Ivan Mravak: Nismo odustali od Plomina na ugljen, a struja neće poskupjeti još godinu dana

26.6.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Gospodarstvo

Početkom kolovoza sve će oči biti uprte u Hrvatsku elektroprivredu (HEP) odakle se očekuju računi s novom cijenom struje. Iako su sindikati tražili odgodu, nje neće biti jer je Vlada potvrdila novi HEP-ov tarifni sustav koji bi mu, kako tvrde u toj kompaniji, trebao omogućiti i nužne investicije. O novim cijenama struje razgovarali smo s Ivanom Mravkom, predsjednikom Uprave HEP-a.
- Koliko će do kraja godine HEP zaraditi na poskupljenju struje?
- Ukupan prihod HEP-a od električne energije je na godišnjoj razini 8,2 milijarde kuna, pa je 20 posto na godišnjoj razini 1,64 milijarde kuna. Do kraja ove godine očekujemo priliv od oko 820 milijuna kuna. Prihod u sljedećoj godini bit će i veći od 1,64 milijarde kuna jer ćemo s povlaštenim kupcima na otvorenom tržištu sklapati bilateralne ugovore u koje će biti ugrađena formula po kojoj će se mijenjati cijena električne energije ako se promijeni cijena energenata za više od pet posto. Ako mazut, plin, ugljen i električna energija iz uvoza poskupe ukupno za više od pet posto, cijena se može povećati, dakako važi i obrnuto. To se ne odnosi na kućanstva i malo poduzetništvo.

- Niste vi u HEP-u, nego Vlada, odlučivali o tome tko neće plaćati skuplju struju, ali imate li analizu toga tko su ljudi koji troše manje od dvije tisuće kilovatsati godišnje, kojima će država pokriti poskupljenje?
- Model su izradili stručnjaci iz Ministarstva financija i HEP-a, jer su naši informatički programi definirani da prepoznaju broj kupaca i njihovu potrošnju, a ne socijalne kategorije. Mi u HEP-u ne možemo precizno znati odgovor na to pitanje. Točno znamo da je prosječna rata kućanstva koja troše dvije tisuće kilovatsati, ovisno o tome imaju li jednotarifna ili dvotarifna brojila, u prosjeku oko 115 kuna.

- Jeste li svjesni toga da će velike obitelji, odnosno svako kućanstvo u kojem živi više od jednog ili dvoje ljudi, plaćati skuplju struju, a da će samci koji dobro zarađuju dobiti pomoć od države? Građani će biti ljuti prvenstveno na HEP.
- Ako ti samci troše preko 3.000 kilovatsati, neće dobiti nikakvu pomoć. Naime, svaki model ima svoje prednosti i nedostatke. Ovo je model kojim se nastoji pomoći građanima da premoste sadašnje poskupljenje. Ovaj model u sebi možda nosi neke nepreciznosti, ali razmatrali smo ga dva mjeseca i nismo došli do boljeg. S njime ćemo krenuti. Uvođenjem poreznog broja model se može mijenjati tj. poboljšavati.

- Ostala je sumnja da je ovih 20 posto samo početak i da dogodine slijedi novi rast cijena.
- Ne mora biti. Pitanje je kako će troškovi rasti. Naša je procjena da s povećanjem cijene od 20 posto i uz tržište povlaštenih kupaca, gdje cijenu možemo mijenjati s porastom cijena energenata, nećemo imati potrebu poskupjeti struju kategoriji potrošnje kućanstva u sljedećih godinu dana.

- Znači, građani mogu biti mirni barem što se tiče sljedeće godine.
- Ako cijena energenata ekstremno ne naraste, onda građani mogu biti mirni.

- Nemate u ladici već spreman zahtjev za novo poskupljenje od sljedeće godine?
- Ne.

