Labinski "kolonijalizam"

Labinski "kolonijalizam"

15.4.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Društvo

Oblaganje kamenom betonskog zida na obnovljenoj prometnici koja Ulicu svete Katarine u starom Labinu spaja s gradskim grobljem u dužini od oko 800 metara, u ovom je gradu izazvalo dvojaka reagiranja, od kojih svako drži vodu.

Zagovornici opravdanosti ulaganja oko 1,5 milijuna kuna u kamenu ogrlicu su u pravu kada kažu da je time Labin dobio prekrasno uređenu prometnicu, kojom se ne samo od automobilskog prometa rasterećuje obližnja Presika, već se poštuje i graditeljska tradicija ovog kraja, koja leži upravo na kamenu i klesarima iz tog prigradskog naselja. U ovom slučaju svaki kamen je na svom mjestu - navode "navijači" poteza Gradskog poglavarstva.

Oni pak drugi slažu se također s popločavanjem dugog betonskog zida, ali uz jednu veliku ogradu, pitajući da li se sve to moglo učiniti u neka drugo, bolje vrijeme. U ovom trenutku to je ipak luksuz, koji osim vizualnog nema nikakvog drugog učinka, a ta sredstva su se mogla upotrijebiti u neke radove, čija bi korist bila mnogo konkretnija i opipljivija - tvrde kritičari rastrošnosti Gradskog poglavarstva. Primjerice u uređenje starog Labina, čije se kamene ulice i trgovi ne održavaju, pa su izlizane kamene ploče vrlo skliske, zbog čega su česti padovi prolaznika, ponekad i  s teškim ozljedama.

Teško se ne složiti s takvim razmišljanjem, jer gradska se uprava s trošenjem javnog novca mora ponašati isto kao i obitelji, ili poduzeća, pa novce trošiti prema određenom programu temeljenom na prioritetnim životnim potrebama, a ne samo željama. Znači prvo treba urediti dom, a potom na red dolazi okućnica i sve ono bez čega se može u određenom trenutku. Vjerojatno bi mještani sela Prtloga, koji svakodnevno koriste lijepu obnovljenu cestu bili sretniji da još neko vrijeme zure u beton, ali da umjesto toga ne koriste i dalje vodu iz cisterne.

Teško je vjerovati da danas, kada smo duboko zašli u 21. stoljeće, pitku vodu ne samo da nema veći dio labinske obale od Brestove do Ravni, čime se onemogućava razvoj turizma u tom dijelu Istre, već vodovod nije došao ni do nekih drugih zaseoka Grada Labina. Na primjer, Veli Kosi, iako je vodovod stigao do susjednih Malih Kosi, gdje je strani ulagač u privatne apartmane, izgradio privatni vodovod bez građevinske dozvole, ali uz podršku tog istog poglavarstva.

Sličnih primjera ovakvog ponašanja, ali i zanemarivanja interesa mjesta udaljenih  od Labina u nedavnoj prošlosti i danas ima napretek, zbog čega nije slučajno što, primjerice stanovnici male Svete Nedelje, bez obzira na svoju skupu administraciju, ne žele izgubiti svoju općinu, znajući da bi bez nje imali slabiji komunalni standard. Slično razmišljaju i Kršanci, ili Pićanci, koji dok su bili unutar granica Općine Labin nisu imali gotovo ni metra vodovoda, a sada ono zahvaća oko 80 posto stanovništva.

(M. Milevoj)

Labin gornji grad zid ulica svete katarine oblaganje zid novac investicija