LC Live

Istra mora uvoziti radnike!

Istra mora uvoziti radnike!

23.10.2017. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Ljetos se mnogo govorilo o kroničnom nedostatku radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, no s vremenom je postalo jasno da radnika nedostaje u svim djelatnostima. Ulaskom u Europsku uniju tržište rada se proširilo i odlaze trbuhom za kruhom radnici svih struka. I dok je radna snaga u Istru prije dolazila iz Slavonije, sada ih nema baš puno, jer su mnogi već otišli u inozemstvo pa su se hotelijeri i ugostitelji u Istri našli na sto muka. Sve je manji interes za takve poslove, pa porečka Srednja ugostiteljsko-turistička škola već drugu godinu za redom nema upisanog niti jednog učenika za konobara, a prvi put niti za slastičara.

 

Isti se problem nastavlja sada u poljoprivredi, građevini, proizvodnim djelatnostima… U tijeku je berba maslina a berača ima premalo. Slično je bilo i tijekom berbe grožđa kada je, primjerice porečka Agrolaguna stalno oglašavala slobodna radna mjesta. A tako je i sada, jer i dalje traže berače maslina. 

 

Premale plaće

 

Kad bi se podignule plaće i poboljšali uvjeti, kada bi se ljudima dao slobodan dan ili platili pošteno svi prekovremeno odrađeni sati, ljudi ne bi trebali ići vani tražiti posao, a niti bi se trebala uvoziti radna snaga pokraj nezaposlenih osoba na zavodima, najčešći je komentar koji se čuje. Male plaće i loš odnos prema radnicima, ali i otvorena vrata EU-a rezultirali su problemom nedostatka radnika.

 

No, ovdašnjih hotelijeri već su osmislili razne načine kako zadržati ljude. Počeli su im davati besplatan smještaj i hranu, najboljim ljudima plaćaju daljnje školovanje, nude im se bolji ugovori, pa čak i boravak u njihovim hotelima izvan turističke sezone, sve kako bi ih zadržali za iduću godinu.

 

U razgovoru s maslinarima koji nemaju ogroman broj stabala kao Agrolaguna saznajemo da radnicima nude dobre uvjete, solidnu dnevnicu s putnim troškovima, bonus za kraj berbe i radno vrijeme od 8 do 16 sati. Mladi porečki poljoprivrednik kazao je da je godinama imao odličnu grupu radnika, mlađih penzionera s istoka Istre koji su bili iznimno vrijedni. No, s godinama su postali sve stariji i zbog bolesti su mnogi morali odustati. Zamijenili su ih mlađi koji dolaze u velikom broju, ali mnogi odustaju nakon sedam dana, drugi kod jednog maslinara procijene da im je preteško, pa su već drugi dan bili u susjedovom masliniku. Treći su nakon svih dogovorenih uvjeta počeli ucjenjivati i tražiti više novaca i druge pogodnosti. Uglavnom, veli nam mladi poljoprivrednik, zbog manjeg broja ljudi berba će se znatno odužiti.

 

Drugi poslodavac, vlasnik restorana kazao je da je radnike jako teško naći, jer radi sezonski i nije mogao ponuditi posao za barem šest mjeseci. Unatoč ponuđenoj velikoj plaći i besplatnoj hrani i smještaju nikoga nije mogao naći. Drugi kaže da su tražili šankericu i jedina koja se javila uvjetovala je da se njenog dečka zaposli kao kuhara. Drugi koji se javio na oglas za posao zahtijevao je da se njegovoj obitelji omogući dva tjedna besplatnog ljetovanja u apartmanima koje ta obitelj iznajmljuje.

 

No, s druge strane je priča mladog majstora "zlatnih ruku" koji je donedavno radio u velikom istarskom proizvodnom pogonu. Koliko god da je radio uz velik broj prekovremenih sati tijekom deset godina napornog rada, nikako nije mogao dostići pristojnu plaću za život, u što je uključen i trošak kredita za stan. Ovog je ljeta dao otkaz i preselio na sjever Njemačke. Radi o potpuno istoj vrsti tvrtke kao i kod kuće samo uz daleko veću plaću. Novi poslodavac dao mu je pristojan stan za početak dok se ne snađe. Do kraja ove godine njegova supruga će otići za njim, jer plaća na šalteru banke u kojoj radi je mala. Umjesto životarenja u svom rodnom gradu, izabrali su inozemstvo.    

   

Nema građevinaca

 

Građevinarstvo ponovno cvjeta i potražnja za radnicima je velika. Nažalost, građevinski poduzetnici vele da zbog nedostatka radne snage ne mogu odraditi sve poslove koje bi željeli. Pa čak i trgovina za koju se dosad uvijek nalazilo radne snage nema više dovoljno radnika. Nedavno je u Poreču otvorena prodavaonica poznate svjetske marke. Za voditeljicu nisu tražili zgodnu djevojku od najviše 25 godina, nego su uzeli ženu s dugogodišnjim iskustvom koja je pred otvaranje jedva našla zaposlenice. Od pet koje su se u početku prijavile na obuku, nije ostala niti jedna. Sve su zaključile da će im biti prenaporno raditi cijeli dan ljeti i da plaća nije dovoljno velika unatoč bonusima, ugovorom na neodređeno vrijeme i kraćim zimskim radnim vremenom. Slično je iskustvo i vlasnika nekoliko dućana u starom gradu – usred ljeta je i sam morao prodavati, jer djevojke u špici sezone više nisu bile zainteresirane za rad. Odlučile su da će radije na more.

