LC Live

Onkološki bolesnik Franko Licul bori se s jakim bolovima, ali za njega nema kreveta u labinskom stacionaru

Onkološki bolesnik Franko Licul bori se s jakim bolovima, ali za njega nema kreveta u labinskom stacionaru

11.4.2019. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Bio sam ranije u labinskom stacionaru dva puta, jednom tri, četiri dana i ove godine od 14. siječnja do 4. veljače. Imam zloćudnu tvorevinu na rektumu, sekundarnu zloćudnu novotvorenu na jetri i nešto na plućima. Počeo sam propadati i gubiti snagu, zakasnio sam na onkologiju i svaki dan mi je sve lošije pa sam tražio da bi išao u stacionar. Rekli su mi da nema mjesta, kaže nam Franko Licul

Luca Antonić iz Labina, nevjenčana supruga Franka Licula, čovjeka koji se bori s velikim bolovima kao posljedicom karcinoma, u očaju i nemogućnosti da mu ikako drugačije pomogne, nazvala je redakciju Glasa Istre i požalila se kako njezin teško bolestan nevjenčani suprug, s kojim živi 12 godina, nije mogao dobiti mjesto u labinskom stacionaru gdje bi dobio kvalitetniju skrb, unatoč preporuci svoje liječnice. Kako joj je rečeno, tamo navodno nije bilo mjesta, ali se ona, u nevjerici, u to se željela i osobno uvjeriti te je naišla na nekoliko slobodnih kreveta. To ju je istovremeno i ražalostilo i razljutilo.

Četiri prazna kreveta

- Ne volim laži ni nepravde, a toga ima jako puno. Zvala sam u petak Frankovu liječnicu jer mu nije bilo dobro. On je terminalni bolesnik s metastaziranim karcinomom i tražila sam da ga smjeste u stacionar. Doktorica ga je pogledala i rekla da će mu pokušati naći mjesto. Međutim, kasnije je nazvala i rekla da u stacionaru nema mjesta i da će mu ona pojačati doze lijekova. Pa ipak, ja sam kasnije išla do stacionara po punjač kojeg je Franko tamo zaboravio kada je boravio u siječnju i vidjela sam četiri slobodna kreveta, dva su bila "obučena", odnosno spremna za prihvat novih pacijenata a dva nisu. Slikala sam ta dva prazna kreveta, to me jako pogodilo jer moj muž ima pravo 21 dan biti u stacionaru na teret socijalnog, a za više se plaća. Mi, na žalost, nemamo novaca jer je smještaj jako skup, rekla nam je gotovo u dahu Luca.

A 61-godišnji Franko Licul, bio je radnik na dva stroja u proizvodnji labinskog Cimosa, ali je već drugu godinu na bolovanju.

- Bio sam ranije u labinskom stacionaru dva puta, jednom tri, četiri dana i ove godine od 14. siječnja do 4. veljače. Imam zloćudnu tvorevinu na rektumu, sekundarnu zloćudnu novotvorenu na jetri i nešto na plućima. Počeo sam propadati i gubiti snagu, zakasnio sam na onkologiju i svaki dan mi je sve lošije pa sam tražio da bi išao u stacionar. Rekli su mi da nema mjesta, a supruga je vidjela dva slobodna kreveta. Želim samo da me uzmu u stacionar čim je prije moguće. Tražio sam i invalidsku mirovinu od doktorice, već dvije godine se to rješava, ali ništa. Ne znam što je s tim, a ja na posao više ne mogu ići, niti na taj jedan dan koliko me šef tražio da bih dobio godišnji i regres, ispričao nam je i Licul.

stacionar labin dom zdravlja franko licul luca antolić