Kuda ide inozemni dug?

9.1.2012. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo

Godine 1995. inozemni dug Hrvatske iznosio je 3 milijardi eura, da bi polovinom 2011. godine dosegao čak 47,2 milijardi eura. Pritom je dug središnje države narastao sa 200 milijuna na 6,6 milijardi eura.

 

Kada se koristi u svrhu ostvarivanja gospodarskog rasta mudrom ekonomskom politikom, inozemni dug može biti odličan način financiranja, vrlo svrsishodan i za zemlju neopterećujuć. Ostvarivanjem određene stope gospodarskog rasta anulira se opasnost rastućeg inozemnog duga i vanjskog duga države. 

Međutim, kada se nositelji ekonomske politike ne snađu u upravljanju inozemnim zaduživanjem i ne uspijevaju potaknuti povoljne stope gospodarskog rasta, tada i rast inozemnog duga može dugoročno problematizirati redovno funkcioniranje države i čitavog gospodarstva te zemlje. U takvim slučajevima središnje vlasti neprmišljeno posežu najčešće za prodajom obveznica u inozemstvu, gomilaju vanjski dug i stvaraju situaciju da se uvijek iznova moraju zaduživati kako bi otplaćivali dug. Novim emisijama obveznica otplaćuju stare, a s vremenom kamate narastu toliko da primarni cilj postaje otplaćivanje kamata, a ne glavnica. Vanjski i inozemni dug tada izgledaju nezaustavljivo, nositelji te loše ekonomske politike nadalje se ne odriču deficita i novog zaduživanja u inozemstvu. I tako sve dok im inozemne institucije (poput Standard & Poor''sa, Moodyja i sličnih) ne smanje bonitet, tada se dolazi pred zid, treba onda posezati za bolnim rezovima kako bi se odaslalo pozitivnu poruku stranim investitorima koji su ranije izgubili povjerenje u takvu državu.

RH nije imuna na gospodarsku konfuziju. Ona traje od samog osamostaljenja, a težak udarac zadala joj je već u prvim godinama katastrofalno sprovedena privatizacija čije učinke je dodatno osnažio i rat koji je i ionako razarao njen gospodarski sustav. Na to se nadovezala konfuzna ekonomska politika koja je pokrenula tradiciju zaduživanja u inozemstvu, bez da se time poslužila razložno u korist ostvarivanja većih stopa gospodarskog rasta. Na kraju, većina od državnog sektora prikupljena inozemna sredstva utrošena je na stavke koje nisu u dovoljnoj mjeri poticale razvoj.

Tek početkom proteklog desetljeća vanjsko zaduživanje se koristi u značajnom projektu javne potrošnje. Bilo je to ulaganje u cestovnu infrastrukturu koja je opravdala iznimna ulaganja. Nedugo za tim nositelji ekonomske politike odlučili su inozemno zaduživanje zamijeniti zaduživanjem na domaćem tržištu, no banke u stranom vlasništvu sredstva za kreditiranje potražile su kod svojih matičnih banaka u inozemstvu. Inozemni dug je i dalje rastao (za razliku od državnog vanjskog duga), sada već naočigled bez jasne kontrole. Svi pokazatelji zaduženosti počeli su prijetiti ulaskom u crvenu zonu prezaduženosti.

Unatoč tome, deficit se stvarao svake godine iznova, inozemni dug je evidentno rastao i onda se dogodila svjetska gospodarska kriza koja je u recesiju poslala veći dio svijeta. U recesiju je otišla i RH. Taj šok slomio je gospodarstvo, a državnom sektoru oteo mnogo prihoda. Kako se vlasti nisu rezolutno odlučile to popratiti snažnim smanjenjem rashoda, potreba zaduživanja bila je nasušna. Dolaskom recesije vanjski dug države ponovno je nabujao i potaknuo rast ukupnog inozemnog duga.

Pošto se u isto vrijeme bilježi i pad BDP-a od 6 posto, a također i izvoza, posljedica je bila prelazak pokazatelja zaduženosti u alarmantno stanje. Usporedba sa drugim istočnoeuropskim tranzicijskim zemljama koje su ujedno u proteklom desetljeću postale i članice EU pokazuje nam da je RH zapravo među dvije-tri najzaduženije, što navodi na zaključak da će definitivno uslijediti teška vremena ako se ne poboljšaju mjere za zaustavljanje rasta dugova, kako gospodarstva, tako i same države.

Iako sam inozemni dug ne predstavlja nužno razlog za paniku, treba primijetiti da su u hrvatskom gospodarstvu glavni izvori deviza turizam i brodogradnja. Dok je potanja na granicama stečajeva, turizam je zahtjevna gospodarska grana posebice osjetljiva na vanjske šokove. Stoga se u crnom scenariju može gotovo doslovno preko noći dogoditi krah turizma i samim time hrvatskog gospodarstva. Zbog neadekvatne strukture gospodarstva nosioci ekonomske politike RH trebaju ozbiljno shvatiti opasnosti koje prijete zbog prezaduženosti u inozemstvu.

Stoga će i kretanje inozemnog duga biti potrebno pozorno pratiti i u budućnosti. Zabilježimo da je nedavno novi ministar financija Slavko Linić ''potegao'' novo zaduživanje teško 760 milijuna kuna.

 

inozemni dug vanjski dug linic kukuriku hdz dug

---