Ekološke udruge i ogranak HSLS-a Pule: Ključ u bravu jedino rješenje za Rockwool

20.9.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Politika

PULA - Na zajedničkoj tribini o Rockwoolovoj tvornici kamene vune predstavnici ekoloških udruga Naša zemlja i Ekop Istra te pulski ogranak HSLS-a osudili su nedavne izjave ministrice zaštite okoliša Marine Matulović-Dropulić da ekoudruge tijekom javnih rasprava nisu imale nikakve primjedbe na prostornoplansku dokumentaciju vezanu uz Rockwool. Predsjednik Ekop Istre Josip Anton Rupnik tvrdi da ministrica očito ne zna da žitelji Pićanštine nisu imali pravo na svoje mišljenje te da nitko nije reagirao kad su udruge ukazivale da tvornica nije sagrađena u skladu s hrvatskim zakonima. Na koncu, inspekcija je tvornicu privremeno zatvorila na poziv udruga, a ne župana Ivana Jakovčića.
- Ministrica zaboravlja da su predstavnici Rockwoola prvi prekršili dogovor o suživotu na koji se stalno pozivaju jer su s predstavnicima Županije potpisali tajni ugovor kojim im je obećano da će tvornica dobiti 17 milijuna eura poticaja te su oslobođeni plaćanja komunalnog doprinosa, istaknuo je Rupnik.

Bruno Poropat iz Odbora za referendum rekao je da postoje dokazi da su udruge uložile žalbu na izdanu građevinsku dozvolu, no da njihove akte nikada nitko nije razmotrio. Upozorava da je iz sažetka studije o utjecaju na okoliš, koju je za udrugu Eko Kvarner proanalizirao fizikalni kemičar dr. Stanko Uršić, vidljivo da će godišnje u pićansku dolinu iz dimnih plinova dospjeti najmanje 2.700 tona sumpornih oksida, koji će s vlagom u zraku dati ekvivalent 4.100 tona koncentrirane sumporne kiseline.

Poropat napominje da će s tim dimnim plinovima u okoliš dospjeti i najmanje 84 tona toksičnog materijala te najmanje 600 tona ugljik-monoksida. Klaudijo Lazarić iz udruge Naša zemlja prisutnima je prezentirao kratki dokumentarni film o pićanskoj dolini prije dolaska tvornice, rekavši da slike govore same za sebe te da je vidljivo da se po dolasku tvornice nad dolinom nadvio gusti dim i da je nekadašnja zelena dolina postala siva.

- Nas se proziva da lažemo i obmanjujemo javnost, no prva prijevara je bila kad je jedno od najplodnijih zemljišta u Hrvatskoj preko noći pretvoreno u industrijsku zonu. Tvornica se nalazi na vodozaštitnom području, gdje samo u jednoj sekundi dobivamo tisuću litara pitke vode. Tamošnji stanovnici dizali su skupe kredite da bi se bavili poljoprivredom. Pitamo se sada tko će vraćati njihove kredite i kupovati te zagađene proizvode. Mi još ne znamo što sve izlazi iz Rockwoolovih dimnjaka i jedino rješenje je ključ u bravu. Do nalaza Zavoda za javno zdravstvo o stanju otpadnih voda nemoguće je doći, a u samom nalazu piše da se materijal ne može distribuirati, što znači da je taj nalaz tajan, ističe Lazarić. Najavio je novi prosvjed pred tvornicom kamene vune u Pićnu, koji bi se trebao održati uskoro, u noćnim satima i pod svijećama.
Aktivist Ivan Smilović veli da je neugodan miris sastavni dio proizvodnje tvornice i da je dvije tisuće stanovnika osuđeno na plinsku komoru.

Kristina Đurović iz Ekop Istre pak tvrdi da zbog straha od zagađenog zraka stanovnici gotovo uopće ne otvaraju prozore. Smatra da je Rockwool osmislio psihološku metodu zastrašivanja stanovništva da bi građanima poručili da nemaju apsolutno nikakvu moć u raspolaganju svojom sudbinom. Aktivisti vele da je tvornica u Pićnu jedna od najvećih u Europi i da se nitko zasigurno ne bi sjetio ovog mirnog istarskog kraja da nije bilo intervencije i signala lokanih političara predvođenih županom Ivanom Jakovčićem.

Predsjednica pulskog HSLS-a Vesna Jakovina Matošević konstatirala je da postavljanje mjernih stanica znači da u okolišu postoji nešto što je štetno po ljudsko zdravlje, kritizirajući pritom i lokaciju budućeg planiranog centra za gospodarenje otpadom na Kaštijnu, na koji će, tvrdi, stizati sav štetan otpad iz Istre.

Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ

Lazarić: Ljudsko tijelo najbolji pokazatelj da nešto ne štima

Zanimalo nas je na temelju kojih konkretnih pokazatelja aktivisti upozoravaju na štetnost čestica iz Rockwoolovog dimnjaka i imaju li uopće podatke o količini štetnih plinova koji odlaze u zrak. Klaudijo Lazarić iz udruge Naša zemlja napominje da ni oni sami ne znaju što treba mjeriti, a koliko mu je poznato, mjeri se količina ugljičnog i sumpornog oksida i razne lebdeće čestice.

- No, to nije dovoljno. Činjenica je da najopasnije tvari nisu ni evidentirane, a kamoli da se mjere, i to je problem na koji cijelo vrijeme ukazujemo. Podaci mjerne stanice nisu dostupni online. Naime, oni se prikupljaju u bazi, a nakon toga se preračunavaju i putem posrednika puštaju u javnost, veli Lazarić. Na pitanje kako mogu tvrditi da su ispušni plinovi štetni ako o tome uopće nemaju podatke, Lazarić je rekao da je ljudsko tijelo dovoljan pokazatelj da nešto ne štima.

- Ako ljudsko tijelo reagira, to znači da su uvjeti življenja promijenjeni i ugroženi. Ljudi su u vrijeme povećane koncentracije nepoznate tvari hodali s maramicama preko usta, suznih i crvenih očiju. Nije tolika masa nazivala Centar 112 iz hira, to ne može nitko reći, veli Lazarić. Dodao je da još nije uspio vidjeti Studiju utjecaja na okoliš jer navodno, tvrdi, ona ne postoji među dokumentima Općine Kršan. »U vrijeme kada je studija rađena bio sam predsjednik Općinskog vijeća u Kršanu i ona nikada nije došla do mene. Sada sam kao vijećnik zatražio da mi se dostavi, a odgovoreno mi je da ne postoji«, veli Lazarić.

Rockwool Klaudijo Lazarić HSLS politika tribina lebdeće čestice Potpićan Ekop Istra Rupnik Kristina Đurović ekologija zeleni