Kome smeta knjiga ”Sjećanja. Život za ideje” Labinjana Dušana Diminića?

3.12.2010. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Ostalo

Premda je publicističko djelo «Sjećanja. Život za ideje» Dušana Diminića (Labin, Pula, Rijeka, 2005.) koja je izašla iz tiska prije nepunih šest godina - izdavači su SAB IŽ, SAB PGŽ, UAB Grada Rijeke i riječki nakladnik «Adamić» - o knjizi se sramotno malo pisalo, pa je u javnosti prošla gotovo nezapaženo. Dakako, najveću krivicu snose mediji i posebno kritičari koji su (ne)namjerno i neopravdano zaobišli knjigu kao da je autor neki diletant ili neprijatelj.

Dovoljno je reći: prvoborac, sudionik Pazinskih odluka, šef delegacije Julijske krajine na mirovnoj konferenciji u Parizu, zamjenik sekretara vlade FNRJ, veleposlanik Jugoslavije u Albaniji 1948., ministar za komunalnu djelatnost Jugoslavije, ministar trgovine u vladi RH, tajnik vlade RH, savezni poslanik za kotar Labin i Pazin te direktor lista Naprijed u Zagrebu.

Ovi podaci o Istrijanu i Labinjanu Dušanu Diminiću (Labin, 1914.-Zagreb, 2005.), kojega sam imao čast upoznati i družiti se s njime samo u dva navrata, ali smo se više puta čuli telefonom, Sa(n)jam knjige u Puli (otvara se 3.12.) je povod da se napiše ovaj opširni prikaz o knjizi koju autor, nažalost, nije doživio vidjeti. To je, osim Joyceova «Uliksa», jedina knjiga koju sam pročitao tri puta, s tim da mi je moderni roman ostao i dalje zagonetan, a Diminićeva «Sjećanja...» u potpunosti sam razumio, iako nije objavljena cjelovita biografija i stradalništvo.

Ta će knjiga, kako su nas obavijestili u «Adamiću», ponovno biti na sajmu u Puli i za nadati se da će oni koji su učinili pogrešku ispraviti i napisati kritiku kakvu zaslužuje djelo čovjeka i autora koji je nevin gurnut na stranputicu neprijateljstava, a u odnosu na njegove «tužitelje» iz Partrijskog vrha bio je primjer poštenja. Siguran sam da o tome ima što reći živi sudionik davnih događaja umirovljeni odvjetnik Berto Črnja, brat književnika Zvane Črnje, koji je, uz Živka Vnuka, Milana Despota, Ivana Žica i Toma Đurinovića, radio u Naprijedu i koji su, prema tadašnjim optužbama Zvonka Brkića, odrađivali «sitnije poslove blaćenja i klevetanja komunista i Saveza komunista».

Diminića treba pročitati, razmisliti i rehabilitirati

Svaki Istranin i Primorac mora pročitati navedenu knjigu, jer govori o revolucionarnom radu jednog Istrijana koji se kalio na Sušaku i drugim dijelovima Hrvatskog primorja, postavši partijski stradalnik koji je dva puta isključen iz KPJ-KPH i, predosjećam, još uvijek, čak i nakon smrti, nepodoban i zabranjen!

I dok pišem ove retke, prisjećam se školskih dana u Osnovnoj školi «Ivan Batelić» u Raši, kada su nam Dušana Diminića prikazali kao Đilasovca - neprijatelja broj 2! Dakle, odmah iza komunističkog disidenta Milovana Đilasa. A iz «Sjećanja...» saznajem da Diminić nikad nije razgovarao s Đilasom i jednom je prilikom čak glasovao protiv njega! Ali nama su tih davnih pedesetih utuvili u glave, a nismo bili jedni u Istri i šire: on, Labinjan, je izdajnik. Mi smo to vervali i mrzili ga. Kako nećemo ku so nan gonali da je izda Tita, Partiju i Jugoslaviju.

Međutim, istina je da su to sve skuhali partijski poglavnici u Zagrebu, među kojima Vladimir Bakarić, Zvonko Brkić, Mika Špiljak i drugi koji su se zloćudno obračunali sa svojim kolegom, a glavni je razlog bio uređivačka politika Naprijeda, tjednika za društvena, politička i kulturna pitanja u kojemu je Diminić obnašao dužnost direktora. Zapravo, glavni je razlog bio opširan Diminićev članak koji je pod naslovom «JEDINSTVO SOCIJALISTIČKIH REDOVA I BORBA MIŠLJENJA» objavljen 8. siječnja 1954. godine i dobrano uzdrmao partijski vrh Hrvatske. No, u članku nema ničega što bi moglo poremetiti Hrvatsku i Jugoslaviju, ali je trebalo stvoriti neprijatelja u Hrvatskoj, i to je bio Dušan Diminić. On je, ustvari, bio napredniji, sposobniji i liberalniji od sviju njih, ali je bio sumnjiv samo zato što je bio istarski Hrvat!

To je samo putokaz hrvatskim novinarima da se u godini obilježavanja 100. obljetnice

Hrvatskog novinarskog društva treba sjetiti na novinare, poput direktora Naprijeda Dušana Diminića, Živka Vnuka, Tomu Đurinovića i drugih koji su doživjeli traume, jer osim što su napadani kao neprijateljski elementi, oni su ostali bez zaposlenja i od njih su bježali i oni koji nisu imali ništa protiv njihova pisanja.

Komunistički pajac Špiljak kritizirao Diminića, a u sindikatu je držao četnika Vuka Draškovića

Zamislite jednog Miku Špiljaka, koji je bio neka vrsta komunističkog pajaca, a to je mnogo simaptičnije od onoga što je kasnije bio, ali se to nije smjelo napisati. Naime, taj je Špiljak na jednom od partijskih skupova sasuo paljbu po Diminiću i njegovu frakcionaštvu unutar Naprijeda prema KPH-u, ali da je to činio i na «teritoriju Istre». A dvadeset i koju godinu kasnije taj isti Špiljak sjedi u Savezu sindikata Jugoslavije, a njegov načelnik ili kako se zvao prvi čovjek njegova kabineta bio je nitko drugi nego Vuk Drašković, okorjeli četnik i kasnije pisac glasovitog četničkog romana «Nož»! Stoga, ako je Diminić 1954. »likvidiran» zbog neke izmišljene frakcije, a radi se o slobodnom mišljenju - oduzeta mu je putovnica i vraćena dugo godina kasnije kad se obratio nekadašnjem drugu Ivanu Krajačiću Stevi - onda je Špiljaka trebalo osuditi i strpati u Staru Gradišku ili Lepoglavu, a možda i na Goli otok!

Knjigu svakako treba pročitati, a kolege novinari i oni koji bi trebali pisati o knjigama morali bi malo osluhnuti i ne zaobilaziti promocije na kojima se okupljaju samo poneki bivši članovi Komunističke partije Jugoslavije, odnosno Komunističke partije Hrvatske.

Treba posebno istaknuti da je u partijskom vrhu Hrvatske najveći komunistički «žbir» bio Zvonko Brkić koji se prema Dušanu Diminiću odnosio kao prema najvećem neprijatelju Hrvatske. Zamislite tog staljinistu koji se jednom intelektualcu koji je završio Pravni fakultet prije rata usudio reći DA PROSLAVA U BERMU KOD PAZINA 1953. KOJOJ JE BIO PRISUTAN MARŠAL TITO NIJE BILA KOMUNISTIČKOG NEGO NARODNJAČKOG KARAKTERA.

 

Armando Černjul

 

Fotgrafija, Istrapedia

 

 

 

dušan diminić komunizam osvrt

---