 

- Radnike traže građevinari, ribari, poljoprivrednici, a najviše ugostitelji, kaže predsjednik Udruženja obrtnika Poreča Zoran Kalčić. Nakon anketiranja svojih članova zatražili su preko Hrvatske obrtničke komore dozvole za zapošljavanje stranaca. Konkretno za Poreštinu se traži 10 radnika za proizvodnju, 42 za turizam (konobari, kuhari, pomoćno osoblje) i 20 stranih djelatnika iz građevine (tesari, armirači, zidari, stolari). No, potrebe za ovo područje su i deseterostruko veće, ali zbog nezaposlenih na zavodima teško da će nam dozvoliti veće kvote za uvoz radne snage, a drugih rješenja ne vidimo, komentirao je Kalčić koji u Vrsaru ima mesnicu i trgovinu. I sam je ovog ljeta više puta preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tražio radnika, ali ga nije našao. Sa Zavoda su ga obavijestili da će mu na razgovor poslati 15 osoba, ali osim jedne žene koja mu je došla reći da već ima drugi posao, nije se pojavio nitko. 

 

Smanjiti poreze 

 

Prema mišljenju jednog porečkog ekonomista neće biti sreće dok država ne odluči smanjiti porezna opterećenja na plaće. Ponovno će ove godine prihodi od hrvatskog turizma biti rekordni, pa je logično da država razmisli koga će rasteretiti i dati mogućnost gospodarstvu da prodiše.

 

- U Poreču u kojem se odvija snažna gospodarska aktivnost poduzetnici se već duže vrijeme muče s pronalaskom radnika – nije to problem samo ove godine. Bolji su radnici otišli u druge zemlje, a trend iseljavanja se nezaustavljivo nastavlja. Kvote za uvoz strane radne snage se u pojedinim branšama povećavaju, ali to nije dovoljno. Hrvatska ima laganu stopu gospodarskog rasta i BDP-a, a   primjerice Rumunjska i Poljska imaju od sedam i više posto. Svi su nas pretekli. Bojim se da kod nas ni neće biti moguće veće stope rasta, jer je velik broj ljudi otišao. Investitori stalno najavljuju nova ulaganja, poput marina, hotela i drugog – a tko će im raditi? Svi oni gledaju u koliko će godina vratiti uložen novac, ali bez radnika to neće biti lako. Nužno je da država smanji poreze kako bi poslodavci mogli značajnije povećati plaće, priča nam porečki ekonomist.

 

Kazao je da pojedine velike tvrtke moraju promijeniti svoje uvjete i način razmišljanja, jer zbog visokih troškova života ne mogu prodavačicama u Poreču i Osijeku nuditi istu plaću od 3.500 kuna. U Poreču kronično nedostaje i policajaca, posebice ljeti kada se broj stanovnika na Poreštini od oko 25 tisuća pridruži još sto tisuća turista. Porečani taj posao neće raditi, a ne prihvaćaju ga baš ni oni iz drugih dijelova Hrvatske, jer je kod nas teško preživjeti s 4.500 kuna, ako moraju plaćati smještaj, režije i sve ostalo. Po njemu će tu značajnu ulogu morati odigrati Grad i velika hotelijerska poduzeća. 

 

Svi bi bili šefovi 

 

No, Porečani ne žele raditi ni kao konobari, jer bi svi radije bili šefovi i menadžeri. Oni koji su na zavodima za zapošljavanje uglavnom dobro žive od rada na crno i naknade od HZZ-a, pa kada ih se pozove na razgovor za posao – nađu ispriku kako ne bi radili. Svakako je problem nedostatka radne snage vrlo kompleksan, zaključio je ovaj Porečan koji je želio ostati anoniman.

 

Razgovarali smo i s dr. sc. Marinelom Dropulić Ružić, znanstvenicom sa Zavoda za turizam pri Institutu za poljoprivredu i turizam Poreč koja je u suradnji s hotelskim kućama provela nacionalno istraživanje na skupini mladih u dobi od 15 do 35 godina. Znanstvenica je, naime, kazala da se radi o problemu kojeg treba rješavati sustavno, na više frontova. Da će djelatnika u turizmu nedostajati trebalo se zabrinuti već kod prvih valova iseljavanja iz Hrvatske te kod evidentne nezainteresiranosti učenika za upis u smjerove turističkih škola. K tome, ni država ni školstvo ne odgovaraju zahtjevima turističkog tržišta rada, a olakšana radna mobilnost unutar EU-a još je pogoršala tu situaciju. Međutim, teme vezane za djelatnike ni hotelijerima ni ugostiteljima dosad nisu bile prioritetne.

 

- Svim generacijama je i dalje važna sigurnost i stabilnost posla, tako da je stalno zapošljavanje jedna od mjera koja može dovesti po promjene. Resorno ministarstvo bi trebalo biti najglasniji zagovornik obrazovne reforme, a zatim bi valjalo promijeniti dosadašnji način promoviranja ove struke, koji je površan i neučinkovit. Osim što se za te svrhe ulaže 52 puta manje na godišnjoj razini od, primjerice poticaja za bazene ili manifestacije, cijeli koncept ne postiže svoju svrhu, mišljenje je dr. sc. Dropulić Ružić.

 

 

radnici istra gospodarstvo ugostiteljstvo