Po povratku iz Italije došli smo u Labin oko 18,30 sati i otišli oboje "normalni i zdravi" u kafe bar Astoria po ključeve od stana od mojeg kolege. Kratko smo se pozdravili s prijateljima i popili piće. Ja pašaretu koju vjerojatno neću nikada više piti. Nismo nigdje više bili kao što se pričalo po Labinu, već smo nakon pola sata u Astoriji otišli doma, opisuje Peruško svoj povratak u Labin neposredno prije nego što je doznao da je zaražen

Dino Peruško, 36-godišnji Labinjan i bivši rukometaš Rudara, drugi je Istranin koji je bio pozitivan na koronavirus. Prije tri dana, nakon što je na njenom zaraznom odjelu ležao od 9. do 29. ožujka, otpušten je iz pulske bolnice. Konačno zdrav, vratio se kući. Ali, ipak, u samoizolaciju, kako su mu liječnici preporučili. Peruško je napustio bolnicu nakon dva negativna testa, dok je njegov prijatelj Andrea, prvi Labinjan i Istranin zaražen s koronavirusom, s kojim je, inače, radio u mjestu Selva u Val Gardeni i s kojim se zajedno vozio kući, ostao u pulskoj bolnici. On je, naime, još uvijek pozitivan na koronavirus. Peruško je u Italiji sezonski radio kao konobar pune četiri godine u istom hotelu.

Ekskluzivno za naš list podijelio je s javnosti svoju priču oko koronavirusa. Prisjetio se i povratka iz Italije u Hrvatsku i kako je sve počelo.

Ništa nismo znali

- Kad smo se iz Italije vraćali doma ništa nismo znali, nismo bili informirani o koronavirusu. U hotelu u Selvi radili smo 10 do 12 sati na dan, a kad smo krenuli kući u subotu 7. ožujka tamo još nitko nije bio zaražen. Barem mi to nismo znali. Dan prije, preko noći, zatvorili su hotel u kojem smo radili! To je već bilo indikativno. Vjerojatno su Talijani znali za koronavirus, ali su zbog sezone sve prikrivali. Na granici, kod povratka, ni Andreu ni mene nitko ništa nije pitao. Došli smo u Labin istog dana oko 18,30 sati i oboje otišli, u tom trenutku uvjereni da smo normalni i zdravi, u kafe bar Astoria po ključeve od stana mojeg kolege. Kratko smo se pozdravili s prijateljima i popili piće. Ja, eto, pašaretu, koju vjerojatno neću nikada više piti! Nismo nigdje više bili, kao što se pričalo po Labinu, već smo nakon pola sata otišli doma. Sve se počelo odigravati idućeg dana, 8. ožujka, kad smo u telefonskom razgovoru s jednom kolegicom u Val Gardeni saznali da jedan naš kuhar ima koronavirus! Isti dan je i moj prijatelj Andrea dobio temperaturu 37,4 pa smo kontaktirali epidemiologinju u Labinu, dr. Suzanu Mušković, koja je bila vrlo ljubazna i susretljiva. Prijatelj je upućen u bolnicu, a ja nisam imao nikakve simptome. Prijavio sam se naredni dan, u ponedjeljak 9. ožujka, ali bez ikakvih simptoma. Otišao sam u bolnicu zato jer sam radio i putovao s Andreom u istom autu. Dotad nisam imao temperaturu, nisam kašljao ni imao respiratornih problema, a nemam ni danas. Jedino sam u prvih nekoliko dana po dolasku u bolnicu primijetio da nemam osjet okusa i mirisa. Nakon 6-7 dana to mi se vratilo. U bolnici sam popio samo jedan brufen, više preventivno i zbog psihološkog stanja te kasnije jedan sumamed, jer su mi na rendgenu našli neku sjenu na plućima, govori nam Peruško.

Cijeli tekst ovdje

https://www.glasistre.hr/istra/dino-perusko-labinjan-koji-je-pobijedio-koronavirus-nikome-nista-ne-zamjeram-iako-su-me-stigmatizirali-i-svasta-govorili-v-633163

Branko Biočić