Davor Vitasović imati će ljepše božićne blagdane: HRVATSKA IMA VELIKO SRCE. Više nisam gladan, hvala svima

Nakon što je u jednim dnevnim novinama objavljena priča o nezaposlenom i bolesnom Davoru koji sam živi u trošnom stanu u ruševnoj i raspadajućoj zgradi u Krapnu, više gladan nego sit jer tri dana jede, a preostala tri gladuje, počela mu je stizati pomoć iz zemlje i inozemstva.

Davor Vitasović (64) iz Krapna u općini Raša ovih dana živi ljepše dane u svom teškom životu. Naime, nakon što je u ponedjeljak u jednim dnevnim novinama objavljena priča o nezaposlenom i bolesnom Davoru koji sam živi u trošnom stanu u ruševnoj i raspadajućoj zgradi u Krapnu, više gladan nego sit jer kako je rekao tri dana jede, a preostala tri gladuje, počela mu je stizati pomoć iz zemlje i inozemstva.

Iz Pule je stigao i novi štednjak te boca s plinom. Za vrijeme posjeta svjedočili smo paketima koje su stizali iz cijele zemlje, a dovozili su ih labinski humanitarci Davor Šverko i Ivana Stojković, koji najviše ovih dana pomažu Davoru.

Njegov je stan sada pun hrane i raznih kućnih potrepština, a neki mu šalju i donose novac. Nakon što se s Davorom Šverkom i Ivanom vratio iz labinske trgovine Humana gdje je birao odjeću, Vitasovića su posjetili Puljani Sandro Malovrh i Roberta Miletić, koji su mu donijeli novac, mlijeko i još neke kućne potrepštine.

A poslije?

- Pomogat ćemo i dalje Davoru koliko možemo jer ovo je samo privremeno rješenje. Što nakon nekoliko mjeseci? Problem će ostati, Davoru treba naći stalno rješenje, rekla je Roberta Miletić .

- Stavit ćemo kutije po Labinu za pomoć Davoru. Organizirat ćemo humanitarne akcije i dogovoriti s labinskim restoranima da može povremeno barem nešto toplo pojesti, rekao je Labinjan Davor Šverko, poznat iz humanitarne akcije za pomoć Vinežanima, kojima je zgrada izgorjela u požaru.

A Davor Vitasović je sretan i svima zahvalan na brizi trudu.

- Zahvaljujem od sveg srca svima iz Istre, cijele Hrvatske i izvan nje koji mi pomažu u ovim teškim trenucima. Nisam očekivao da će se toliko ljudi javiti, Hrvatska ima veliko srce, sretan sam ovih dana. Ljudi zovu i šalju novac, pomoć u hrani pa imam sada svega za jesti, ovaj Božić biti će mi puno ljepši, govori Davor u očekivanju i drva za ogrjev koja su mu prije bila samo san. Dio drva već je stigao iz Labina i Pule.

Samo prije nekoliko dana gladovao je, a spremište s hranom bilo mu je prazno. Sad su kuhinja i spavaća soba pune namirnica. Kaže kako je prije jeo kada bi mu susjed donio nešto hrane, a sada može kada god mu se prohtije. U stanu derutnog i škripavog poda, ogoljelih zidova, stropa s kojeg otpadaju dijelovi živi sedam godina. Kad upali svjetlo zaiskri kod lustera, a u trošnoj zgradi u kojoj sanitarni čvor dijeli sa susjedom živi još dvadesetak stanara teškog materijalnog i socijalnog stanja.

No, Davorova je priča najtužnija jer ga je majka ostavila nakon rođenja, a kada ga je napustio i otac završio je u Domu za nezbrinutu djecu u Budinšćini u Hrvatskom zagorju gdje je pohađao i specijalnu školu, a bio je i štićenik Labinskog centra Liče Faraguna. Brat mu je teško bolestan pa mu ne može pomoći, kao ni sestra Gordana koja živi u siromaštvu kao i on, također u Krapnu. Nikada se nije ženio, nema djece pa je Davor prepušten sam sebi i susjedima koji pomažu koliko mogu. (Branko BIOČIĆ)