- Za što ćete potrošiti novac koji dobijete od povećanja cijena struje?
- Prvi, značajan dio mora pokriti tekuće poslovanje, drugi dio tekuće investicije, a treći dio pripremu za nove velike kapitalne investicije. Danas gradimo hidroelektranu Lešće od 42 megavata, blok »L« u TE-TO Zagreb, na plin, snage 100 megavata, te kombi kogeneracijski blok, na plin, u TE Sisak, 230 megavata električni i 80 megavata toplinski. Taj ćemo blok pustiti u rad u prvoj polovici 2009. godine, a HE Lešće do kraja 2009. godine. TE Sisak će biti pušten u rad u prvoj polovici 2011. godine.
Na pragu smo ugovora o zajedničkim ulaganjima s austrijskom tvrtkom CEMP za gradnju vjetroelektrane na lokaciji Pađene, snage 60 megavata. Također ćemo ove godine potpisati ugovor o zajedničkom ulaganju s tvrtkom Dalekovod Zagreb, o gradnji vjetroelektrana iznad Knina i na području Breza-Senj, ukupne snage 60 megavata. Oba ulaganja realizirat ćemo u sljedeće dvije godine, dakle puštanje u rad očekujemo krajem 2010. godine. Početkom sljedeće godine donijet ćemo odluku o gradnji TE Slavonija na plin, snage 400 megavata, koju planiramo pustiti u rad krajem 2012. Sredinom 2009. godine donijet ćemo odluku o gradnji TE Dalmacija na plin, snage 400 megavata, s planom puštanja u rad 2013. godine. Umjesto TE Plomin 1 planiramo do kraja 2014. godine izgraditi TE Plomin 3, snage 500 megavata. Time bismo, ukoliko bi godišnja stopa rasta potrošnje bila do 3,2 posto, imali suficit električne energije 2015. i 2016. godine, a zatim blagi uvoz do 2020. godine.
Kao i kod vjetroelektrana, tako i zadnje tri velike termoelektrane Slavonija, Dalmacija i Plomin 3 planiramo graditi zajedničkim ulaganjem sa zainteresiranim domaćim ili stranim partnerima. Važno je naglasiti da se do kraja 2012. godine treba izgraditi do 400 megavata snage iz obnovljivih izvora. HEP planira osvojiti 30 posto tog tržišta.

- U koalicijskom sporazumu se spominje da se do kraja mandata mora doći do tržišne cijene struje. Koliko bi to danas značilo veću cijenu?
- Negdje između 40 i 50 posto.

- Po kojoj cijeni kupujete jedan kilovatsat na tržištu u uvozu, po kojoj cijeni ga proizvodite, a koliko ga na kraju naplatite građanima?
- To su važni poslovni podaci koje tvrtka koja posluje na otvorenom tržištu ne objavljuje, zbog toga bih te brojke zadržao za nas.

- Dobro, ne morate nam reći točne brojke, ali možemo li barem znati koliki je prostor za zaradu kada kupujete struju u uvozu?
- Kada kupujemo električnu energiju iz uvoza, nije dobro, jer je to u pravilu visoka cijena koja postoji na tržištu. Ali kada imate svoje elektrane pa napravite miks, i kad ste organizirana elektroprivreda koja kontinuirano snižava svoje troškove poslovanja, onda to značajno mijenja stvari. Rekao sam vam omjer cijene električne energije iz uvoza i naših cijena, to je oko 40 posto na našu štetu, pa tu tražite odgovor na pitanje koliko možemo zaraditi.

- HEP će krenuti u izgradnju velikih objekata, odnosno proizvodnih pogona, s privatnim sektorom?
- Velike objekte planiramo graditi s domaćim i inozemnim investitorima, ali bitno nam je da te elektrane prodaju električnu energiju HEP-u. Ako nije tako, onda će stranac koji proizvodi u Hrvatskoj tu električnu energiju prodavati na natječajima onom tko plati najvišu cijenu, a to ne moraju biti kupci u Hrvatskoj, već na primjer u Slovačkoj ili Albaniji. U tom slučaju nama ostaje CO2. Mi već imamo zajedničku elektranu Plomin 2 s RWE-om i ta električna energija ostaje u Hrvatskoj.

- Znači, na hrvatskom tržištu se ipak može zaraditi?
- Može, u takvom odnosu u kakvom je HEP s RWE-om u Plominu. Mora se znati da je proizvodna cijena iz hidroelektrana najjeftinija, zatim slijede nuklearke, pa termoelektrane na ugljen, TE na plin, obnovljivi izvori, odnosno vjetar, i na kraju termoelektrane na lož-ulje. Termoelektrane na ugljen proizvode električnu energiju značajno niže cijene od one na tržištu.

