Labinština gubi zalihe vode ispod Rockwoola?

Labinština gubi zalihe vode ispod Rockwoola?

23.5.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo

Ispod lokacije gdje je danas tvornica Rockwool nalaze se zalihe vode koje bi preko javnog sustava labinskog vodovoda mogle opskrbljivati cijelu Labinšćinu. Za te je zalihe koncesiju od Hrvatskih voda zatražio Rockwool, a bude li ju i dobio, njihovo uključivanje u sustav vodoopskrbe Labinšćine bit će još manje vjerojatno. Naime, početkom devedesetih Hrvatske vode provele su ispitivanje zaliha vode u poplavljenim prostorima bivšeg rudnika, koje su danas interesantne mnogim poduzetnicima, doduše samo kao tehnološka pomoć za zalijevanje ili hlađenje u proizvodnji.
- Radi se o zalihama vode koja se slijeva s Učke, no ono što se dosad nakupilo je zagađeno uslijed svega što se radilo u rudniku. Ipak, odgovarajućim bi se pumpama voda mogla izvaditi nakon čega bi se nove količine koje bi se slijevale, uz određeni tretman, mogle koristiti za piće. O tome su izrađene dvije studije, jedna o količinama, a druga o kvaliteti, priča tadašnji direktor labinskog Vodovoda Aldo Batelić. Po njegovim riječima, ustanovljeno je da u rudniku u Tupljaku postoji kapacitet za crpljenje od oko 250 litara u sekundi, te u bivšim iskopima u Ripendi isto toliko.
Izrađeno je tada i idejno rješenje korištenja tupljačke vode, nedaleko od Rockwoola, koja bi se pumpala u veliki rezervoar u Kršanu. Iz njega bi se taj oblik tehnološke vode morao gravitacijski spuštati do elektrane te tamo koristiti za potrebe njihovog postrojenja. Izvor pitke vode Bubić jama, koji sada elektrana koristi, morao se po tadašnjim planovima uključiti u sustav javne vodoopskrbe.


Po Batelićevim riječima, da bi rudnička voda Tupljaka postala upotrebljiva za piće, trebalo bi obaviti najmanje pet izmjena, odnosno pet puta pumpati vodu van i čekati novo slijevanje s Učke i Ćićarije. Jedna izmjena trajala bi oko dva do tri dana, uz upotrebu pumpi kapaciteta 200 do 300 litara u sekundi. Što se tiče mogućeg korištenja za piće ili flaširanja, voda se ne bi smjela tretirati klorom, već UV zrakama, ali je takva uporaba sasvim izvediva, smatra Batelić. Na naše pitanje o povezanosti tih izvora i potencijalnih Rockwoolovih onečišćenja s pazinskim ponorom, odnosno izvorima u dolini Raše, odgovorio nam je da ponor nema gotovo nikakvog utjecaja na izvore u dolini Raše, kao što su Sv. Anton ili Rakonek iz kojeg se opskrbljuje Pula.
- Kada je došlo do izlijevanja mazuta u Pazinčicu, mjereno je zagađenje u dolini Raše te je tek na koti od 140 metara ispod zemlje pronađeno tri do četiri posto mazuta u vodi, što je zanemarivo, rekao je Batelić.


S obzirom na to da se Rockwool spominjao kao potencijalni zagađivač tla i vode, provjerili smo što o tome piše u javnosti dostupnom sažetku studije utjecaja na okoliš. Prema tom dokumentu, postoji određeni rizik ispuštanja procesne vode iz zatvorenog kruga proizvodnje kamene vune, no ona nikako ne bi smjela doći u okoliš.
- Iako nema ispusta otpadne procesne vode, za proizvodnju kamene vune postoji sustav obrade onečišćenja filtriranjem i sedimentacijom te je otpadni materijal iz vode potrebno reciklirati u cementne brikete i vratiti u proces. U izvanrednim situacijama može doći do ispuštanja procesne vode iz zatvorenog ciklusa. U tom slučaju potrebno ju je analizirati te sukladno rezultatima zbrinuti na odgovarajući način, navodi se u studiji. Dodaje se i da sirovina koja bi mogla onečistiti okoliš, kao i koks, briketi i šljaka od čišćenja kupolne peći moraju biti na vodonepropusnim betoniranim površinama.
Sanitarne vode obrađuju se preko biorotora, dok se onečišćene oborinske vode moraju obrađivati kroz separatore ulja i taložnice. Nakupljeno ulje i nečistoće šalju se tvrtkama ovlaštenim za zbrinjavanje, a nakon kontrole pročišćene oborinske vode mogu se ispustiti u okoliš. Kontrola otpadnih voda obavlja se kvartalno, a izvješća o kvaliteti dostavljaju se ovlaštenom poduzeću.

Nakon izgradnje sustava odvodnje za cijelu poduzetničku zonu, navodi se u studiji, otpadne vode će se, nakon pročišćavanja u krugu tvornice na razinu kućnih sanitarnih otpadnih voda, sakupljati u kanalizaciju i provesti do uređaja za pročišćavanje cijele zone u Pićnu.
Nina Šuljak iz odjela za marketing prekjučer nam je potvrdila da je Rockwool tražio od Hrvatskih voda koncesiju za korištenje rudničkih voda, no da je još nije dobio. Po njenim riječima, voda će se koristiti za tehnološke potrebe, dok će se za sanitarije koristiti ona iz vodovoda.
Kao i svaka proizvodnja, tako i ova Rockwoolova donosi rizik za okoliš, a do koje mjere, vjerojatno ovisi i o tome koliko se u praksi zaposlenici drže propisanih pravila.

 

Piše Kristijan STEPČIĆ REISMAN
 

Rockwool koncesija rudničke vode Pićan Aldo Batelić vodovod NIna Šuljak Hrvatske Vode