Ne žele graditi termoelektranu na ugljen

26.9.2012. // Slobodna Dalmacija // Objavljeno u kategoriji Društvo

Njemački graditelji poručili: Čačićev Plomin pun radioaktivne šljake

Baš kako je svojedobno prepotentno prejudicirao prvi potpredsjendik Vlade, Radimir Čačić, Plomina 3 će biti, i to na ugljen, ma što tko o tome mislio i govorio! Vladin trojac, premijer Zoran Milanović, njegov prvi suradnik Radimir Čačić i ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović o tome su se sve, uoči vikenda, dogovorili s istarskim županom Ivanom Jakovčićem.

TE Plomin 3 će se graditi, i bit će na ugljen a ne na plin, jer je, kako tvrdi šef Vlade, plin skup i neisplativ. S time se suglasio i Jakovčić, dojučer gorljivi zagovornik plinskog pogona TE Plomin. A zanimljivo, iako Radimir Čačić i dalje spominje njemačku tvrtku RWE kao glavnog ponuđača za gradnju TE na ugljen u Plominu, Nijemci izrijekom poručuju da neće graditi ni Plomin 3 niti bilo koju TE na ugljen.

Uvozni ugljen Zašto? Zbog problema zbrinjavanja radioaktivne šljake! Ugljen, naime, prema riječima stručnjaka koji ne žele sudjelovati u javnoj polemici na temu Plomin 3, ali se pozivaju na dostupnu dokumentaciju Međunarodne agencije za atomsku energiju i rezultate istraživanja američkih geologa provedenih temeljem sporazuma između SAD-a i Republike Mađarske iz 1989.g., najbolje maskira uran dok ne izgori. No, nakon izgaranja ostaje trajno u pepelu (šljaki)!

Hrvatska je zatvorila svoje ugljenokope i može računati samo s uvoznim ugljenom. Pitanje je odakle će se uvoziti i koliko je u njemu radijacije? Gdje će se pepel (šljaka) odlagati, kako će se sanirati?

RWE je najveći privatni energetski koncern u Europi, zapošljava 72 tisuće ljudi, raspolaže sa šest nuklearnih centrala i ima ogromno iskustvo s radioaktivnom šljakom, koja je jedini, isključivi razlog, tvrde naši izvori, zašto Nijemci ne žele ući u projekt Plomin 3.

Hrvatska je nakon stjecanja neovisnosti već 1992. g. postala punopravna članica UN-a i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAAE) sa sjedištem u Beču. Osnovni smisao i cilj te agencije je sigurnost nuklearnih postrojenja i korištenje atomske energije isključivo u miroljubive svrhe, na što su se obvezale i sve nove članice.

IAAE je organizirala niz konferencija na kojima su javno obznanjeni (pa tako i dostupni) problemi pojedinih država, naročito u zbrinjavanju radioaktivnog otpada.

Na konferenciji koju je IAAE održala u Budimpešti, u listopadu 1993.g., odnosno u Piestanyu (Slovačka) u travnju 1994.g., Hrvatska je, između ostalog, prijavila problem nuklearnog otpada koji je proizvela TE na ugljen Plomin.

TE Plomin, snage 125 megavata, izgrađena je 1969. godine. Samo do 1993. g., proizvela je oko 800 tisuća tona pepela (šljake) koji sadrži radioaktivni materijal. Tadašnja mjerenja pokazala su da je razina radijacije koju emitira plominska šljaka nešto malo ispod dopuštene granice, što znači da zahtijeva stalni nadzor.

Vraćanje u ugljenokope Međutim, nova TE na ugljen, Plomin 3, bila bi snage 400 mW, i proizvodila bi bar triput više pepela (šljake). Razumljivo je očekivati i puno veću razinu radijacije. Treba, dakle, stvoriti tehnologiju, kažu naši stručni izvori, koja će smanjiti radijaciju.

Najbolji način za zbrinjavanje radiokativnog pepela dobivenog izgaranjem ugljena je da se vraća odakle je i došao - u ugljenokope. RWE upravo to radi, jer ima koncesijska prava na ugljenokope. Naši su ugljenokopi, međutim, zatvoreni, a teško je za vjerovati da bi, recimo, Njemačka bila spremna u svoje rudnike primiti plominski otpad. Ponovno otvaranje naših ugljenokopa (Siverić, Labin...) preskupo je i to bi moralo biti ukalkulirano u cijenu struje.

Zato se ide radije na uvozni ugljen... RWE će prodati Hrvatskoj tehnologiju, ali neće zbrinjavati naš otpad iz posve prozaičnog razloga - mogućih šteta za zdravlje ljudi i utuživosti koja bi na kraju tvrtku preskupo stajala.

DAVORKA BLAŽEVIĆ

Zašto ne TE na (rasvjetni) plin?

Istraživanja američkih geologa u Mađarskoj o nalazištima nafte i plina (ugovor iz 1989.g.) pokazala su da u Piranskom zaljevu postoje ogromne količine nafte i plina, koje Ina zasad ne želi eksploatirati. Vjerjatno će to činiti kad MOL preuzme hrvatsku naftnu kompaniju...

Za potrebe TE može se koristiti i rasvjetni plin, a prema dostupnoj dokumentaciji koja nam je stavljena na raspolaganje, ima ga u okolici Šibenika (Promina) i u Istri. Mora se vaditi kontrolirano jer sadrži veliku količinu metana, a izgaranjem u velikim pećima proizvodi struju. Jedna takva termoelektrana, snage 400 mW, izgrađena je u Mađarskoj, s američkom tehnologijom.

TE Plomin C istra labin kršan ekologija ugljen elektrana hrvatska