Darko Vitasović, dugogodišnji zapovjednik labinskih vatrogasaca, u službi je proveo 40 godina. "Tko odluči biti vatrogasac, mora uvijek biti SPREMAN POMOĆI DRUGOME U NEVOLJI"

Darko Vitasović, dugogodišnji zapovjednik labinskih vatrogasaca, u službi je proveo 40 godina. "Tko odluči biti vatrogasac, mora uvijek biti SPREMAN POMOĆI DRUGOME U NEVOLJI"

7.3.2021. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

"Uz vatrogastvo moja velika ljubav je lovstvo i to traje već 40 godina. Vatrogastvo volim radi plemenitosti koju ima u sebi, jer vatrogasci brinu o ljudima i materijalnim dobrima, a lovstvo je veoma dobro za vatrogasce da što bolje i više upoznaju prirodu i kraj u kojem žive, što je itekako važno za vatrogasne intervencije", kaže nam dugogodišnji zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe (JVP) Labin i Područne vatrogasne zajednice (PVZ) Labin Darko Vitasović, dipl. ing. zaštite od požara, odnedavno umirovljenik.

Naime, ovaj dugogodišnji zapovjednik JVP i PVZ Labin na kraju 2020. godine, u 62. godini života, odlučio je zatražiti umirovljenje nakon gotovo 40 godina u vatrogastvu i gotovo tri desetljeća obnašanja vrlo odgovorne vatrogasne dužnosti u postrojbi u kojoj se zaposlio u studenom 1982. godine. Deset godina kasnije, tj. 1992., bio je imenovan za zapovjednika. U vatrogasni radni odnos primljen je kao vozač, zatim se u Zagrebu školovao za vatrogasca, postavljen je za pomoćnika zapovjednika za preventivu, a potom je završio studij zaštite od požara.

- Moj je otac bio vatrogasac u Uljaniku, i još jedan rođak, s kojima sam zajedno iz Juršića putovao za Pulu u osnovnu i srednju školu. Tada, međutim, nisam pomišljao na vatrogasni poziv, premda sam o vatrogasnim intervencijama dosta slušao od moga oca. No, u Juršiće je često dolazio pok. Dragan Bižić, bivši zapovjednik vatrogasaca Labinštine, i on je bio presudan za moje zapošljavanje u vatrogastvu, priča nam Vitasović.

Na upit kako je na početku doživio vatrogasni poziv, kaže da je vatrogasni poziv odmah prihvatio kao veoma zahtjevan, stresan i odgovoran posao.

- Tko odluči biti profesionalni vatrogasac mora voljeti vatrogastvo, mora biti uvijek spreman pomoći drugom u nevolji, pomoći u spašavanju materijalnih dobara. Radno vrijeme traje od 0 do 24 sata i u svakoj intervenciji vatrogasac mora zaštiti ne samo sebe, nego i svoje kolege. Bilo kakva intervencija u kojoj je došlo do stradanja vatrogasca nikako se ne može ocijeniti uspješnom. Stoga zaštita, povjerenje i međusobno poštovanje u vatrogastvu uvijek mora biti u prvom planu. Danas smo stvarno izloženi raznovrsnim nesrećama, primjerice velikim poplavama kakvih ranije nije bilo, a dogodili su nam se i potresi, najprije u Zagrebu, a potom i na Baniji. Vatrogasci su u mnogim zbivanjima potvrdili da su nesumnjivo jedna od vodećih i najtraženijih snaga, a uz vatrogasce profesionalce tu su i dobrovoljci u sklopu dobrovoljnih vatrogasnih društava kojima valja odati dužnu zahvalnost. To su naše veoma humane kolegice i kolege, a na Labinštini su članovi pet DVD-a (u Gradu Labinu i općinama Raša, Sveta Nedjelja, Pićan i Kršan), koji svoje slobodno vrijeme daruju zajednici izlažući svoj život različitim opasnostima u spašavanju ljudi i imovine. Smatram da se oni u našem društvu ne vrednuju onoliko koliko zaslužuju. Mi profesionalci primamo plaću za svoj rad, a dobrovoljce bi trebalo stimulirati na neki način kao što se to već čini u nekim zemljama, podvlači Vitasović.

Pitamo ga kakvo je danas vatrogastvo u usporedbi sa stanjem prije 30 godina.