- Veliki dio električne energije vam »iscuri«.
- Ne slažem se s vama, činjenice su sljedeće. Gubici su u prijenosnoj mreži 3,2 posto što je na europskom nivou. Prije desetak godina u distribuciji su nam gubici bili 12,6 posto, ali smo si zadali cilj svake godine ih smanjivati. Danas su u Europi prihvatljivi gubici do sedam posto, a mi smo na 8,6 posto. Morate znati da jedan posto smanjenja tehničkih gubitaka, s konfiguracijom distribucijske mreže kakva je naša, zahtijeva ulaganja od 400 milijuna eura i to na sadašnjoj razini potrošnje u Hrvatskoj.

- Što će biti s privatizacijom HEP-a?
- To će odlučiti naš vlasnik, država. Mogu samo reći da europska praksa pokazuje da i elektroprivrede koje su u većinskom vlasništvu države dobro posluju te da su velike kompanije i one u kojima je država najveći vlasnik ili tek suvlasnik. Zakon o našoj privatizaciji za početak predviđa privatizaciju 49 posto dionica s tim da država zadrži 51 posto do ulaska u EU. Budući da se radi o Zakonu o privatizaciji HEP-a iz 2002. godine, a u međuvremenu je došlo do pozitivnih pomaka u našem gospodarstvu, pragmatično bi bilo izvršiti izmjene i dopune postojećeg zakona.
- Od države ćete dobiti 166 milijuna kuna. Koliki je to novac u odnosu na sponzorstva sportskim klubovima. Treba li se reklamirati tvrtka koja je monopolist?

- Ukupna sponzorstva i donacije HEP-a su ispod 0,2 posto našeg ukupnog prihoda, tu ubrajamo sponzorstva naše vaterpolo, rukometne i košarkaške nacionalne vrste, sponzorstva nekoliko klubova i sve donacije. HEP već posluje na elektroenergetskom tržištu koje je otvoreno 40 posto. Mi na sponzorstva gledamo kao na stvaranje brenda HEP-a, na pripremu za situaciju kada će tržište biti potpuno otvoreno i kad ćemo se morati »tući« s konkurencijom. Prilaz kupcu i korištenje startne pozicije je nešto što moramo iskoristiti. U sljedećih godinu dana zbog niske cijene električne energije na našem tržištu ipak neće biti promjena, neće biti velika konkurencija, ali već osjećamo pirenje za vratom.

Nismo odustali od Plomina na ugljen

- Jesmo li u potpunosti odbacili gradnju novih termoelektrana na ugljen i hoće li Hrvatska na kraju sagraditi svoju nuklearku?

- Ozbiljan energetičar nijednu opciju neće ostaviti zatvorenom. Sve opcije moraju biti otvorene. HEP mora i sutra, kad se tržište jače otvori, pokriti značajan dio potrošnje. Kad kažem značajan, mislim na barem 90 posto potrošnje, jer će nam vjerojatno konkurencija preoteti dio povlaštenih kupaca. To moramo nadoknaditi širenjem na druga tržišta na jugoistoku. Logično je da se ide na diversifikaciju goriva. Nikako se ne smije ostati samo na jednoj vrsti goriva. Drugo pitanje je pitanje dobavnih pravaca. Što se tiče elektrana na ugljen, nov zamjenski blok Plomin 3 bi izbacivao dvostruko manje čestica u zrak nego postojeći. Ugljen imate u dvadesetak zemlja svijeta, različitih političkih sustava, i bez problema ga se može kupiti. Na lož-ulje, zbog skupoće goriva i nekompetitivnosti cijene električne energije, vjerojatno se više neće graditi elektrane. Dakle, ostaju još hidropotencijali, a Hrvatska ih je gotovo iscrpila. Imamo još tri logične lokacije, Dubrovnik II, druga faza Senja II i Novo Virje na Dravi. Na te tri lokacije postoji realna mogućnost gradnje hidroelektrana. Na kraju ostaje i nuklearna energija, uz sve rizike koje ona nosi. Iza 2020. godine Hrvatska za bazno pokriće potrošnje može izabrati između dva sustava - jedan je gradnja nuklearke, a drugi je gradnja elektrana na ugljen. Nismo osuđeni samo na jedno rješenje, imamo izbora.

 

Ivan Mravak predsjednik uprave HEP struja TE Plomin ugljen energetici gospodarstvo

---