Dejan Išin: Osvetoljubive bivše žene i birokracija bacaju muškarce u očaj

Dejan Išin: Osvetoljubive bivše žene i birokracija bacaju muškarce u očaj

1.4.2010. // Novi list // Objavljeno u kategoriji Društvo

Mnoge žene kojima nakon razvoda pripadne skrbništvo nad djetetom, a to se događa u 85 posto slučajeva, svoju ljutnju spram bivšeg supružnika često prenose na djecu, ograničavaju ili onemogućuju viđanje djeteta, a nerijetko i lažno optužuju.

Prije samo dvije-tri godine bila je izuzetna rijetkost čuti muškarca koji javno progovara o svojim obiteljskim problemima, bio on u braku, razveden ili samohrani otac. Uzmemo li u obzir činjenicu da takve osobe većina javnosti percipira kao slabiće, osobe koje samo žele izbjeći plaćanje alimentacije ili se svojim postupcima osvetiti bivšoj supruzi, moći ćemo suosjećati s njihovom samozatajnošću. Zbog toga su se godinama nalazili i organizirali putem interneta i udruga, gdje su razmjenjivali iskustva i savjete, jer su u dugom hodu kroz institucije silom prilika postali pravi stručnjaci za obiteljsko pravo i srodne discipline. No, ta se situacija mijenja i muškarci progovaraju o problemima koji ih muče, a za koje smo mislili da su svojstveni samo ženskom spolu.

Mnoge žene kojima nakon razvoda pripadne skrbništvo nad djetetom, a to se događa u najmanje 85 posto slučajeva, svoju ljutnju spram bivšeg supružnika vrlo često projiciraju ili prenose na djecu, ograničavaju ili onemogućuju viđanje djeteta, a nerijetko i lažno optužuju pokušavajući tako u potpunosti isposlovati zabranu viđanja djeteta. Iako to nikada nije mogao ni sanjati, budući da se sa svojom suprugom razveo prije deset godina, jedan se otac tek nedavno našao u problemima s kojima se drugi očevi susreću netom nakon razvoda.

- Ukoliko se nešto uskoro ne riješi, spreman sam na Giardinima protestirati sa svim sudskim rješenjima koje imam o viđanju djeteta. Tu se ne radi o krađi kokoši, tu se radi o ljudima od krvi i mesa, o ocu i djetetu kojima se sustavno raznim pravnim potezima moje bivše supruge onemogućava viđanje koje nam je sud odredio. Ja nisam nemaran otac, imam troje djece o kojima sam odmalena vodio brigu i plaćao im alimentaciju, a sad moram voditi bitku s ovim sustavom koji mi ne želi pomoći u ostvarenju mojih i prava mog djeteta da se viđamo. Djeteta kojim majka toliko manipulira da me on ne može pogledati u oči kad se sretnemo, djeteta po koje ja po dogovoru dođem u petak, a on mi odgovori da ne može ići sa mnom jer ne smije rastužiti mamu, priča nam svoju potresnu životnu priču 60-godišnjak vidno shrvan bolom.

Tako se već mjesec i pol dana svaki petak ponavlja ista priča, nakon koje otac odlazi na MUP i podnosi prijavu protiv bivše supruge jer je to jedino što može učiniti. Za pomoć se obraćao i centru za socijalnu skrb, gdje su mu uz suosjećanje rekli da su i oni u cijelom slučaju nemoćni. Iako svaka priča ima dvije strane, činjenica je da mu je kćer »prebjegla« sa 17 godina jer više nije mogla podnijeti život s majkom. Majka joj nije dozvolila niti da dođe u stan uzeti svoje stvari, a kamoli da viđa brata. Otac tvrdi da ju je na ovaj potez natjerala pretjerana izoliranost, introvertiranost i paranoja koje je majka prenosila na njih.

- Najbolnije od svega mi je to što je nedavno na sudu podnijela zahtjev da mi se zabrani bilo kakav kontakt s djetetom, na što joj je sutkinja rekla da bez valjanog razloga nema pravo to tražiti nakon što sam bio deset godina prisutan u djetetovom životu. Pa što se to sad nakon toliko godina promijenilo da ja ne smijem viđati svog sina? Jesam li odjednom postao ubojica ili što? Znam da ona ima vezu s jednim starijim čovjekom i ima potpuno pravo na to, ali nema ga pravo pretvarati u zamjenskog oca mom sinu. Ne može ga on viđati kad god hoće i vodati svuda a da pritom meni, njegovom pravom ocu, koji ne da voli, nego obožava to dijete, sprječava svaki kontakt s njim, govori nam vidno rastresen otac čije zadnje riječi već završavaju u grčevitom plaču.

Zadnji put kada je vidio svoje dijete bilo je to kroz željezne rešetke na vratima stana svoje bivše supruge.

