ovih dana pišu pisma. Gradonačelnik i načelnici pisali su Ministarstvu zaštite okoliša i prirode te potpisali Pismo namjere za zaštitu i revitalizaciju rudarske baštine. U prvom od Holice, kako već mnogi tepaju ministrici osebujne pojave, traže da poduzme hitne mjere za konačnu sanaciju odlagališta pepela i šljake TE Plomin da više ne praši, a u drugo će poslužiti kao polazište za osnivanje udruge koja će skrbiti o rudarskoj baštini.

Ja im predlažem i treće pismo koje će spojiti ove dvije teme, ekologiju i zaštitu, a to je Pismo namjere za ekološko praćenje i zaštitu okoliša Labinštine. Budući da smo blagoslovljeni razvojem industrije, onečišćenje okoliša, stvarno i potencijalno, naša je vječna tema, a kojim podacima mjerenja štetnih tvari vjerovati isto takav problem. Tvornice koje ih ispuštaju imaju svoje mjerne postaje, ali građani zadržavaju svoje pravo da sumnjaju u to da bi objavili podatke koje im ne odgovaraju.

S druge strane ni tvrtke ne vjeruju izjavama i navodima građana i njihovih ekoloških udruga jer sumnjaju da imaju neke skrivene motive. Nije od pomoći ni inspektor, ni Zavod za javno zdravstvo jer se na to tijelo uvijek može napraviti politički pritisak da frizira podatke. Jednostavno nitko ne želi biti, što bi Kajin rekao, štupido mona.

Zato bi bilo dobro da se grad i četiri općine udruže i osnuju agenciju za ekološka ispitivanja i mjerenja. Zaposlen jedan, možda dva, ostali volonteri - srednjoškolci, studenti, nezaposleni i drugi zainteresirani. Mladima bi to otvorilo prostor za kreativnost i stjecanje radnog

iskustva. Budući stručnjaci koji bi se mogli okušati u takvim projektima su kemičari, biolozi, fizičari, elektroničari, automatičari, medicinari, veterinari ... Zamislite ovo: daljinski upravljani avion, kojega su volonteri sami projektirali, sastavili i opremili, leti ravno u dim koji izlazi iz nekog od naših dimnjaka i šalje podatke o količinama štetnih tvari u računalo koje ih obrađuje. Naravno, ne bi to bila ustanova koja bi pružala sudski mjerodavne podatke, a bila bi podložna mogućim pritiscima kao i svaka druga. Ipak, osim što bi pridonosila obrazovanju budućih stručnjaka, imala bi još dvije dobre strane.

Prva je što bi lokalna zajednica dobivala podatke u koje bi manje sumnjala ako im već ne bi vjerovala, pa bi imala dobru osnovu za zauzimanje stava kada se neki problem pojavi. Druga je što bi se na projektima izmijenio veliki broj osoba, pa bi se istina, čak i da su svi od reda prisiljeni šutjeti od njoj, ipak probila u javnost. Mislim da bi se takva agencija mogla nazvati primjerom izravne demokracije. A tko bi mogao imati nešto protiv toga?

 

Robi Selan

 

ekologija te plomin demetlika šljaka osvrt

---