Gostovanje književnice Julijane Matanović

22.10.2014. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Kultura

U ponedjeljak je mnogobrojnu publiku u Gradskoj knjižnici Labin svojim riječima i iskričavošću počastila Julijana Matanović, književnica, majka, znanstvenica, profesorica...

Naglašavajući iskrenost, dobrotu i emociju kao polazište i uporište u svom životu i pisanju, ističe da u svojim djelima sebično oslobađa sebe i svoje tijelo te se daje čitateljima ne bi li se i oni pronašli u njenim riječima. U djelima nudi rečenice i model tako da svatko može, čitajući njenu knjigu, čitati svoju novonapisanu knjigu.

Prvo djelo „Zašto sam vam lagala“ objavljuje u 36. godini, na prvom pragu ženske zrelosti, kako sama kaže, a nakon te zbirke pripovjedaka uslijedila su i druga autoričina ostvarenja koja su jednako pozitivno prihvaćena od onih kojima su prvenstveno namijenjena, od publike. U prilog tomu da joj je prije svega važan čitatelj, govori i to da kaže kako je dobro biti u društvu priznatih od strane struke, ali da je njen odabir uvijek publika. 

 

Za svoj je rad nagrađena i nedavno nagradom Gjalski za 2014. godinu za najbolje prozno ostvarenje za knjigu eseja „I na početku i na kraju bijaše kava“. Odgovarajući na pitanje čemu nagrada za djelo koje se bavi kavom, kaže da je ona tim djelom opomenula jer svijet nije otišao k vragu dok god se nalazi vremena za ispijanje kave s dragim ljudima. Kava je i početak i kraj, i punina i praznina.

Na večernjem je, pozitivno ugođenom, književnom susretu Julijana Matanović, kao i svojim knjigama, publici nesebično dala sebe, nepatvoreno i bez zadrške, naivno kao petnaestogodišnjakinja, rekla bi naša draga gošća. Ne bismo potpisali tu naivnost  jer je upravo nepatvorenost i iskrenost ono što je došlo do publike i susret učinilo prisnim druženjem.

 

Na istovjetan se način daje i svojim studentima opisujući se pretolerantnom prema njima, njihovim mladostima, znajući o svakom od njih ponešto. Ono što joj vraća vjeru u mlade ljude jeste njihovo stvaralaštvo i kreativnost, dajući primjer svog studenta Sanina, tekstopisca grupe Silente. Zaneseno govoreći njegove stihove „...nađemo se gdje se nađu tvoje pjege i moje bore...“, zaključuje retoričkim pitanjem: „Ma tko takvu ljepotu može napisati!?“

A mi ćemo zaključiti konstatacijom, dok je ovakvih književnica (a i spomenutih mladih nada) naša čitateljska publika i dalje će uživati u pričama koje život znače i život piše.

 

Gradska knjižnica Labin

 

 

 

 

julijana matanović književni susret gradska knjižnica labin

---