Kazalište Planet Art sa predstavom "U posjetu kod gospodina Greena" gostuje u Labinu

Kazalište Planet Art sa predstavom "U posjetu kod gospodina Greena" gostuje u Labinu

26.11.2008. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Kultura

Idućeg četvrtka u labinskom Gradskom kinu gostuje Kazalište Planet Art sa predstavom «U posjetu kod gospodina Greena». Predstava američkoga autora Jeffa Barona, najizvođeniji je suvremeni tekst u svijetu u posljednjih 10 godina. Preveden je na 25 jezika, igran u više od 40 zemalja te u više od 250 produkcija. Predstava u hrvatskoj produkciji, s legendom hrvatskoga glumišta Perom Kvrgićem u glavnoj ulozi, najgledanija je predstava u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina.  Gospodin Green stari je usamljeni vlasnik kemijske čistionice kojeg je, zbog neprilagođene brzine, na ulici zamalo pregazio mladi menadžer Ross Gardiner. Zbog tog događaja Ross je kažnjen, a kaznu treba odraditi tako što će šest mjeseci, jednom tjedno pomagati starom gospodinu Greenu…

(Radio Labin)

 

Predstava "U posjetu kod gospodina Greena" onaj je tip kazališnog događaja kakav smo već zaboravili, a kod kojeg se pozitivne vibracije šire od usta do usta, kada ulaznice obično planu još prije nego su puštene u prodaju, a gledalište puno kao šipak s uzbuđenjem čeka da se prije izvedbe u dvorani pogase svjetla. Producent ove predstave je samoniklo privatno kazalište Planet art i Marko Torjanac, ali izvan svakog populizma i bulevarskih uzbuđenja ono što ovu predstavu čini toliko traženom je njezina sasvim aktualna priča i igra jednog glumca. Komad govori o mržnji i dostojanstvu, na pozornici su samo dva odlična aktera, Luka Dragić i Pero Kvrgić, no "U posjetu kod gospodina Greena" pokazuje da mi zapravo imamo samo jednog glumačkog meštra nad meštrima, Peru Kvrgića koji je sa svojih sedamdeset devet godina ostao posljednji Mohikanac velike glumačke škole Branka Gavelle i Bojana Stupice.

Crvena krpa
 
U osobu gospodina Greena, čangrizavog i predrasudama zarobljenog starca, Kvrgić je unio toliko glumačke sugestivnosti, izražajnosti i mimskih detalja kakvim ga poznajemo iz predstava u rasponu od Dunda Maroja do Stilskih vježbi i od Kir Janje do Mochinpotta da je predstavom "U posjetu kod gospodina Greena" opisan puni krug jedne fascinantne glumačke karijere. Sama priča o gospodinu Greenu crnohumorna je koliko i tragična saga o jednom bizarnom životu, no ona podsjeća na puno ozbiljnije probleme u kojima ljudi postaju usamljene tvrđave, a odnosi među njima, od porodice do politike, podsjećaju na tihe građanske ratove, a ne na razmjenu prijateljstva i simpatije.
 
Priča ide tako da mladi, uspješni čovjek Ross (Luka Dragić) negdje u New Yorku zbog prebrze vožnje skoro pregazi starca Greena (Pero Kvrgić) i zbog toga je kažnjen "društveno korisnim radom" da svakog četvrtka popodne pomaže starcu koji živi sam. Obojica su Židovi, ali problem počinje onda kada se ustanovi da je gospodin Green ortodoksni židovski vjernik, a Ross homoseksualac... Homoseksualizam kao crvena krpa za predrasude svih boja i provokacija za elementarnu toleranciju opisan je i u kazalištu i na filmu već mnogo puta, no nepretenciozna predstava "U posjetu kod gospodina Greena" došla je kao naručena za nabujale demone mržnje koji su u današnjem svijetu izdžikljali jače nego ikad.
 
