Labinski ribari Andrea Bastijanić Jodre i Edi Paliska: Cijena nafte leti u nebo, a cijene ribe na veliko ostale iste
21.2.2022. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo
Ja sam tek počeo ribolov s kočom, do sada sam bio na batani i mrežama. Teško je danas biti ribar, situacija s naftom je nezgodna, skupa je, veliki su troškovi, a cijena riba je ista pa se ponekad ni ne isplati izaći na more. Kad bih gledao troškove, ne bih ni izlazio, ali idem jer sam tek novi, a i brod mi je novi, tek smo ga kupili, treba mi i malo iskustva, kazuje Edi Paliska
Nedavno su objavljeni rezultati natječaja za potpore jačanju konkurentnosti mikro, malih i srednjih poduzeća u sektoru ribarstva i marikulture iz Lokalne razvojne strategije u ribarstvu FLAG-a Alba. Natječaj je objavljen u listopadu prošle godine, a među osam projekata koji će biti financirani s ukupno nešto više od 366 tisuća kuna, nalazi se i projekt obrta za ribarstvo Jodre, vlasnika Andrea Bastijanića iz Bartići nedaleko Labina, kojem je odobrena potpora u iznosu od 99.959 kuna.
Andrea Bastijanić Jodre, koji se ribarstvom bavi već 25 godina, dobivene poticaje uložit će u kupnju kombi-hladnjače koja košta oko 250 tisuća kuna. Zadovoljan je ovom potporom, ali ukazuje i na probleme u provedbi natječaja.
- Kada uplatim ukupan iznos za kombi-hladnjaču i donesem račun u FLAG, onda će mi oni uplatiti tih nešto manje od sto tisuća kuna poticaja, na to ću morati čekati nekoliko mjeseci, možda i godinu dana. Bolje bi bilo da su mi odmah uplatili taj iznos ili direktno tvrtki od koje namjeravam kupiti kombi-hladnjaču, a ja uplatim preostali dio novca. Ovako ću morati za tih 250 tisuća kuna podići kredit i onda čekati uplatu poticaja. To važi i za ostale obrtnike. Caka je i u tome da brod i kombi-hladnjaču ne smijem prodati sljedećih pet godina, u protivnom bih morao vratiti taj novac, govori nam 44-godišnji ribar.
Na ovom natječaju na ukupan iznos investicije 80-postotnu potporu dobili su prijavitelji i projekti koji su vezani uz mali priobalni ribolov, konkretno to su obrti Ulika, Mario, Turist Ravni i Porto Longo, dok se s 50 posto procijenjene vrijednosti ulaganja pokriva ulagačima u kočarski ribolov, a to su, uz obrt Jodre, još Mramorka i G&G. Nositelji projekata dodijeljene potpore uložit će u kupnju opreme za ribarska plovila (GPS-a, radara, radiostanice, autopilota, rasvjete za palubu, reflektora), opremanje sanitarnih prostorija i kabine brodice te kupnju dostavnog vozila-hladnjače, čamca za spašavanje i ostale opreme za poboljšanje radnih, higijenskih, zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta te podizanje kvalitete ulova modernizacijom poslovanja i jačanjem konkurentnosti.
Andrea Bastijanić ribarenjem se bavi od svoje dvadesete, kaže, iz ljubavi prema moru. Jodre im je obiteljski nadimak, pradjed mu se također zvao Andrea Bastijanić Jodre i imao je brod na jedra za prijevoz kamena i ulja koje je preko Jadrana prevozio u Veneciju. Djed Kazimir poznat kao Miro bio je pomorac na Splošnoj plovidbi, a otac Rinaldo radio je u turizmu, u Hotelskom poduzeću Rabac. On se, eto, odlučio baviti ribarstvom, a o trenutačnoj situaciji u toj branši kaže:
- Cijena nafte je otišla u nebo, šest i pol kuna je litra nafte, a cijena ribe ostala je ista, na veliko je čak i pala. Mi ribu dajemo prekupcima po istoj cijeni, a oni je onda po višoj cijeni prodaju na tržnicama u Istri i Rijeci. Veliki su nam troškovi, krpamo kraj s krajem. Ribe nema, sitna je. Zašto? Ne znam, vjerojatno nas ima puno, možda i previše koji lovimo ribu. Sada se, zimi jako malo lovi. Do 15. veljače bio je lovostaj na plavu ribu, a sezona za škampe je proljeće i jesen. Malo se love molići, oslići, muzgavci, poneka raža. To ide prekupcima, a nešto prodamo i direktno s broda.
Kako pomoći ribarima, što bi trebala učiniti država, a što lokalna vlast, osim davanja poticaja?
- Glavni problem je visoka cijena nafte koju treba smanjiti. Poticaji su dobri kada smo u lovostaju. Nama u Rapcu treba i lukobran jer kada je jugo, bježimo u Plomin luku i Tunaricu. Problem je i nestabilnost tržišta jer ovisimo o prekupcima, jedan dan dođu, drugi dan ne, a i drže nisku cijenu ribe. Trebao bi nam siguran otkup ribe jer prekupci nisu uvijek sigurni. Ni na moru se nikad ne zna što će biti, ne znaš što ćeš i koliko uloviti, a kada se razbije mreža, moraš u kraj, priča nam Andrea.
Nema, kaže, velikih planova za budućnost jer je njegov brod, Labinjonka nova, 2005. godište. Država bi trebala ulagati i u obnovu i modernizaciju ribarske flote, u nove brodove i brodske motore, smatra Andrea koji se, osim ribarstvom, bavi i stočarstvom. Ima 15 krava škotske pasmine angus, isključivo za proizvodnju mesa, koje su svih 360 dana u godini na ispaši.
Dok razgovaramo u rano jutro, u rabačku luku uplovio je i brod još jednog labinskog ribara, Edija Paliske koji nastavlja ribarsku tradiciju oca Kristijana.
- Išao sam na more jučer oko 17 sati, lovio sam oko otoka Zeća, išli smo do Lubenica na Cresu. Ulovili smo nešto malo škampa, muzgavce, osliće, par raža i jednog morskog psa. Srećom, kod nas nema meduza kao na zapadnoj obali Istre. Ja sam tek počeo ribolov s kočom, do sada sam bio na batani i mrežama. Teško je danas biti ribar, situacija s naftom je nezgodna, skupa je, veliki su troškovi, a cijena riba je ista pa se ponekad ni ne isplati izaći na more. Kad bih gledao troškove, ne bih ni izlazio, ali idem jer sam tek novi, a i brod mi je novi, tek smo ga kupili, treba mi i malo iskustva, kazuje Edi.
I on ističe da je Rapcu potreban lukobran, ali i benzinska pumpa. Naime, u rabačkoj luci na vezu su četiri koče i tri broda na mreže, a njihovi vlasnici, kao i vlasnici ostalih malih plovila, gorivo na rivu dovoze automobilima, u kanisterima i bačvama, što predstavlja potencijalno veliku opasnost. Ribari nas podsjećaju da je negdje zapeo plan star nekoliko godina o izgradnji benzinske pumpe za plovila u Luci Plomin, koju su zajednički trebali otvoriti Općina Kršan, Grad Labin i HEP. Do tada će se ribarski brodovi kao i ostala plovila i dalje snabdijevati na nekoj od morskih benzinskih pumpi u Opatiji i Puli ili kao do sada iz bačvi i kanistera.