- Za kvalitetno vatrogasno djelovanje neophodna je dobra opremljenost i obučenost, a na tom planu sadašnje stanje postrojbe i prije tri desetljeća, malo je reći da je razlika kao između dana i noći. Valja podsjetiti da su prije 30 godina vatrogasci Labinštine imali sjedište u Raši, što je veoma nepovoljna lokacija imajući u vidu da se Labinština prostire na velikom dijelu Poluotoka. Godine 1984. došlo je do preseljenja postrojbe u Labin, na Dubrovu, gdje je danas sjedište, i JVP se tijekom vremena razvijala i jačala u kadrovskom i tehničkom pogledu. U Raši je postrojba imala 18 djelatnika, a u Labinu porasla na 32, ali ulaskom u MUP, postrojba je smanjena na 22 operativca, a sada ima 26 djelatnika. Na razvojnom planu od velike je važnosti bio zajednički projekt nabave 30 novih vatrogasnih vozila i opreme kojeg je inicirala Vatrogasna zajednica Istarske županije. Mi smo naš vozni park obnoviti s četiri vozila. I upravo je to omogućilo znatno višu razinu operativne spremnosti naše i svih ostalih PVZ-a u obavljanju veoma odgovornih i humanih zadataka, kaže Vitasović.

Dobro se sjeća, priča nam, godine 2006. i impresivne pokazne obuke sa super vozilima na poligonu Hrvatske vojske kraj Lindara. U realizaciji tog vrijednog projekta imali su, kaže, veliku potporu Županije, gradova i općina, a usporedo s tim vodila se briga i o stručnoj obuci i daljnjem školovanju vatrogasnog kadra. Kaže da dobru suradnju imaju s lokalnim zajednicama, Gradom Labinom i općinama Labinštine (Raša, Sveta Nedjelja, Pićan i Kršan) i u svima djeluju dobrovoljna vatrogasna društva.

Labinština je dobrim dijelom na obali i neki su prostori nepristupačni, kaže i dodaje da upravo na moru bilježe znatan broj intervencija spašavanja plovila, najviše ribarica te glisera i barki.

- U Plominskom zaljevu radi Termoelektrana Plomin na kojoj smo također imali dosta intervencija, vrlo zahtjevnih. Imamo puno hotelskih objekata u Rapcu, zatim Holcim, tvornicu cementa u Koromačnu, kampove Marina, Oliva, Tunarica. Gorja su nam također opasna, naročito Učka, gdje smo imali velikih požara, ali sadašnja situacija na tom prostoru je povoljnija jer je izgrađeno dosta protupožarnih putova. Lovci su na tom planu dali značajan prilog, a neizmjeran je doprinos video kamera, točnije sustava videonadzora koji je Istra dobila prva u Hrvatskoj. Panoramske kamere mnogo su utjecale na smanjenje požarne opasnosti. Kamere su djelovale na ljude tako da budu discipliniraniji u pogledu paljenja vatre na otvorenom prostoru. U cjelini gledajući strukturu naših intervencija gotovo da nema područja i intervencija koje nismo imali, no vatrogasci Labinštine su uvijek bili spremni za djelovanje. Istina, Stari grad Labin specifičan je po uskim ulicama tako da intervencije, najčešće zbog dimnjaka, nisu nimalo jednostavne. Zbog dimnjaka smo imali dosta požara krovnih konstrukcija, a s vozilima nismo mogli doći blizu, ispričao nam je Vitasović dogodovštine iz svog bogatog radnog vijeka.

Sada, s odlaskom u mirovinu, ima i interesantne poglede na cjelokupni sustav u budućnosti.

- Istarsko vatrogastvo je u protekla četiri desetljeća imalo uspone i padove, ali je odavno na europskoj razini što je produkt našeg zajedništva u sklopu Vatrogasne zajednice Istarske županije i dobre potpore Županije, gradova i općina. Realizacijom novog projekta nabave modernih vozila i opreme za istarsko vatrogastvo, gdje će Labinština dobiti osam vozila, osigurat će vatrogascima Istre da imaju još višu razinu učinkovitosti, no i dalje treba stalno brinuti i ulagati u protupožarnu preventivu. Svi moramo biti svjesni opasnosti koje prijete ljudima i biljnom i životinjskom svijetu. Kao dugogodišnji lovac veliki sam zagovornik brige o prirodi koja je naš neprocjenjivi resurs, zaključuje naš razgovor Vitasović i tek za kraj dodaje da i dalje ima poslova preko glave, da, uz poljoprivredne zadaće, i dalje ostaje vezan za vatrogastvo, ali na drugi način, a tu je i lov, njegova velika ljubav. "Treba brinuti o sedam lovačkih pasa. Da bi dobro obavljali svoje zadaće i pružili mi zadovoljstvo u lovu, moraju biti pravilno naučeni. I za to je itekako potrebna ljubav i strpljenje"!


Autor: Asim ČABARAVDIĆ


darko vitasović jvp labin vatrogasci karijere umirovljenje