Nije čudo da je ovaj komad Jeffa Barona preveden na 22 jezika i odigran na 250 svjetskih pozornica jer pokazujući na sceni ludilo u dvoje na temu vjere, nacije i seksa, on djeluje gotovo edukativno upirući na puno masovnije ludilo u stvarnom životu. Gospodin Green smatra da se pravi Židov mora oženiti isključivo pravom Židovkom, a homoseksualizam među Židovima smatra indirektno završetkom Hitlerova posla što uz ostalo jako miriše na isključivosti kojih smo se i sami nagutali zadnjih petnaest godina. Iako je ovo dobro skrojen realistični komad američkog dramskog prosedea, u kome je sve jasno od početka do kraja, a karakteri oslikani gotovo dokumentaristički jasno, zagrebačka publika hrli na ovu predstavu jer ova židovska priča osim situacijskih zavrzlama zaviruje s onu stranu i naše savjesti.
 
Robijašnica odnosa
 
Svi oni strašni odgovori na anketna pitanja u ovim krajevima zadnjih godina tipa "da li biste htjeli udati kćer za Srbina", "želite li Roma za susjeda" i "što mislite da vam jednog dana sin kaže da je homoseksualac", u ovoj predstavi se ispostavljaju i kao optužba hrvatskom mainstreamu koji uz svu svoju neopjevanu tolerantnost, barem kada su npr. bračni odnosi u pitanju, vidi poželjnu djevojku za udaju (opet podatak iz ankete) – kao "Hrvaticu, katolkinju i djevicu".
 
Tako će gospodin Green zanijekati Rossu pravo da bude to što ovaj zapravo jest i priznati da ima kćer koje se (kao i njezine djece) odrekao zato što se udala za goyu, nežidova, pa na višoj razini ova priča iz velegrada govori o tisućama primjera u kome se žrtve pretvaraju u krvnike naplaćujući stostruko patnje koje su sami proživjeli. Od gospodina Greena koji u memoriji ima upisanu svaku točku milenijskog progona Židova do modernih bombaša samoubojica i od liberalizma "slobodoumnog svijeta" do paljevine njihovih ambasada na Bliskom istoku danas, vodi široki put, ali predstava pokazuje da se tragedije planetarnih razmjera začinju u svakom srcu pojedinačno.
 
Gospodin Green je nukleus, jedinična vrijednost svih ideoloških, vjerskih i nacionalnih zagušljivosti koje se tako prepoznatljivo useljavaju u duše običnih ljudi pretvarajući njihov život u robijašnicu odnosa i stavova, a njihove misli i riječi u neprekinutu kanalizacijsku cijev šovinističkog izmeta. Zato "U posjetu kod gospodina Greena" dobro funkcionira i kao porodična drama, ali je – da se vratimo glavnom junaku – dala obilje mogućnosti Peri Kvrgiću da kontrapunktirajući unutarnje strahove i vanjsko ludilo na pozornicu donese prepoznatljivi lik naših zatucanih roditelja, susjeda i prijatelja.
 
Jeftini sentimentalizam
 
Luka Dragić donio je Rossa uvjerljivom svježinom i nekom mladalačkom naivnošću, ali ovom liku – osim što je bio dobro odabrana meta - falilo je malo "štofa" da bi se ozbiljnije suprotstavio slojevitom karakteru gospodina Greena. Mali prigovor mogao bi se uputiti redateljici Aidi Bukvić koja scenskim rješenjima nije dovoljno naglasila nijansiranost Kvrgićeve glume preko koje bi još više došli do izražaja dublji slojevi ovoga komada, već je predstavu prepustila linearnom ritmu serije posjeta i intelektualnom ping pongu dvojice junaka. Zato predstava pri završetku gubi na dinamičnosti za što se pobrinuo i sam autor Baron umotavajući finale ovog komada u komercijalni staniol i pomalo jeftini sentimentalizam.
 
Green će, naime, prihvatiti Rossa kao "osobu drugačije seksualne orijentacije" i odlučiti potražiti kćer koje se odrekao, ali s obzirom da znamo da u životu nije tako, za pravu katarzu bilo je potrebno puno više od uzdaha i aplauza publike na kraju. I ovakva, predstava "U posjetu kod gospodina Greena" osim što je još jednom bacila snop svjetla na kralja među glumcima Peru Kvrgića, potrebna je lekcija i za (hrvatsko) nacionalno tlo koje je još uvijek jednim dijelom uronjeno u prošlost i crne misli i na kome se još uvijek živi u dilemi koga među Židovima, Srbima i homoseksualcima - treba voljeti, a koga ne.

 

 

Pero Kvrgić teatar kazalište Planet Art gluma Kino Labin U posjeti kod gospodina Greena