Katia Schira diplomirala u Torinu na labinskom dijalektu - Talijanima odškrinuta vrata cakavice

27.8.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Ostalo

RAŠA - Katia Schira rodena je u Torinu. U veljači ove godine na tamošnjem je univerzitetu završila studij hrvatskog i španjolskog jezika diplomiravši na temu labinskog dijalekta- cakavice. Katia je uz to i Rašanka, jer su odatle njeni roditelji pa u tom gradu često boravi, u posljednje vrijeme gotovo svaki mjesec nekoliko dana. Razgovarali smo u Tunarici, gdje je bila na kupanju.

- Ne bih mogla provesti ljeto a da ne dođem ovamo, onda to ne bi bile ferije. Ako slučajno nađem posao ovdje, onda ću tu i ostati. Vjenčat ću se u Raši, makar moj budući suprug bio Talijan, jer su svadbe ovdje puno ljepše nego u Italiji, veli ona.

 

Svoju privrženost drugoj domovini pokazala je izabravši spomenutu temu za diplomski rad.

 

- U Torinu se studira srpskohrvatski jezik, ali zapravo je to srpski jer su svi profesori Srbi iz Vojvodine. Mene su pustili da govorim kako želim, ali ničega hrvatskoga u programu nema. Čak i kad se ide na ekskurzije uvijek je to Vojvodina. Zato sam ja htjela raditi nešto o hrvatskom jeziku, objasnila nam je.

Bio je to pionirski podvig jer u Torinu nitko nije imao pojma o cakavici. Tema je bila neuobičajena i dočekana je s podozrivošću. Talijanskim profesorima se ipak svidjelo što u dijalektu postoji puno talijanskih riječi, a srpskima što Labinjani imaju ekavski govor.

 

- Osim što sam obradila gramatiku, pisala sam i o povijesti Labina jer je njegova izoliranost zaslužna za razvoj dijalekta. Oko gramatike najviše mi je pomogao labinski novinar Marijan Milevoj, a kad je trebalo neku rečenicu usporediti s istom takvom, ali u nekom drugom istarskom dijalektu, u pomoć mi je priskakao Branko Blažina iz Barbana. To je osnova za daljnje proučavanje cakavice na univerzitetu, a ako budem upisala postdiplomski studij, opet ću se baviti tom temom, kaže ona. S obzirom da je "tu", koliko i "tamo", može usporediti Torino i Rašu, Italiju i Hrvatsku. - U Torinu se samo radi i radi. Dok sam bila zaposlena u trgovini odlazila sam iz kuće u devet sati ujutro, a vraćala se u osam navečer.

 

Za vrijeme božićnih blagdana radila sam po trinaest ili četrnaest sati. Prosječna plaća je oko tisuću eura, a život je znatno skuplji nego u Hrvatskoj. Zato mi je glupo kad mi ovdje kažu: "Lako tebi!" S druge strane, Talijani imaju predrasude o nama, mnogi ni ne znaju gdje je ta Hrvatska ili misle da smo zaostali sto godina. Iznenade se kada dođu ovamo i upoznaju ljude, vide lijepo more, shvate da se dobro jede, a malo košta, pa se mnogi vrate. Naravno, Torino je milijunski grad i pruža mnogo više prilike za posao i zabavu, priča Katia. Razumije, ali ne govori cakavicom jer se kod njih kod kuće govori istriotskim - talijanskim istarskim narječjem, a s majkom razgovara štokavicom.

 

Na zaboravimo ni da je profesorica španjolskog. Danas je ovakva multilingvalnost još uvijek nešto neobično, ali, dopustimo si malo vizionarstva, za koje desetljeće bit će vjerojatno uobičajena pojava u ujedinjenoj Europi. R. SELAN

katia schira cakavica crtice tunarica raša dijaspora dijalekt labinski dijalekt labinjonski dijalekt branko blažina marijan milevoj

---