Dejan Išin iz Labina i sam iza sebe ima priču o nesretnom razdoblju nakon razvoda koja je ipak sretno završila na zadovoljstvo sviju. No, trenuci u kojima mu se činilo da polako počinje gubiti svoje dijete i emotivnu povezanost s njim, kao i nesmiljenost pravnih službi i djelatnika Centra za socijalnu skrb s kojima se tada susretao, nagnali su ga da se aktivnije pozabavi problemom razvedenih očeva.

- Uloga je centara za socijalnu skrb tijekom donošenja odluke o skrbništvu nad djecom prvenstveno štititi interese djeteta, ali zbog prevladavajuće nesposobnosti, diskriminacije očeva i pristranosti najčešći je rezultat njihovog rada otuđenje djeteta od roditelja s kojim ne živi. Oni vam često izgovaraju one fraze »dijete ima pravo na oba roditelja, ali majka je majka« i u skladu s tim se, nažalost, i ponašaju, tvrdi Išin.

Jedna od pravnih nepravdi koju bi razvedeni roditelji željeli promijeniti je dodjeljivanje skrbništva samo jednom roditelju, za što smatraju da bi trebalo postojati samo u slučajevima teške obiteljske patologije. Naime, činjenice govore da u iduće četiri godine od rastave roditelj s kojim dijete ne živi u 70 posto slučajeva gubi svaki kontakt s tim djetetom, što je psihički pogubno za djecu.

- Ono protiv čega se ja još uvijek borim jest postojeći koncept alimentacije. Naime, još nisam upoznao roditelja, poglavito očeve, koji nisu spremni materijalno skrbiti o svojoj djeci iako postoje i takvi. Ali s druge strane, češće se događa da, primjerice, djetetu kupiš novu odjeću, obuću, školske knjige, platiš mu školski izlet ili nešto slično i nemaš za alimentaciju, ali ti sudac na taj argument kaže: »Pa niste mu morali kupiti jaknu«. Mislim da je današnji način propisivanja alimentacije za roditelje koji žele i dalje sudjelovati u životu svog djeteta jednostavno zelena karta za šlepadžije koji hoće živjeti od novca bivšeg partnera. Ako dijete rjeđe boravi kod jednog roditelja ili ga roditelj više ne želi viđati, on mora snositi odgovornost i tada alimentacija ima smisla. Ali ako po dogovoru supružnika dijete gotovo podjednako boravi kod oba roditelja, onda ga oboje jednako uzdržavaju i alimentacija nema smisla, ističe Išin.

Aktualna sudska praksa redovno novčano učešće u životu djeteta roditelja koji nije dobio skrbništvo naziva darivanjem, što je također odlična podloga za ženske manipulacije sudovima i centrima za socijalnu skrb.

Mnoge od udruga razvedenih ili samohranih očeva aktivirale su se prije pet do deset godina kada je situacija s njihovim pravima bila daleko gora nego što je sada pa tako, primjerice, jedna od najpoznatijih udruga, Pateros, više nije aktivna. Kako kaže Išin, tu nema bogatih sponzora niti političkih bodova, kao ni Sanje Sarnavke koja bi branila muška prava. Istodobno napominje da bi i ljudi morali početi samoinicijativno mijenjati diskriminirajuće zakone i društvo ne dijeleći se u udruge prema spolu, već prema zajedničkim ciljevima ili problemima. S tom je mišlju prošle godine osnovana Udruga za ravnopravno roditeljstvo u Zagrebu, gdje već nekoliko godina djeluje i dosta angažirana udruga Dijete-razvod.

Patricija SOFTIĆ-MEHMEDOVIĆ

 

Očinstvo diskriminira i Ustav

Išinovo uvjerenje da se očeve najčešće kriminalizira i diskriminira potvrđuju mnoge činjenice, pa i sam Ustav RH, u čijem članku 62 stoji da »država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život«. Prije mjesec dana predstavnici nekoliko srodnih udruga sastali su se s Odborom za Ustav te im predložili izmjenu ovog članka na sljedeći način: »Država štiti roditeljstvo (majčinstvo i očinstvo), djecu i mladež te stvara ...« Očeve je zasmetalo što je pravobraniteljica za djecu istodobno predložila da prvi dio članka 62 glasi »Država štiti majčinstvo, roditeljstvo, djecu i mladež...«, jer se time ponovo stavlja majčinstvo iznad očinstva, čime bi Ustav RH ostao, kao i dosad, u nesuglasju sa samim sobom jer zaštita djece i mladeži podrazumijeva i zaštitu djetetovog prava na oba roditelja.

 

czs djeca prava prava djece skrbništvo dejan išin očinstvo centar za socijalnu skrb roditelji obiteljski zakon