Obitelj Brajnović predstavila se u KuC Lamparna

2.11.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Kultura

LABIN - Zajedničko umjetničko predstavljanje Brajnovića, oca Marčela te sinova Petra i Tomislava, preksinoć je održano u KUC-u Lamparna, a u sklopu ovogodišnjega festivala Transart (koji su mnogi već preimenovali u Trokutart zbog hiperprodukcije programa u režiji V. D. Trokuta) neće ostati zapamćeno ni kao dobro ni kao loše, već možda samo kao intrigantno. Cjelovečernja prezentacija likova i djela osebujne obitelji, koja ne mari za ustaljene norme i poigrava se percepcijom stvarnosti, zabavna je i tjera na razmišljanje.

 

 

Za bolji dio priče zaslužan je najstariji Brajnović, otac Marčelo. »Oprosti im, Bože, jer ne znaju što rade« izložba je kojom se, uz prigodno predavanje »Vino i kruh naš sušnji«, ključno za razumijevanje eksponata, ovaj doajen suvremene istarske umjetnosti predstavio labinskoj publici u vrlo prigodno, predizborno vrijeme. Politiku, vjeru i umjetnost ne valja miješati, no u ovome slučaju umjetnik je svoj rad koncipirao usredotočivši se na svjetske centre moći i vojne sile, pojavu i značaj Isusa Krista i, konačno, recept za spasenje nas, običnih smrtnika. Kartonska kutija s vinom, vodom i beskvasnim kruhom namijenjena individualizaciji religijskoga obreda hrabar je potez u zemlji napuhano visokoga postotka deklariranih vjernika. Marčelova je ideja vizionarska, a vidjet će se hoće li u skorijoj budućnosti barem uvažavanje, ako ne i realizacija, zamijeniti ignoriranje i podsmijeh.

Između izložbe oca i performansa brata potpuno neutralnu reakciju izazvala je projekcija autorskog videozapisa Petra Brajnovića »Do Sjeverne Irske i nazad«, u čijem je naslovu izostavljena Učka, čiji se dobro montirani slikoviti predjeli isprepliću s jednako zelenim padinama dalekog otoka. Brza izmjena sekvenci rezultirala je na mahove konfuznim smještanjem krajolika u i (još uvijek) izvan Europske unije, što otkriva samo strana ulice kojom je vozio automobil s kamerom korištenom za snimanje materijala.

»Opaši se, junače«, performans Petra Brajnovića, dobra je ideja, no loše interpretirana, a konačan dojam pokvario je i izvođač nepotrebnom opaskom o novinarima. Svjetski centri moći, anglosaksonske zemlje, upravljaju svijetom, a da ne bi došlo do raspada vrlo krhkog svjetskog poretka, potrebno je sve stegnuti i čvrsto stisnuti remen - to je svakako bolji dio priče. No, stavljanje škotske zastave među stjegove SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Kanade potpuno je u neskladu sa stvarnom situacijom, povijesnim prilikama i međusobnim odnosima. Ne našavši suvislo objašnjenje za ovaj lapsus, koji Brajnović i ne smatra problemom, brzopotezno je zaključio da će se svijet ionako neminovno raspasti te da smo mi, novinari, krivi za svjetske ratove jer ih raspirujemo. Ova potpuno nepotrebna i nesuvisla konstatacija udaljila me od umjetnika čiji je radikalan stav, bojim se, dominantan i opasno prisutan, no, nadam se, i kratkotrajan, potaknut nedavnim događajima.

Napisala i snimila Sandra ZLOIĆ

Transart Lamparna kultura multimedija Obitelj Brajnović Petar Brajnović Tomislav Brajnović Marčelo Brajnovič

---