Lorna Stemberger, 23 - godišnja Labinjanska, dobitnica dekanove nagrade na zagrebačkom medicinskom fakultetu: Bez tulumarenja nema pravog liječnika!

Lorna Stemberger, 23 - godišnja Labinjanska, dobitnica dekanove nagrade na zagrebačkom medicinskom fakultetu: Bez tulumarenja nema pravog liječnika!

3.2.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Rijetki su studenti medicine bez virusa u indeksu. Sterilnost bi u ovom slučaju podrazumijevala prosjek ocjena 5,0 i - dekanovu nagradu. A upravo se tim prestižnim priznanjem, kao najbolji polaznik pete godine zagrebačkog Medicinskog fakulteta, nedavno okitila Lorna Stemberger, 23-godišnja Labinjanka.


Za sve položene ispite na petoj godini u prvom roku, i to s najvišim prosjekom, uz još tri kolege iz klase, dobila je, osim moralnog poticaja, i bonus bodove u natječaju za skoru specijalizaciju te nagradnih tisuću kuna.


Veseli je, reći će, što je na završnoj godini, dakle pred nove izazove, akademska zajednica ovako vrednovala njen rad; raduje je što pametni i stručni prepoznaju one koji žele raditi. U startu će otkloniti dvojbe, tvrdeći da onaj tko je studirao medicinu, a govori da se nije odricao - laže.


Potpuna usmjerenost, pobjeda na ispitu volje, upornost, to su sastojci recepta koji si očito morate sami prepisati za ovaj dugi studij. Ipak, ključ njenog uspjeha, otkrit će nam, prvenstveno leži u dobroj organizaciji vremena.


- Tada se stigne i izlaziti, proživjeti sve čari studentskog života u velikom gradu jer jedino tako - kroz prijateljstva, ljubavi, tulume i uživanje u mladosti - možeš biti potpuna osoba, bolji liječnik, kaže Lorna.
Završni, vjerojatno i najvažniji detalj njene slagalice jest strast koju osjeća prema ovoj struci. Nikad medicinu, veli ona, znajući da će možda zvučati patetično, nije doživljavala kao izbor, već kao poziv. To joj je i pomoglo da se tijekom srednje škole othrva uvjeravanjima oca, labinskog okuliste, da ovo usmjerenje nije za nju.
- Paralelno sam prošla i prijemni za molekularnu biologiju, a na kemiju sam mogla izravno zbog uspjeha na državnim natjecanjima, no odlučilo je - srce, pojašnjava ova bivša učenica Osnovne škole »Ivo Lola Ribar« i SŠ Mate Blažine.


Kad cijena uspjeha, eto, već nije mala, barem je zadovoljstvo njime veliko. Barem, našalimo se malo, svojim briljantnim ocjenama nabija komplekse kolegama.


Kako bilo, Lorna kani diplomu u tuljac pospremiti do ljeta, a potom predstoji jednogodišnje stažiranje. U njenoj demonstraturi na katedri za pedijatriju treba tražiti pravac usavršavanja. Veseli se, priznaje, poslu i voljela bi što prije dobiti specijalizaciju. Tješi se mišlju da je nekad bilo znatno teže.


- Govore da se vremena mijenjaju, da nedostaje liječnika. Najviše me privlači rad s djecom, pedijatrija, ali tu nisam isključiva. U obzir dolaze i infektologija, interna... Majka mi je pedagoginja pa je naša kuća oduvijek puna djece, dijelom i zbog none koju klinci naprosto obožavaju - valjda otuda taj afinitet. Od tate, kažem, vučem ljubav za medicinu pa eto spoja. Znanost me također oduvijek privlačila te se nadam i paralelnom usavršavanju u toj domeni. Jer, nema danas medicine, struke brzog napretka i stalnih promjena, bez znanosti, dodaje ona. Naglašava da neće sve to učiniti nauštrb toga da zasnuje obitelj.


Doktora fali i Labinu. Ove su se godine na natječajima za gradske stipendije studenti medicine posebno bodovali. Postoji li mogućnost da se Lorna, kao županijska stipendistica, vrati doma ili je pak realnije da će, tragom vrsnih studenata, karijeru nastojati ostvariti vani, u globalnoj potrazi za znanjem?


- Volim ostaviti sve opcije otvorene. Pripravnički staž planiram odraditi u Zagrebu, koji ambicioznom studentu otvara puno mogućnosti, iako treba i sreće da vas se prepozna. Možda bi kroz nekoliko mjeseci, godinu dana, odgovor bio konkretan i pametniji. Na raskrižju sam životnih putova, složenih odluka... Labin i Istra jesu u mom srcu, bez konkurencije. Tu mi je obitelj, moja najveća podrška, uvijek uz mene; nonići, prijatelji, more... No, pruži li mi se kakva prilika, voljela bih se negdje otići usavršavati, eventualno subspecijalizirati. Željela bih osjetiti medicinu i vani. No, polako, sve u svoje vrijeme. Vjerujem da je osobno zadovoljstvo najvažnije pa našli ga vi u Labinu, Rijeci, Puli, Zagrebu ili negdje drugdje, zaključuje ona.

I . RADIĆ

obrazovanje uspjeh nagrada priznanje medicina Lorna Stemberger student medicinski fakultet Zagreb dekanova nagrada

Remax Labin