Hrvatska ima malu emisiju CO2 po stanovniku
26.9.2008. // HRT // Objavljeno u kategoriji Ekologija
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u suradnji sa stručnim timom iz Europske unije izrađuje Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova kojim će se postrojenjima (termoenergetski objekti veći od 20 MW, rafinerije, koksare, metalna, cementna, papirna, keramičarska, staklarska industrija i dr.) dodijeliti kvote emisija koje će smjeti ispuštati u razdoblju 2010.-2012. Plan je u finalnoj fazi izrade te će početkom listopada uslijediti javna rasprava s dionicima.
Hrvatska ima malu emisiju CO2 po stanovniku, ali je emisija po bruto ostvarenom dohotku i emisija po potrošenoj energiji iznad prosjeka EU tako da ima prostora za djelovanje, posebno vezano za povećanje energetske učinkovitosti. Hrvatska od 2010. uspostavlja sustav trgovanja kvotama emisija stakleničkih plinova, mjeru kojom će se smanjenje emisija ostvariti na troškovno učinkovit način.
Obveza Republike Hrvatske je smanjiti emisije, a da se ujedno ne ugrozi gospodarski razvoj, konkurentnost tvrtki, individualni standard i zaposlenost.
Posljednje dvije godine, u okviru međunarodne zajednice razmatraju se obveze smanjenja emisija za tzv. post-Kyoto razdoblje, nakon 2012., koje bi 2009. trebalo rezultirati s točnom brojkom smanjenja emisija za razvijene države i nekom određenom obvezom smanjenja za države s ubrzanim rastom ekonomije. EU je postavila cilj smanjenja emisija od 20 posto do 2020., obvezu koja je različito raspodijeljena na države članice ovisno o njihovom bruto nacionalnom dohotku. Raspodjela obveza je različita za sektore obuhvaćene sustavom trgovanja emisijama i izvan sustava po članicama tako da će razvijene članice morati smanjiti i više od 20 posto, dok će emisije članicama s niskim bruto nacionalnom dohotku smjeti rasti u točno određenom postotku.
Na tragu aktivnosti koje provodi EU, Hrvatska priprema podloge za post-Kyoto razdoblje koje će se razmatrati s gospodarskim subjektima, nadležnim tijelima državne uprave i akademskom zajednicom. Analiza mjera se vrši po određenim kriterijima, kao što su potencijal smanjenja, ostvarivost vezano za gospodarske i nacionalne osobitosti te prema trošku smanjenja. Trošak mjera će u velikoj mjeri ovisiti o smjeru razvoja energetike koji će dati nova energetska strategija, jer kao i u drugim državama EU najveće emisije CO2 dolaze upravo iz tog sektora. Iz svih tih aktivnosti proizaći će realno ostvariv cilj obveza koje Hrvatska, s obzirom na snagu svog gospodarstva može preuzeti do 2020. godine.