Labinske iskrice: Farmu krava u Čepiću političari vole puno manje od Rockwoola!
18.8.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo
Kada je prije četiri-pet godina naš iseljenik Vladimir Licul iz Venecuele od Općine Kršan kupio staru farmu krava u Čepiću, u čije je ime ugovor potpisao ondašnji načelnik Valdi Runko, ozarena su bila lica s obje strane, uz najavu da će iz nje, uz nova radna mjesta, opet poteći milijuni litara mlijeka, kojega, uzgred rečeno, Hrvatska uvozi. Pet godina kasnije, nakon što je Licul uložio više od milijun eura, a spreman je uložiti još više, farma još uvijek ne radi, a nije poznato ni kada će krenuti, što novog vlasnika, koji stalno putuje na relaciji Venecuela-Hrvatska, dovodi do ruba izdržljivosti.
I dok se naši političari, od premijera Sanadera do istarskog župana Jakovčića i lokalnih čelnika, zaklinju u brzu obnovu poljoprivredne proizvodnje, poticanja stranih ulaganja, posebice naših ljudi u svijetu, život ide sasvim drugim tokom. Iz nedavnog razgovora s Vladimirom Liculom, vlasnikom novoosnovane tvrtke BIOADRIA doznali smo da on u takav posao nikada ne bi ušao da je znao što ga čeka. I da je od Općine Kršan kupio mačka u vreći, jer su nevolje započele s prijenosom farme na novog vlasnika, kada se utvrdilo da imovinsko-pravni odnosi nisu do kraja čisti.
Uslijedile su potom nevolje s aktualnim prostornim planom kršanske općine koji onemogućava uređenje i dogradnju postojećih i gradnju novih staja i muzišta u skladu sa suvremenom tehnologijom. Sva dosadašnja traženja od Općine Kršan podsjećala su na razgovor s gluhim, uključujući i zahtjev da mu se daju u zakup dodatne površine, od kojih se mnoge ne obrađuju. Prilikom jednog obilaska čepićkih polja uvjerili smo se da se u zakup daju oranice, koje su zbog dugogodišnjeg neobrađivanja zarasle u šumu, čime se stvaraju ogromni troškovi za njihovo krčenje i uređivanje.
I od aktualnog načelnika Josipa Kontuša stalno dobiva samo obećanja, ali ne i konkretne poteze, koji bi povratili Liculu već gotovo izgubljenu nadu za dovršetkom radova i konačnim dovođenjem goveda u obnovljene staje. Ne imajući drugog izlaza on se početkom lipnja s cijelom kronologijom svoje kalvarije obraća istarskom županu Ivanu Jakovčiću s molbom da mu pomogne u dobivanju lokacijske i građevinske dozvole, odnosno bržoj izmjeni prostornog plana Općine Kršan te dobivanju dodatnih poljoprivrednih površina.
Uz podsjećanje da se i on zalaže za brži razvoj poljoprivrede u Istarskoj županiji. Licul do danas nije od njega dobio odgovor, koji bi najavio svjetlo na kraju tunela dugog gotovo pet godina. U međuvremenu jedna od staja služi kao skladište pšenice, koju su kao odličnu hranu otkrili galebovi, druge su prazne, bale sijena uredno su uskladištene, a skupocjena oprema, među kojom je i snažni novi traktor John Deere, nikako da zabruji čepićkim poljima.
Sve se to događa ni nepuna dva kilometra ravne linije od tvornice kamene vune Rockwoool, čiji je dolazak u ovdašnja polja dočekan uz fanfare i crvene tepihe države i lokalne samouprave, žurno dobivenu građevinsku dozvolu i poticaje od 17 milijuna eura, uz obećanje da će danski kapital preporoditi ovaj kraj. Dosad ga je samo izmijenio uz poznate okolnosti, digavši na noge lokalno stanovništvo, koje strahuje za svoje zdravlje, poljoprivrednu proizvodnju i budućnost. Naš čovjek iz Venecuele kupujući mačka u vreći nadao se tek da će obnoviti nekadašnju proizvodnju mlijeka, koja se mjerila u nekoliko milijuna litara mlijeka, i uz podršku hrvatske države pomoći u preradi tog istog mlijeka u Čepiću.
Više je puta rečeno da se jedino tako može obnoviti proizvodnja mlijeka na ovim prostorima podno Učke i zaustaviti daljnje odumiranje ovdašnjih sela, što od države debelo stimulirani Rockwool nikada ne može učiniti. Tako nešto je prije sedam-osam godina govorio i saborski zastupnik Damir Kajin, kada se u čepićkoj farmi s ponosom slikao kraj goveda uvezenog iz Mađarske, najavljujući uz županijskog ministra za poljoprivredu nove mliječne mlazove iz Čepića. U međuvremenu projekt je propao, dugovi su ostali, a novu nadu sa sobom je donio Vladimir Licul iz svijeta, vjerujući da u novoj državi pušu i novi gospodarski i politički vjetrovi.
Nakon ovakvog ishoda nitko nije pozvaniji od našeg zastupnika u Saboru RH i moralne vertikale s one strane Učke Damira Kajina da odgovori na pitanje zbog čega se Rockwoolu širom otvaraju vrata za otvaranje ekološki neprihvatljive tvornice u “lugu” između Pićna, Potpićna i Tupljaka, dok onima koji žele obrađivati ta ista polja i obnavljati napuštene i propale farme treba pet ili više godina da dobiju lokacijsku dozvolu i druge nužne papire? Korupcija, neznanje, katastrofalna neodgovornost demokratski izabranih političara prema vlastitim sugrađanima? Ili sve zajedno?
(Marijan MILEVOJ)
Josip Kontuš Vladimir Licul Valdi Runko Čepić farma stoka gospodarstvo neobrađeno zemljište