Od kud "njima" pravo da nas varaju, lažu i kradu?
30.11.2012. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Društvo
Na ljude su kraljevi, carevi i knezovi oduvijek gledali, na „njihovom“ teritoriju, kao na svoje vlasništvo, podanike, koji su svojim radom doprinosili njihovom blagostanju i bogatstvu i koji su se, kada je trebalo, u njihovim ratovima borili za njih (topovska hrana). Kao i u svakom režimskom sistemu moćnici su oduvijek imali slobodu donošenja odluka nad životom i smrti svojih podčinjenih podanika. Također i danas, gotovo na isti način, današnje vlade mogu relativno svojevoljno odlučivati o dobru ili zlu nad svojim glasačima, samo za razliku od onda, danas ljudi ne primjećuju koliko su robovi, jer su udarci bičem po goloj koži spretno zamijenjeni financijskim bičem. Kako je sve počelo ispričano je manje više u sljedećem kronološkom zapisu:
Godine 1739. je na sjeveru pokrajine Schleswig – Holstein, današnja BRD, grof Ranzau (1693.-1769.) došao do jedne revolucijske ideje. Naime, već mu je duže vrijeme išlo na živce voditi brigu o svojim podanicima, i na kraju, pored svega, još je imao manju korist od njih, jer je i profit bio manji. Protivno tadašnjem vladajućem estabilišment mišljenju, bio je uvjeren kako su njegovi podanici sposobni sami živjet,i i donositi važnije zaključke, off course bez njega, tj. njihovog vladara. Usprkos mišljenja ostalih vladajućih, na kraju se odlučio svoju tezu provesti u praksu i svom najvještijem podaniku dati slobodu i zemlju. Prebacivši tako svoju odgovornost prestao se brinuti o njemu i zemlji, ali je zauzvrat zahtijevao redovito plaćanje, u mjeri onoga što je tako i tako redovno i prije dobivao. Naravno da mu se taj potez i više nego isplatio. Primao je i dalje svoj veliki dio, bez da se iole morao brinuti za svog podanika i svoju zemlju. Nije dugo moralo proći i taj se model proširio i na druge grofovije, pa su isto tako i njihovi vladari počeli svojim nekadašnjim podanicima davati slobodu i zemlju, uz (a što drugo?) namete, naravno i poreze. Na taj je način i stvoren moderni građanin. Međutim, vidjevši kako njihovim nekadašnjim podanicima dobro ide, povećava im banda poreze na najamninu. Uz to bili su i više su nego dobro upoznati njihovim životnim uvjetima, i točno su znali koliko je tom tzv. „slobodnom“ građaninu bilo potrebno da bi ostao živ, tj. mogao preživjeti. Nedugo zatim takav se „novi“ način iskorištavanja, stvaranje osobnog profita, još jače etablirao i stao širiti diljem svijeta. Nešto kasnije, točnije razvojem industrijalizacije, ljudi koji su migrirali u gradove, nalaze drugu životnu alternativu od one obrađivanja zemlje – postavši „proletarijat“ – i bivaju sve više kontrolirani i nadzirani (kontrola plaćanjem). Naime, postalo je još jednostavnije radnicima posloprimcima platiti upravo onoliko kako bi mogli preživjeti. Čemu je to vodilo, to više manje znamo i sami. Industrijski se magnati obogaćuju do te mjere, postavši nevjerojatno imućni, konkurencija kraljevima i carevima. Međutim, kraljevi, carevi i vlade također su željeli profitirati u podjeli kolača uzrokovanu industrijalizacijom, pa su dobro razmislili kako će i na koji način tadašnje „malo“ oporezivanje radnika još više podići.
Izvor: Arschijansko Ogledalo
carevi kraljevi grofovi podanici sistem društvo